Barska sjećanja na Ljubinka Krstajića.

Ljubinko Krstajić rođen je juna 1938. godine, u makedonskom gradu Resen. Već u ranom djetinjstvu okusio je gorku stranu života, kada je sa porodicom protjeran iz SR Makedonije, kao žrtva fašističkog terora. U Starom Baru, rodnom mjestu svoje majke, završava Osnovnu školu, a zatim i barsku gimnaziju, kao jedan od njenih najboljih đaka, nosioca brojnih nagrada i priznanja.

Još u ranoj mladosti znao je da će biti pravnik, i to će se kasnije pokazati – vrsni poznavalac prava iz oblasti socijalne i dječije zaštite. Uz materijalnu podršku svog brata, uglednog specijaliste ginekologije, primarijusa dr Vlastimira Krstajića, završava Pravni fakultet u Zagrebu 1965. godine, u klasi renomiranih pravnih stručnjaka sa prostora bivše Jugoslavije.

Ljubinko Krstajić je za života obavljao niz odgovornih funkcija – od sekretara Vodoprivrednog i Komunalnog preduzeća u Kosovskoj Mitrovici, preko referenta dugoročnog osiguranja u Komunalnom zavodu za socijalno osiguranje u Baru, do zamjenika Sekretara Zajednice zdravstvenog osiguranja radnika i zemljoradnika Bara i rukovodioca Službe za normativnu djelatnost, pravne i opšte poslove pomenute Zajednice.

Kruna njegove profesionalne karijere ostvarena je 1982. godine, kada počinje da rukovodi poslovima sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima – Krstajić biva imenovan za Sekretara SIZ-a, čime dobija ingerencije nad sektorima zdravstva, penzionog i invalidskog osiguranja, te socijalne i dječije zaštite. Ovdje započinje svoj put ka utemeljenju i osnivanju Centra za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj, čiji će biti direktor iz više navrata, sve do smrti.

1996. godine, Krstajić biva izabran za direktora JP „Komunalne djelatnosti“ Bar, ali već poslije godinu dana se vraća pozivu za koji je dao zdravlje, a na posljetku i život – rad sa ljudima u stanju socijalne potrebe. Rukovodio je brojnim stručnim timovima u Centru za socijalni rad, pomogao desetinama porodica da trajno, a hiljadama da privremeno riješe stambena pitanja i poboljšaju životni standard. Vrata svoje kancelarije, dvorišta i kuće držao je otvorenim za sve nesnađene koji su u njemu prepoznavali spas i utočište.

Centar za socijalni rad za opštine Bar i Ulcinj bio je Ljubinkov dom. Kao dijete koje je ostalo bez oca u periodu najranijeg djetinjstva, da ga se gotovo nije mogao ni sjećati, još jednom upoznaje onu najsuroviju stranu sudbine – njegova voljena i nikad prežaljena supruga Ana gubi bitku za život sa nepunih 39 godina, kada postaje samohran otac 2 maloljetna dječaka. Njegova upornost da pronađe lijek za ljubav svog života bila je toliko jaka da je nakon njene smrti jedan od najsurovijih, a najrjeđih malignih neprijatelja centralnog nervnog sistema postao poznatiji naučnoj javnosti.

U momentima najveće boli i razočarenja, Ljubinko je briljirao u svom profesionalnom okruženju, stremeći ka savršenstvu u radu. Tada je svoj radni angažman fokusirao na spajanje djece bez roditeljskog staranja sa usvojiteljima kojim život nije podario biološku djecu. Pisma zahvalnosti, fotografije sretnih porodica, razglednice sa porodičnih putovanja i brojne druge uspomene, danas su dio arhive porodice Krstajić koje sjećaju na njegova dostignuća koja su bila usmjerena isključivo na usrećivanje ljudi, ne dovodeći u pitanje bilo kakve različitosti.

Ljubinko Krstajić – čovjek je kojeg je volio narod, a svakako je bio i ostao omiljen među svojim Starobaranima, ljudima sa kojima se iskreno veselio, za koje se bezrezervno zalagao, zauzimao počasno mjesto u njihovoj čaršiji i stvarao nezaboravne anegdote i uspomene, koje starosjedioci i danas pamte i prepričavaju.

On je bio čovjek koji je nosio breme naroda na svojim leđima, dok teretom svoje duše nije želio da opterećuje nikoga. Sa akt-tašnom prepunom poslovnih papira otišao je na liječenje koje nije dočekao. Tihim odlaskom Ljubinka Krstajića 2004. godine, Bar ostaje bez jednog od najuglednijih intelektualaca iz oblasti socijalne i dječije zaštite, renomiranog pravnika na čiju se pravnu zaostavštinu njegove kolege i danas oslanjaju u radu, čovjeka koji je svojim profesionalnim i nesebičnim radom i pregalaštvom ostavio neizbrisiv trag i vječno utisnut pečat u istoriji razvoja našeg grada.

Ljubinko Krstajić – posljednji altruista čija će se djela pamtiti dok je vode iz Rapa i sunca nad Rumijom.
J.K.