- Vi ste ovdje:
-
Naslovnica
- Kolumna
- Kategorija: Kolumna,
Grip koji sam relativno teško odbolovao bio je "mačiji kašalj" za "rupturu retine" koja me klepila na jednoj svadbi. Sve ispred sebe na desnom oku vidio sam u magli. Srećom, naletio sam na neke bistre oftalmologe u Baru i Podgorici, pa sam se vrlo brzo našao na jednoj privatnoj klinici u Beogradu, gdje mi je laserom "zakrpljena" mrežnjača.
- Kategorija: Kolumna,
Sedmicu za nama obilježilo je nekoliko važnih i nekoliko najvažnijih sporednih stvari na svijetu. Na kraju krajeva, obilježila je i sama sedmica, u vidu broja sedam.
- Kategorija: Kolumna,
Iz više uglova za nama je istorijska sezona ABA lige. Sezona u kojoj je Crna Gora imala dva predstavnika i to u Final four-u, a malo je falilo da imamo i Crnogorsko finale lige koja je, po kvalitetu, godinama u TOP 10 najjačih košarkaških liga Evrope.
- Kategorija: Kolumna,
Ni jutarnju kafu više ne možeš na miru popit a da ti je neko ne zagorči pa i ako je piješ bez šećera.
- Kategorija: Kolumna,
Šest put se upoznajem sa Savom Markočom. Neobično, ali je i dobro ZBOG RADI BOLJEG UPOZNAVANJA! Opet ga upoznajem u knjizi priča KULA OD SJEĆANJA!
- Kategorija: Kolumna,
Prije pet godina u ovo vrijeme prvi put sam se, pun entuzijazma i poleta, u izvjesnom smislu, politički angažovao. Bio sam u opštinskom izbornom štabu predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića. On je tada u Baru dobio 9.981 glas, a njegov protivkandidat Filip Vujanović 8.862 glasa.
Sad ne znam ni da li ću izlaziti na predsjedničke izbore.
- Kategorija: Kolumna,
Vrbopuc. Putovanja. Lovci. Ugrijalo. Kažu :"ne treba dirati vojnika,njihov posao je sam po sebi dovoljno nesrećan",a onda ide Marfijev zakon i Sima Tandžara...
- Kategorija: Kolumna,
Čuda spadaju u domen apstraktnog, nebeskog, nemogućeg, ali se ponekada dešavaju. A dešavaju se ako vjerujete u njih i ako sav svoj potencijal i svu energiju stavite u službu samo jednog cilja, posebno ako se taj cilj zove Ljubav. Onda i Univerzum reaguje i datu energiju usmjeri do cilja.
- Kategorija: Kolumna,
Mnogo je teških, ružnih i uvredljivih riječi palo ovih dana na fejsbuku povodom košarkaške utakmice Mornar - Crvena zvezda, a pro po lojalnosti ili ti nelojalnosti, po aršinima "patriotizma", ili još preciznije, lokalpa triotizma.
Piše: Saša Stojanović
Inicijalna kapisla koja je pokrenula lavinu komentara bila je informacija koja je osvanula u petak i koja je glasila da ulaznica za meč neće biti u slobodnoj prodaji. Za kratko vrijeme, najveća društvena mreža, fejsbuk, odnosno onaj njegov dio koji pokriva prostor nekadašnje zajedničke države čiji su klubovi akteri ABA košarkaške lige, se "usijao" od negativnih komentara, i što ne reći, i govora mržnje, koji nikome od nas ne služe na čast. Naprotiv. Bez namjere da se stavljam na bilo čiju/koju stranu, pokušaću da malo osvijetlim obje strane medalje, jer je najlakše i najjednostavnije biti površan, ili još gore, prizeman, i vrijeđati i nipodaštavati druge i drugačije od sebe.
Rođen sam u Baru, baš kao i moji: otac, đed i prađed. Navijam za Zvezdu od kad znam za sebe. Otac me je tome naučio. I učlanio u SD CZ još dok sam bio beba (pretpostavljam da je mislio da se pripadnost Mornaru podrazumijeva samim rođenjem u Starom Baru😉). Isto kao što je neko drugi, treći ili peti naučen da navija za Partizan, Hajduk, Dinamo Zagreb, Sarajevo, Željezničar, Cibonu, Jugoplastiku, Mornar, MZT, Zadar, Olimpiju ili bilo koji drugi klub.
Crveno-bele boje su mi u krvi a Zvezda u srcu. S druge strane, kao i svaki Baranin, volim i Mornar. I on mi je u srcu. Sa njim sam rastao, radovao se uspjesima i tugovao nakon poraza, jer su oba stanja sastavni dio sporta i navijanja. Ali, osim što me je naučio da volim Zvezdu, otac me je naučio i da poštujem druge i drugačije.
Da, ma kakav bio, uvažavam tuđi izbor, bio on navijački ili neki drugi. Naučio me je kulturi ponašanja i poštovanju, i dao vaspitanje kojim ga nikada nisam postidio. A bio sam na mnogim utakmicama. Vodio sam mnoge dijaloge. Bio sam nerijetko i tužan i ljut zbog igre ili rezultata ali sam uvijek poštovao dostojanstvo suprotne strane. I zbog toga sam i sâm bio poštovan. Iz te i takve moje vizure bio sam snužden poslednjih dana čitajući kakve riječi moji sugrađani razmjenjuju na portalima i društvenim mrežama. Pokušavajući da razumijemo pozadinu takve situacije (mada je to nemoguće bilo čim opravdati) dolazimo do podatka da je Uprava KK "Mornar" odlučila da ne pušta karte u slobodnu prodaju već da ih preko sponzora koji finansiraju klub podijeli svojim provjerenim navijačima, što se, s obzirom na važnost utakmice (a i intenzitet događanja ovako velikih i važnih utakmica), čini sasvim legitimnim.
Razumijem da je Mornar želio, očekivao, i na kraju dobio podršku pune dvorane. Iskreno govoreći, to je sasvim logično. Svojim igrama ove sezone to je i zaslužio. Podrška navijača jeste najbitnija stvar u sportu ali nije i presudna. Znaju to sigurno i ljudi iz Uprave Mornara, i navijači Zvezde koji su uspjeli da se dokopaju karte i uđu u " Topolicu" ali i oni koji su željeli a nisu uspjeli već su svoje ljubimce bodrili putem malih ekrana. Spektakl u najavi se ipak desio, bio je praznik košarke. Sjedjeli su i navijali, jedni pored drugih, svako u svojim bojama, isti oni koji su prethodnih dana razmenjivali optužbe svake vrste.
U izjednačenoj utakmici i fer atmosferi na tribinama bolji je bio Mornar, ali je, prije svega, pobijedila košarka. Vjerujem, štaviše, siguran sam u to, da je svim Baranima koji su sinoć navijali za Zvezdu ovo bio najdraži poraz ili bar onaj koji najmanje boli. Pouzdano znam i da su mu se najviše obradovali navijači Mornara čije je srce crno-belo. I to je nekako logično s obzirom da je Mornar naš klub, klub svih Barana, i ono što nas veže i vezivaće nas dok god ga bude.
Uz malo peckanje, na kraju jedni drugima pružimo ruku, jer dijelimo pločnike istog grada, srećemo se svakodnevno i još mnogo puta ćemo biti u prilici da bodrimo Mornar, Zvezdu, Partizan, Budućnost, ili neki drugi klub, ali neka to bude najintimniji izbor svakog pojedinca, uz poštovanje drugačijeg izbora ili navijačkih boja, a nikako mjerenje patriotizma, kako bi neki željeli da nam nametnu.
Poslije svake utakmice uvijek ostane rezultat, ali ne mora da ostane i gorak ukus u ustima. Ma kakav na kraju bio konačan rezultat.
Posljednje vijesti
U ulici 24. Novembra,na potezu od katedrale Svetog Petra Apostola do ugostiteljskog objekta „Big... 
Kolumnisti