Višedecenijska zatvorenost susjedne Albanije koja je preko 40 godina bila pod gvozdenom rukom režima Envera Hodže, izolovana od ostatka svijeta, budi radoznalost turista zbog želje da se vidi nešto novo, a skidanje vela tajne sa jednog od najmističnijih objekata u Tirani, sjedišta tajne policije, za mnoge je motiv namjernog odlaska u glavni grad zemlje orlova.
Uvijek je lijepo vidjeti da je grad zahvatila sportska euforija.
Ovih dana kao da sa svih strana čujem glas Zorana Predina i „Bilećanku“, znate ono: „Daleko si zavičaju, mi prognani smo, prognaše nas zbog zločina što te volimo... Čuje se odjek koraka...“
Samo se jedna euforija može mjeriti sa Novogodišnjom, a to je sportska!
Kako smo se samo mi stariji ogrijali na vatri te neukaljane mladosti posljednje nedjelje januara u, čini mi se, najvećoj protesnoj šetnji ulicama ovog grada.
Nekad se život promijeni u sekundi.
Moj san se ostvario – vidjela sam Petru.
Nismo još dočekali nijednu zimu bez briga, uglavnom zdravstvene prirode: za sebe, najbliže ili veoma bliske osobe.
Siguran sam da mnogi Barani znaju za čuvenog štampara Božidara Vukovića – Podgoričanina, koji je od 1519. do 1540. godine u Veneciji štampao devet knjiga sa crkvenom literaturom i sadržajem. Te knjige su posvećene našem narodu, što svjedoči o njegovom rodoljublju.
Šta nas sve neće snaći?
