Virdžina je velika zagonetka!

Nisu daleka vremena, kada u Crnoj Gori, u kući u kojoj nije bilo muških potomaka, jedna od brojnih kćerki iz te porodice mora prihvatiti ulogu virdžine čije su obaveze da radi sve teže poslove koje su inače radili muškarci. Neke od njih su čak išle u rat.

Piše : Biljana Dabić

Virdžine su zavjetovane na vječno djevičanstvo, žrtvovale su svoje tijelo, ali i dokazivale koliku jačinu i spremnost moraju da podnesu živeći život muškog roda u tijelu žene. Zbog svih tih "muških" aktivnosti koje su obavljale, vremenom bi njihovo tijelo poprimilo mnogo muških karakteristika. Sa druge strane, u vremenima kad se žene nisu ni za šta pitale, virdžine su imale slobodu ići kuda su htjele, biti u muškom društvu, odlučivati o svim bitnim stvarima porodice. U njihovom životu, nije bilo baš mjesta emocijama, osim jedne koja je bila naglašena i zajednička za sve virdžine- antipatija prema drugim ženama, pa čak i mržnja.

U dužoj listi osobenosti koje ima Crna Gora, fenomen virdžina sadrži mnoge zagonetke i za naše prostore, teško je razumljiv i u ovom dijelu Evrope, a tek za druge kulture ujedno je i fascinantan i tajnovit. Po etnografskim mapama najviše primjera zakletih djevica je bilo upravo u Crnoj Gori. Ovo je rezultat dvogodišnjeg istraživanja profesorke Isidore Popović.
U svom magistarskom radu “Virdžina Stana Cerović - Diskurs Moć i Muškost”, Isidora Popović bavila se izučavanjem fenomena virdžina i to na predlog mentorke iz Brazila Denise Gabriel Witzel (Deniz Gabriel Vicel) . Dvije godine Isidora je provela u Brazilu na Univerzitetu UNICENTRO/ PARANÁ.

Iako je poslednja crnogorska vidžina Stana Cerović, umrla prije tri godine, ova tema aktuelizovana je u Južnoj Americi.

-Fenomen virdžina je jedinstven i vezan isključivo za Dinarski dio Balkanskog polustrva, to jest za planinske predjele gdje su uslovi za život bili jako teški. To znači da nigdje u svijetu, osim na ovoj već spomenutoj teritoriji, ne postoji fenomen virdžina kao regularna pojava sa specifičnim razlozima i uslovima za njihovo zavjetovanje na vječno djevičanstvo. Bitno je napomenuti da na tim mjestima su vladale određene istine koje su bile aktuelne u jednom određenom periodu. Čim je ovaj posebni tip patrijarhata prestao da postoji, prestao je postojati i fenomen virdžina, kaže Isidora.

Prema njenim saznanjima, razlozi za taj zavjet su bili različiti, a među njima su i prijetnja od krvne osvete, prilikom koje, kao što znamo, samo muškarci mogu biti ubijeni, izbjegavanje neželjenog vjenčanja, teški poslovi u surovim prirodnim uslovima koji su zahtjevali mušku snagu.

-Sve to je uslovio poseban vid patrijarhata, koji možemo slobodno nazvati balkanskim, u kome je žena imala određenu i ogrničenu ulogu, ali koje su u tom periodu (prva polovina XIX vijeka, kada imamo prve primjere prema pisanim izvorima) žrtvovale svoje tijelo, navike, ponašanje u cilju rješenja "problema" zbog nedostatka muških potomaka i obavljanja "muških" radnji. Na kraju mogu reći da, sa svim ovim analizama koje nosi moj rad, dolazimo do nekih opštih tema koje svjedoče o tome koliko smo kompleksna bića i koliko sve naše navike, običaji, identiteti su određeni pravilima koje društvo propisuje i na koje jezik ima veliki uticaj, navodi Isidora

Isidora ističe - virdžine su velika zagonetka. Objasniti profesorima i studentima iz Brazila, ko su bile vidžine bio je izazov. U toku istraživavanja ove jedinstvene pojave Istidora je kaže, saznala dosta o našoj kulturi, istoriji kao i o položaju žena kod nas.

-S obzirom na to da sam analizu svih primjera virdžina svela na jedan primjer posljednje crnogorske virdžine Stane Cerović, koja ima sve najznačajnije odlike fenomena, otkrila sam dosta nevjerovatnih stvari o njenom putu, to jest, ostvarivanju da postane muškarac. Ona je bila peta, najmlađa kćerka u porodici gdje nije bilo sinova, i koja je od malena učena da postane muškarac. Zbog toga je i dobila ime Stana, koje po tradiciji je davano u porodicama koje su htjele da se rodi barem jedan sin, a ne toliko kćerki. Jedan jako važan podatak koji se oslikava u jeziku i koji svjedoči o tome koliko su za crnogorske familije bili bitni sinovi, koje kćerke ne doživljavaju kao, ako smijem reći, skroz ravnopravne sa sinovima, jer će one da se udaju i odu iz kuće. U tom njenom procesu postajanja viržinom jedna od najjačih osobenosti prisutne kod praktično svih primjera virdžina je mržnja prema ženama. E, upravo ta karakteristika koja me je najviše zatekla i ostavila poseban utisak u vezi sa ovom pojavom. Stana nikada nije prihvatala žene novinarke koje bi dolazile da je intervjuišu, one bi uvijek sa sobom dovodile nekoga od muškaraca koji bi čitali pitanja, jedino tako bi im dala neki odgovor. Takođe, slika mlade Stane sa sestrom na kojoj je ona u odijelu, kratke kose, koja je molila fotografa da joj doda kravatu, ne bi li što više ličila na muškarca i razlikovala se od žena. Tu sam shvatila koliku želju su one imale opravdati tu njihovu požrtvovanost i ulogu muškarca, objašnjava Isidora

Na pitanje - Koliko je viržinama taj nametnuti status u društvu bio privilegija, ili patnja, Isidora kaže da su to pitanja na koje nije mogla precizno odgovoriti
- Moj cilj je bio predstaviti i najmanje detalje ove pojave koje otkrivaju proces postojanja virdžine. Svaki od čitalaca može da ima poseban utisak o tome. Po raznim Staninim reportažama, intervjuima i člancima pisanim o njoj zaključujemo taj njen ponos što je ostala u kući Cerovića, što nije otišla kao i sve druge žene, što ima ko slaviti slavu, raditi muške poslove, pričati o istoriji svog plemena i produžiti lozu porodice Cerović za samo još jednu generaciju.

Takođe, u jednom intervjuu sa holandskim antropologom Rene Gremoom, kada ju je pitao da li bi bilo nešto drugačije da joj je brat preživio, (Stana je imala mlađeg brata Miloša koji je kao jako mali preminuo), odgovorila mu je sa sjetom i tugom: Definitivno. Sve bi bilo drugačije, prenosi Isidora Stanin razmišljanje.

Virdžine su se najviše družile sa muškarcima, igrale karte sa njima, išle u lov, pušile, pile alkohol, koristile psovke, i u nihovim razgovorima kako kaže Stana, nije bilo ženskih tema. Ona je izričito odbijala da radi ženske poslove, ističe Isidora dodajući da virdžine prihvatajući ulogu muškarca, morale su razvijati one tipične karakteristike muškosti, a emocijama nije bilo mjesta.

-Tokom njihovog ostvarivanja kao muškarca, morale su se konstantno dokazivati kao dostojan ne samo muškarac, već i domaćin jedne porodice. Sačuvati poštenje svog plemena. Stana je bila ta koja je čak dala blagoslov za udaju jednoj od sestara, što je bila inače uloga oca. Sve su to bile obaveze koje su od njih bile očekivane i na taj način ih svrstavale u jedan među prostor, između žene i muškarca, navodi Isidora

Virdžine su značile i produžetak loze porodice, ali samo za jednu generaciju!