Baranin Dušan Leković živio je u drugim gradovima dok je igrao košarku, zatim ploveći na stranim brodovima, nekoliko ugovora, video je svijet.

Nisu njega mogla zadržati svijetla velegrada, metropole, već je odlučio da se vrati na napušteno ognjište svojih predaka u Staro selo Godinje i sa porodicom posveti razvoju orginalne ponude seoskog turizma.

Piše: Biljana Dabić

U Starom selu Godinje koje danas ima desetak stalnih stanovnika, počeo je Dušan korak po korak da gradi novu turističku ponudu. Krčio je zapušteno imanje, obnavljao porušene podzide, dizao nove uz pomoć i podršku porodice i prijatelja. Danas oko 1.300 kvadrata “otete” zemlje od korova i šipražja, kultivisano je i na njima zasađeno razno povrće koje turisti mogu i sami da uberu za sopstveni obrok. Uz žubor potoka, na drvenoj terasi gdje vjetrić ublažava ljetnju vrelinu, sa pogledom na Skadarsko jezero turisti sa uživanjem ručaju u netaknutoj prirodi.

Prije nego što je Dušan sa porodicom priveo namjeni svoje domaćinstvo i imanje događalo se da turisti šetajući kroz selo dođu, svidi im se i požele da se tu odmore
-Bilo je situacija da pitaju mogu li na imanju da rašire svoj mali šator, da uživaju u žuboru potoka, fotografišu stari mlin, vodopad. Među njima i jedna slikarka iz inostranstva, boravila je tu nekoliko dana, inpirisali su je motivi prirode, pogled na Skadarsko jezero, specifična arhitektura sela, počinje priču Dušan koji je inače 12.-ta generacija Lekovića u Godinju
Imao je Dušan sluha da prepozna potencijale seoskog turizma jer se interesovanje turista, žitelja urbanih sredina, iz godine u godinu značajno povećava za boravak i odmor u seoskim domaćinstvima
Selo Godinje je oaza mira, zdrave hrane i dobrog vina, a od nedavno mjesto sa još jednom izletničkom ponudom. Za razliku od mnogih drugih crmničkih sela koja su bezvodna, Godinje ima 13 izvora vode. Na rubu imanja Lekovića je potok Mlištica u kome je Dušan dovitljivo napravio ribnjak sa pastrmkom.

Posebna atrakcija za goste je da mogu sami izabrati pastrmku u potoku, koju Dušanova mama spremi
-Potok ni tokom ljeta ne presuši i u njemu od kraja juna imamo mali ribnjak.Na imanju koje se graniči sa našim je i stari mlin u kome je, kako kažu mještani, zadnje žito samljeveno 1958.godine. Iako je mlin napušten i oronuo od zuba vremena, ostao je veliki kamen. Planiramo napraviti stepenice da gosti mogu da se spuste i uđu u mlin koji je na najvišoj koti u selu. Nekada je Godinje imalo devet mlinova, navodi Dušan.

Priča o Godinju ne fali...Neke su pretočene u legende, neke su istorija. Mještani će s ponosom reći da selo možete obići a “da ne ugledate svjetlost dana” . Naime, u minulim vremenima da bi se zaštitili od napada Otomanske imperije, jer je ovdje bila granica sa Turskom, stanovnici Godinja gradili su “kuću na kuću” i tako razvili poseban sistem prolaza kroz selo. U “konobama” objekata, izgrađeni su tuneli, kojim se “ispod čemera” moglo doći od prve do posljednje kuće u selu. U Godinju su ostaci kule Balšića, dinastije iz srednjeg vijeka, koji su baš u ovom selu imali ljetnjikovac sagrađen u drugoj polovini 14. vijeka. Ovo je samo dio bogate istorije ovog kraja koja privlači pažnju turista. Inače, Godinje je prva zaštićena ruralna cjelina u Crnoj Gori sa statusom kulturnog dobra.
Govoreći o posebnosti nekada i danas, gostu na imanju Lekovića pažnju mora privući vrt. Neupućeni možda će reći da je Dušan svoju baštu ukrasio cvjetovima nevena, kadifa, te začinskom biljkom bosiljka. Poder estetskog efekta, vedrih boja cvijetova u ambijentalnom prostoru, zasađeno cvijeće između povrća ima posebnu namjenu a i potvrdu da se mladi čovjek posvećeno bavi proizvodnjom organske hrane.U vrtu buja povrće kome godi plodna crmnička zemlja, biljke se natapaju izvorskom vodom a od štetočina ih “čuvaju” cvjetovi nevena, kadifa...
Dušan je prihvatio tradicionalno, praksu koju su u vrtlarstvu primjenjivali naši preci uzgajajući povrće bez prskanja hemikalijama.

-Neven ima iscjeljujuća i ljekovita svojstva po zdravlje tla i okolnog povrća. Svaki vrt u kome se uzgaja organsko povrće nezamisliv je bez nevena koji štiti okolne biljke kupusa, krompira...Korjenje nevena i kadifica sadrže fitonicide koji odbijaju štetočine u tlu, koji će povrće zaobići i zbog mirisa ovog cvijeća. Opredjelio sam se za ovakav način uzgoja domaćeg povrća koje ne prskam, kaže Dušan.
Da gosti osjete razliku u ukusu povrća potvrđuju turisti, bračni par Miša i Olga, porijeklom Rusi koji duže od decenije žive u Njemačkoj.

-U Godinju smo imali odličan ručak u seoskom domaćinstvu. Prvo su nam domaćini objasnili kako se tradicionalno dočekuju gosti u Crnoj Gori sa priganicama, sirom i medom. Zatim smo jeli pastrmku i povrće, uz domaće vino. Moja porodica uživa u ovom ambijentu koji ću preporučiti prijateljima, kaže Miša.
Poljaci Tomaš i Joanna sa kćerkom Majom su prvi put u Crnoj Gori. Smješteni na Utjehi, imali su želju, kako kažu, što više da vide
-Skadarsko jezero je dragulj. Obišli smo manastir Beška, i prvi put bili u jednom pravoslavnom manastiru na balkanskim prostorima, probali odličan sok od nara koji prave monahinje. Krstareći vidjeli smo pelikane, vozili smo se kroz “bajku” lokvanja, to je nestvarna ljepota. Fotografije koje sam naparvio su ekskluziva za moje prijatelje. Mislio sam da je to vrhunac lijepog što mogu doživjeti na Skadarskom jezeru, a kad sam došao u Godinje, taj potok, riba u potoku, domaće povće, vino i pogled na ta stara kamena zdanja, kao da sam u nekom drugom prostoru i vremenu. Supruga i ja mnogo putujemo, obišli smo cijelu Evropu, selo kao Godinje nigdje nisam vidio, kaže Tomaš ističući “Posebno sam iznenađen, i oduševljen pristupom mlagog čovjeka koji sa toliko volje i ljubaznosti dočekuje svoje goste”.
-Sledeće godine volio bih u Godinju i na jezeru provesti svoj godišnji odmor, kaže turista iz Poljske.

Dušan razmišlja u tom pravcu i za sledeće ljeto planira nekoliko bungalova na imanju Lekovića
Uz uživanje u seoskom domaćinstvu, gostima je u ponudi i vožnja Skadarskim jezerom . Bilo da izaberu vožnju oko ostrva Grmožur na kome je nekada bio zatvor, zatim vide ribarska sela Raduš i Krnjice, ili obiđu srednjovjekovni manastir Beška, vide ostrvo na kome je manastir Starčevo, poseban doživljaj su pelikani , rijetke ptice na našem kontinentu...

Kad pomislite - već smo bili na Skadarskom jezeru, bili vjerovatno jeste, ali vidjeli sve njegove ljepote sigurno niste.