Odlazi ljeto... polako i sigurno.
Moj doprtinos E.F. Danikensko Kastanedisanje iz sredine 1980.
Do sada je, uglavnom, znao kako i dokle može da ide sa onima koji su se, iz ovih ili onih razloga, sklanjali pred njegovim naletima.
Poziv za “Struške književne susrete” zatekao me je nespremnog.
U toku je javna rasprava po Nacrtu odluke o lokalnim administrativnim taksama i opštini Bar, čiji sastavni dio su i 40 raznih tarifa.
Niko mi neće vjerovat ali reče mi jedan čovjek, a ne smijem reći koji, da običaj parkiranja automobila na pješačkom prelazu ispred „Planeta“ seže u daleku prošlost.
Prvi tekst o Americi napisao sam sa lica mjesta, jer sam znao da će mi ovdje, u Baru, sve što je bilo tamo izgledati nestvarno.
U vremenu između dva razdoblja, kakvo je naše, kada čovjek još nije prispio tamo gdje je krenuo, a više nije ni gdje je do juče bio, već je negdje između - izvan sebe, ni tamo ni ovamo - ni u novim riječima, ni u staroj boji, promijenila se društvena funkcija umjetnosti, pa i književnosti.
Engleski puritanci koji su 1630. godine udarili kamen temeljac za najvažniji grad na Istočnoj obali Amerike, kao da nisu mislili svojom glavom.
Ovog proljeća, 17. aprila, navršilo se 40 godina otkako je progovorio Radio Bar.
