- Vi ste ovdje:
-
Naslovnica
- Kolumna
- Kategorija: Kolumna,
Prilično skromno obilježen je jedan značajan datum iz crnogorske istorije - 9. januar, kad je prije 140 godina, po novom kalendaru, Bar oslobođen od Turaka i kad je Crna Gora, kao prva Južnoslovenska država, izašla na more.
- Kategorija: Kolumna,
ALFA, tamo u visini Dobre vode. Od pozicije BRAVO na CHARLIE put je bio paralelan obali onda na DELTA. Delta je bila zona Volujice. Sve je išlo u redu, do tada mislim..............
Jeste bio baš lijep dan. Nije bio kao danas. Jutros pada kiša. Nije radi proljeća. Nije ni radi onog sunčanog jutra. Ona trema, grč u želucima, radi toga je. Niko se nije stidio da to otkrije. Po liniji posla, svoj grč sam sakrivao. Tako mora biti. Za ostale nije problem.
Piše: Capt. Marijan - Maro Brajac
Bili smo spremni za prilaz onako kako nam je bilo javljeno i naređeno. Nije bilo bezazleno čitati tu poruku. Kopija je bila stalno na navigacionom stolu. Tri grane prilaznog puta su ucrtane bile na karti. Četiri pozicije koridora za prilaz pravilno su bile ucrtane na karti.
ALFA, tamo u visini Dobre vode. Od pozicije BRAVO na CHARLIE put je bio paralelan obali onda na DELTA. Delta je bila zona Volujice. Sve je išlo u redu, do tada mislim.
Sunčev sjaj je u času posivio, odjednom. Od oštrine glasa, vjerovatno.
***
Kabinet u Lori bio je taman na mjeru po veličini da primi jednu klasu za polaganje ispita. Znali smo da ćemo proći ali svaki ispit je ispit.
To, to će da bude slomito kod vas, jele vam jasno, Koji belaj KILOH – MIKE - SIERRAH. Što je to? Kakva ALPHA. Ne more to, da znate. To je Kosovo - Mostar – Sarajevo. Kontrolna Magnetna Stanica . Jele vam to jasno. Biti će slomito to kod vas, to vaše kap’talistićko. Jasno.
Bio nam je svima simpatičan taj Bosanac. Sada ga nismo mogli razumjeti. Načelnik klase ga je smirivao da smo mi obučavani komunikaciju voditi na engleskome jeziku. Kad mu je rekao da je bilo do njega da nam to reče popustio je. Prosjek ocjena iz nastavne jedinice signalizacija bio je oko 9.5. Svi smo položili. Odmah smo razumijeli kako treba vršiti spelovanje – sloviranje. SIERRAH je bilo Sarajevo, BRAVOH – Beograd i tako. ALPHA je bila Avala. Nisam tada predpostavljao koliko će mi kasnije trebati ta „ Avala „.
***
Kratki boravak u Valetti pamtim po lijepim starim fasadama. Sjećam ga da je bio kratak. Nisam vidio crkvu Svetog Nikole. Najveća i najljepša crkva Valette. Tako se priča. Bijelski kapetan Petar Želalić je dao dio novca za obnovu i gradnju. Bilo je to iza kako se tu ustalio kao malteški vitez. Došao je u Valletu morem sa otetim turskim ratnim brodom. “ Otomanska kruna “, tako se zvao taj brod. Bio je komandni brod turske ratne mornarice u to vrijeme.
Čuvena ikona, “ Bogorodica Filermosa “ najveća relikvija Malteških vitezova odavno je već bila na Cetinju. Tada to nisam znao. Sedam piva bilo je jedan šiling. Sjedali smo vani uživajući u tihoj malteškoj noći. Prazne boce slagali smo u grupama po sedam. Lakše je bilo računati kasnije.
U plovidbi, Malta nam je uvijek bila važna. Tada smo mogli obaviti telefonski razgovor sa kućom. Da, ne samo to, i domaće vijesti su se mogle pristojno čuti.
***
Sa valjanom provištom išli smo za Maroko. Ber al Dayida - Casablanca bila je pred nam nekih pet, šest dana daleko. Karachi iza nje bio je još dalje. O njemu tada nismo razmišljali.
Svi dežuraju pored nekog radio prijemnika. Ne vjerujem sebi da se ruše mostovi u Novom Sadu. Jednostavno ne mogu to prihvatiti.
Zovem svu rodbinu, prenosim novosti da se znaju ravnati. Oni su već znali. Moj most srušen, ej, ne može to biti. Ne jedan, svi su.
Nebo nad Novim Sadom gori dok ostavljamo Gozzo i Maltu iza sebe.
Telefonski signal nestaje. Nebo nad Novim Sadom nije kao onda nad Tvrđom kad je Zvonko kazao Janiki da ne priča ništa.
Rekao mu je, Janika baći ajde uzmi ti onaj tvoj mali stvar pa nam odsviraj nešto. Bolje nego da nam pričaš. Ne osam, daleko više tamburaša je tada umotalo Novi Sad onom Zaustavite Dunav i skazaljke stare to je pesma moja i pesma moje drage...........
Novi Sad, zamotan dimom i plamenom.
***
Niko od nas nije znao tada koliko će ovi vijađ biti težak. Nešto kao da se dalo naslutiti prije veza u Baru. Po naredbi, išli smo na Dobre Vode. Moj raport, Motorni brod “ MARIEL “ na putu za Bar stigao poziciju ALFA bio je grubo prekinut. Kakva ALFA, govori gde si da ne pucam. Odgovaram , MARIEL na poziciji Arilje. Mozak shvaća da to ne valja. Nije Arilje, jeblo te Arilje, kaže mozak. Nekako samo dolazi u glavu. Ispravih se i kažem da sam na poziciji AVALA. Odgovor se čuje, tako može.
***
Sitne neke praznovjerice , primjenjene da stvari krenu dobro. Ulazeći u luku negdje u blizini bio je grm vrijeska. Otrgnuo sam jednu granu sa sitnim ljubičastim cvijetovima. Stavljajući je u čašu gledao sam tu ljubičastu boju, boju tajne. Toliko toga ispred mene bilo je sakriveno.
Gledajući na luku i grad ni u snu nisam očekivao koliko će to biti tegoban put. Da neće biti lagan, bio sam svijestan. Da će biti toliko težak ni u san mi nije dolazilo.
***
Nešto da vam rečem. Ako nešto ne volim to je politika. Koliko god ona trči za mnom kao i za svakim čovjekom nastojim da je što dalje od mene. Svim silama se trudim da je tako.
Onda, ono , kad je most srusen, bio je 1. April. Prolazio sam pored Malte. Malo cinično izgleda. Cinican mi je bio i naslov te vojne akcije “ Milosrdni anđeo “.
Politika, stara pokvarena kurva. Neću vam reći da sam na današnji dan slušao onu pjesmu Osam tamburaša s Petrovaradina. Nisam. Onaj Đorđe jednom reče. Ko voli da voli Novi Sad i Vojvodinu već je Vojvođanin. Dakle jesam. Volim tu ravnicu gore. Volim te ljude koji pokušavaju da žive opušteno. Novi Sad, grad koji prima, daje. Ne ostavlja ožiljke.
Volim ga između ostaloga i zato što ljudi gore, barem ogromna većina ne lome glavu jeli Miloš uškopio Murata ili nije. Ne lome glavu je li neko bio nekakv predzid ili nije. Vole opušteno.
Ja volim Novi Sad. Volim i Đoleta. Volim i ono njegovo mangupsko iz pjesme o Tisi, kad je nadošla. Ono, bodom sitnim kao prezla moje ime je izvezla plavim koncem na gaćice i na karner spavaćice.
***
Ne , moje ime nikad tako nije bilo izvezeno, nigdje. Svejedno volim taj Novi Sad, da rečem, po lalinski, volem ga.
***
Jedna mala zabilješka. Ništa više. Mogao bi se dati naslov Bilo je na današnji dan. Možda bi bolje išlo ime zabilješke otrgnuto iz mreže mojih sijećanja. Da, upravo tako. Ovo je otrgnuto iz mreže mojih sijećanja. Ništa drugo.
***
Jutros pada kiša. Krov crkve Sv. Petra ima neku prljavu boju. Nije crven. Nekakve tamne boje kao da je netko obrisao ruke šporkane zemljom o staru krpu.
Sivo se nabija nad brdom. Stabla, šuma, nema čistu boju. Kao da su se boje razlile i zamutile. Uvijek na kraju izleti i ponešto dobro. Trešnjev cvijet na stablima , nije baš iz daljine potpuno bijelo čist. Boja niti bijela niti ružičasta. Što bih rekao, jedan mali bokeljski pastel na jedan dan kad je padala kiša a ja na čas raširio mrežu svojih sijećanja.
***
Da, još se nečega sjetih. Nemam običaj da to radim. Onda kad sam dao komandu, Svom snagom naprijed , sijećam se. Uhvatio sam slušalicu radio telefona. Obala Crne gore jedva se nazirala kad sam izgovorio , volim te mala, čuvaj se.
Nemam pojma zašto. Tako je bilo. Valjda je moralo. Sve mora biti kako mora biti. Ništa nije slučajno. Valjda nije bilo slučajno ni da sam kao vojnik imao odlične rezultate iz gađanja. Opet, ja mislim da je bolje staviti dlan i prste na gola ženska leđa nego na kundak i obarač.
***
Nije prijetnja. Molba je. Molim vas, ne lomite mi nikad više moje mostove. Mostovi spajaju. Oni ne razdvajaju. Szeretlek Uyvidek. Neusatz , Ich liebe dich. Volim te Novi Sade, baš zato što što je tu sve tako izmiješano.
***
Kad je ovakvo vrijeme volio sam prošetati Molinarijevim parkom u Petrovaradinu. Jorgovana ima dosta I sad cvijetaju. Boje su ljubičaste kao i onaj vrijesak što sam ga ubrao u Baru prije one partence.
- Kategorija: Kolumna,
Oblačno nebo, sivo, plavkasto crno, baš po bokeljski. Nadstrešnica skida malo svijetlost. Pušta ipak pogledu da poleti na Tivat i Krtole. Nema nigdje tako sumornog sivila kao ovdje. Toliko je opresivno da može biti čak i lijepo ako čovjek nije na otvorenoj kiši.
- Kategorija: Kolumna,
Neću da pišem o onim kravama što su pasle travu na livadama iza one “ unrichtig house “. Da, skoro zaboravih reći. Bila je to ludnica. Danas se ne kaže ludnica već se reče , zavod ili Institut za mentalno zdravlje.
- Kategorija: Kolumna,
Nikada nisam bio u Sibiru. Nije me nikada vukla neka posebna želja da ga upoznam. Ono što znam o njemu to je školsko znanje iz zemljopisa i malo iz romana Žil Verna. Putovanje carskog glasnika Mihaila Strogova iz Moskve za Irkutsk je usput predočavalo i Sibir. Planine, tajge, surova zemlja u kojoj samo snažni opstaju. Držim da to nije samo sa ljudima već sa svim živim bićima uključujući i komarce, na obalama rijeka, jezera i močvara. Da im je slučajno bio tamo lučki predstavnik koji je visio na brodu cijeli dan nadgledajući tobože ukrcaj sirove nafte za Rotterdam, ne znam kako bi prošli. Sigurno bi padali ošamućeni od teškog mirisa, bolje reći otvoreno, smrada od mahorke. Rusi je zovu i samosad. Najgora vrsta duhana na svijetu koja postoji.
- Kategorija: Kolumna,
„ Pa, dobro Miki, gdje si ti??? Bez tebe je barska pjaca MRTVAAA!!“. Ili kad pođeš – pošao si!
- Kategorija: Kolumna,
Svaki put bih zaboravio , uvijek se na kopnu negdje žuri. Ostati će mi sad sa mnom dok sam živ to što joj nisam pročitao ovu priču. Njena je bila. Dok je bila u snazi, grad joj se klanjao. Često puta sam joj znao reći ”daj molim te da ti bacim mobitel na ulicu i da popricamo normalno”. Prvu godinu doma još i još da bi se neko javio od njenih " silnih i velikih prijatelja ".Teški okus pelina.Počivaj mi u miru, zaslužila si odavno. Gospodin Bog podario te vjecnim mirom.
- Kategorija: Kolumna,
Više, koji je brod bio, ni ja ne znam. Znam da je bio lijep dan i manovra je počinjala. Partenca iz Montreala ili odakle li već , ma ni to nije važno.
Nikad mu nisam htio pokazati, čak sam uvijek nastojao držati što službeniji ton u komunikaciji sa njime koliko god mi je bio simpatičan. Imao je nešto sakriveno u sebi mangupsko ali istovremeno i pošteno. Taj Rifet iz Bosanske Gradiške...
- Kategorija: Kolumna,
Jedno od najuvažavanijih pravoslavnih bratstava u Baru bili su Nikezići. Nikezići i Dabanovići bile su jedine pravoslavne porodice koje su živjele u Citadeli, u gradu Baru, za vrijeme turske vladavine Barom. Kažu da su bili vrlo poštovani od strane Turaka i ostalih stanovnika Bara prije 1878. godine.
- Kategorija: Kolumna,
Sve miriše na novu 2018. godinu. Hladno je, uveče na ulicama nema nigdje nikog, tek poneki užurbani prolaznik. Istina, grad još nije „odjenut u novogodišnje ruho”. Iskreno se nadam da će biti okačeni novi ukrasi, jer bi oni stari, udruženi sa zakrpljenim ulicama na kojima, kao zlatan zub, štrči novo parče asfalta, asocirali na siromaštvo, rezignaciju, na Disa iz pjesme „Ne marim da pijem“:
Posljednje vijesti
Košarkaši Mornara vratili su se u svoju bazu, dvoranu Topolica, poslije šestodnevnog boravka u... 
Kolumnisti