,,Negdje valjda početkom 17. vijeka – piše Meša Selimović – moj daleki predak Vujović iz Vranjske (drobnjačko bratstvo na granici Crne Gore i Hercegovine), okupio je oko sebe sinove, devet ih je bilo, pa su se dogovorili da dvojica prime neprijateljsku vjeru, da brane ostalu braću i rodbinu...
Sve tvrdnje da su u litijama u većini neprijatelji Crne Gore i njene državnosti, velikosrpski nacionalisti, zavedeni i izmanipulisani, kao i da su politički motivisane, padaju u vodu pred istinom da će šetnje stati onog časa kad bude povučen Zakon o slobodi vjeroispovijesti.
Jedina teža stvar od NATO bombardovanja i agresije koja je trajala 78 dana bila je izbjeglištvo.
Rijetko ulazim u crkve i hramove, nisam, kako se to kaže, vjerujući.
General-pukovnik i narodni heroj Boško Đuričković iz Danilovgrada, koji je 2003-će umro u 89-toj godini, u ratu je komandovao jedinicom i nešto grdno pogriješio.
Beogradski novinar Boško J. zapisao je: „Čovek koji došao da prenoći u nekom konačištu upozoren je da bude tih jer je u sobi pored stari gost poznat po lakom snu.
Stav: Goran Jevrić, direktor Regionalnog vodovoda
Postoje igrači (fudbaleri, košarkaši,...) koji vole da mijenjaju klubove, gradove, način života, ali postoje i igrači koji uprkos svojim kvalitetima i ponudama koje dobijaju nikada ne promjene klupske boje.
U Crnoj Gori egzistiraju tri paralelna svijeta.
Zakon o zabrani pušenja u zatvorenom prostoru koji se odnosi na javna mjesta i ustanove a koji je stupio na snagu prije tri mjeseca, tek sada, dolaskom kišnog vremena, pokazuje i onu drugu stranu medalje.
