Na slikovitom starom putu koji preko planine Smerdec povezuje Krajinu sa selom Mide, nekada je vrio život i mlinovi mljeli žito za brojna domaćinstva. Utabanim kamenitim stazama, vjekovima su se kretali natovareni karavani noseći kukuruz i druge žitarice na mljevenje, a vraćali se sa vrećama brašna.

Piše: Naser Kraja

U tom okruženju, u selu Boljevići koje pripada naselju Veliki Ostros, na jednoj blagoj padini okruženoj živopisnom prirodom toga kraja i stoljetnim stablima kestenova, nalazi se 12 bunara. To jedinstveno i rijetko građevinsko djelo, sa najvećim brojem bunara na jednom mjestu, predstavlja pravi dragulj materijalnog naslijeđa.
Vjekovima su bunari služili lokalnom stanovništvu kao nepresušni izvori vode. Ljeti hladna, a zimi mlaka, voda u koritima služila je za pranje veša i za ljetno kupanje i osvježavanje, kao i za napajanje stoke.

Mada je zub vremena učinio svoje, bunari i danas, uspavani u kamenoj oazi jedinstvene flore, predstavljaju izvor života i duhovnu inspiraciju za koju je narod ovog kraja duboko vezan.

Ne zna se pouzdano vrijeme gradnje bunara niti ko su bili graditelji, ali postoji narodno predanje povezanosti sa uvenim Krajinskim bunarom sagradjenim 1001. godine.
Bunari su zidani od tesanog kamena, a njihova dubina doseže i do10 m. Podignuti su na zemljištu od crvene gline koja ne dopušta da se voda izliva izvan bunara, već se sakuplja unutar bunarskog okna. Drevni majstori su ovaj komplikovan podvig izveli primitvnim sredstvima, a funkcija bunara i danas nije dovedena u pitanje.

U to vrijeme stari običaji su nalagali da svaki momak koji je htio da zaprosi devojku mora prethodno da izloži neku svoju vještinu ili umijeće, kako bi zavrijedio ruku buduće nevjeste i opravdao svoju zrelost za brak.

Stara priča koja se vjekovima generacijama prepričavala, kaže da je jedan mladić prolazeći drevnim putem video jednu prelijepu mladu devojku ispod stabla kestena. Zaljubio se u njenu ljepotu i osjetio magičnu privlačnost. Njena porodica nije htjela da je udaje i odbili su prosca, postavivši mu uslov da napravi bunar sličan onome koji je Knez Jovan napravio Kosari. Mladić je odmah započeo neumorno da radi i uspjevao bi da iskopa bunar do 10 m. ali nikako dublje od toga. Što bi on danju sazidao, noću bi vile srušile. Stari Krajinski bunar ima 12 metara dubine, koliko mjeseci u godini, ali njemu to nije polazilo za rukom.

Činilo se da su mladiću nedostižni i bunar i djevojka, ali se jednog jutra, zahvaljujući viziji iz sna, dosjetio da pokuša umjesto jednog otvoriti 12 bunara. Uspio je u svojoj namjeri i trudu i bio prihvaćen za budućeg zeta. Nakon vjenčanja srećnom paru rodilo se dvanaestoro djece, čiji potomci i danas žive mirno i skladno na ovom području, poštujući svoje pretke i istoriju. Običajno pravo, utemeljeno na dugo čuvanom narodnom sjećanju i pamćenju igra veliku ulogu i ima značajnu prevagu u determinisanju odnosa kod lokalnog stanovništva, ali i potvrđuje da je priča o nastanku bunara istinita, jer su bunari i danas podeljeni na 12 bratstva koji imaju pravo vlasništva nad bunarima i vodom iz njih.

Voda iz ovih tih bunara se smatra blagoslovenom, a onome koji je pije i koristi donosi sreću i zdravo potomstvo. I dan danas, na svim svadbama u Krajini, služi se hladna voda iz ledenih bunara kao piće uz zdravicu mladencima, kako bi imali veselu i zdravu porodicu sa mnogo potomaka.

{galerija}obale/2017/1/bunari{/galerija}