Dana nematerijalne kulturne baštine Bara...
Draginja Radonjić i Zijo Madžurić danas su prezentovali u Zavičajnom muzeju/Dvorcu kralja Nikole brojnim posjetiocima informacije na temu “Guvna”u okvirima Dana nematerijalne kulturne baštine Bara.
Piše: Draginja Radonjić
Krug je simbol beskrajnog, savršenog, mističnog, vječnog… Prisutan je u gotovo svim kulturama i civilizacijama. Guvno/gumno, kako god ga zvali, predstavlja kružni objekat, mističan, kameni, metafizički centar seoskog života. On je preteča seoskog trga ili pjace.
Gradilo se blizu manastira, crkava ili na uzvišenjima, blizu kuća ili na najzgodnijem mjestu sela gdje je svima dostupno i vidljivo. To su bila mjesta susreta, rituala, pjesme i igre ali i donošenja važnih odluka. Sva sačuvana crnogorska guvna posjeduju izuzetan etnološki, istorijski, arhitektonski, ambijentalni i pejzažni značaj te brojne osobenosti i vrijednosti tradicionalne kulture, privređivanja i života. Može biti lično, porodično, brastveničko ili seosko vlasništvo.
Guvna se na crnogorskom tlu grade vjekovima, po pisanim izvorima od srednjeg do sredine XX vijeka. Najstariji pisani pomeni su iz XV vijeka, a vezuju se za Balšiće i Crnojeviće. Nalaze se na relativno velikom području Crne Gore. Ipak, najveći broj guvna sačuvan je u Katunskoj nahiji i Crmnici. Treba naglasiti da se guvna na barskoj teritoriji sreću u svim krajevima, ne samo u Crmnici već i u Mrkojevićima i u Šestanima što istraživanje i proučavanje čini još zanimljivijim.
Ove arhitektonske, narodne strukture, osim u Crnoj Gori, nalaze se u Dalmaciji i Hercegovini, u malom broju ima ih u Grčkoj, na Kritu, Santoriniju, sreću se i u Andaluziji, Vitlejemu i Nazaretu.Prvobitna guvna najvjerovatnije su nastala još u neolitu, na početku mlađeg kamenog doba, s početkom gajenja žitarica. Guvna su građena prije svega, za potrebe vršidbe žita. Osim vršidbe, na guvnu se trapilo sijeno, drva ili sušila ljetina. Ispod guvna se ponekad gradila i bistijerna kako bi se sa guvna kaptirala voda.Guvna su mogla biti zemljana ili kamena. Zemljana su izrađivana za sezonsku, jednokratnu upotrebu, a kamena su građena na blagim uzvišenjima, na najboljoj poziciji po procjeni graditelja. Najčešće su kružnog oblika, popločana klesanim, četvrtastim kamenim blokovima ili pločama, sa ogradnim zidom, parapetom visine od 30 do 90 cm i rupom u sredini kruga, odnosno poda guvna. Prečnika su od 2 do 9 metara.
Po kriterijumima obrade kamena, veličine i lokacije guvna, postojeća sačuvana guvna mogu se podijeliti u dvije grupe: Prvoj, po vremenu gradnje starijoj grupi, pripadala bi guvna izgrađena do druge polovine XIX vijeka. Ona su manja, često arhaična, zidana oluobrađenim kamenom u ogradnom zidu i suvomeđom.Drugu grupu činila bi guvna većeg rečnika i visočijeg ogradnog zida, sa kapijom i zapisom. Takva guvna su građena na blagom prirodnom ili na dograđenom uzvišenju, uz veće i bolje zidane kuće i po pravilu imaju istaknuti panoramski položaj. Gradnja takvih reprezentativnih guvna bila je mnogo skuplja i zahtjevnija i ona su uglavnom nastajala u drugoj polovini XIX vijeka. Kad prođe sezona vršidbe, guvno je služilo da se o praznicima, na njemu okupljaju mještani i njihovi gosti. Guvna su imala mistična, zagonetna svojstva, na kojima, po narodnom vjerovanju, su se sastajala razna mitska bića - demoni, vile i vilenjaci. Guvna u barskoj opštini su rađena vjekovima unazad i bez obzira na heterogenu sredinu kako u teritorijalnom, ambijentalnom, kulturnom, vjerskom smislu, guvna su bila veoma slična, sa istim namjenama i istim ulturnim, istorijskim i etnografskim vrijednostima. Svako selo, svako pleme,bratstvo ima svoje guvno. Svako od njih skriva decenije i vjekove života i čuva seoske priče i legende. Guvna i dalje ostaju enigma tradicionalne kulture, arhitekture i života. Važno je sačuvati društveni i sociološki kontekst guvna, njegovu mistiku, filozofiju života, tajnost i trajnost... Zbog njihovog značaja i vrijednosti, zbog brojnosti, njihovih atraktivnih pozicija i jedinstvenog izgleda zahtjevaju mnogo više pažnje i proučavanja.
