Na pragu izumiranja starih zanata, pozamanterija se u Baru opire vihoru modernih vremena zahvaljujući  vrijednoj Kjmet Bajrović, koja se jedina u gradu pod Rumijom bavi izradom kožnih proizvoda i garderobe - tašni, kaiševa, jakni... Vedra Kimi, porijeklom iz Makedonije svoje maštovite ideje, skoro tri decenije realizuje vještim prstima,  vično izrađujući  od kože najrazličitije i unikatne predmete. Takođe, Kimi popravlja, prepravlja, održava... i šije kožnu galanteriju u maloj zanatskoj radnji koja se nalazi u sklopu Zelene pijace.

Piše:  Biljana DABIĆ

Kimi za današnje prilike, ima jednu vrlo rijetku osobinu- zna da sasluša,  sugeriše sa malo riječi i uz osmjeh, sa jednim  ciljem -  da mušterija bude zadovoljna jer je nešto urađeno baš za nju.

Pozamanterija, kao i mnogi drugi stari zanati preteča su fabričke serijske proizvodnje.  Crna Gora odavno se  ne može pohvaliti fabričkom proizvodnjom u ovoj oblasti, jer je uglavnom likvidirana, ali se ne  razmišlja ni u pravcu afirmacije zanata preko benefita kao što su recimo manji porezi za „proizvod starog zanata“.

„Od djetinjstva pažnju su mi privlačile zanatske vještine mog oca koji je prije tridesetak godina   izrađivao prelijepe kožne cipele kakve se ni danas ne mogu vidjeti u katalozima prestižnih italijanskih fabrika. Rodila sam se i mladost provela u Skoplju gdje su ljudi zaista majstori svog zanata, koji se sa ljubavlju bave svojim poslom i uvjek su bili voljni da prenesu znanje. Danas se u Crnoj Gori malo ko zanima da nauči šivenje i servisiranje kožne galanterije“ Kimi Bajrović.

Vještina baratanja šivaćom mašinom jeste svojstvena ženi, a neobično je zadovoljstvo vidjeti Kimi kako spretno koristi  drikericu. U njenoj radnji centralno mjesto zauzima šivaća mašina ispod čije igle su prošle mnogobrojne prepravke i to najčešće skupih kožnih jakni, suknji, pantalona...bundi, krznenih prsluka...

„Mnogo je prepravki. Nekome se svidi kožna jakna i kupi je, ali su rukavi malo duži i treba ih skratiti, ili dijelom suziti. Barani  imaju povjerenja u moje ruke, kaže majstor rijetkog zanata na Balkanu dodajući da je iz godine u godinu sve manje narudžbi za šivenje, dok ne opada interesovanje za prepravke, farbanje kožne galanterije i namještaja. Prije nekoliko godina sam  proširilila  djelatnost i otvorila  butik kožne galanterije, ali lično meni je mnogo ljepši osjećaj kada sama sašijem nešto od kože, nego prodam gotov proizvod. Neopisivo je zadovoljstvo kada  sašijete baš ono što osoba želi i vidite sreću u očima mušterije. To više znači od novca“, kaže Kimi.

Prema riječima Bajrovićeve danas nije lako kupiti kvalitetnu kožu. Naše zanatlije se snabdjevaju na tržištima Turske, Italije, Srbije, Makedonije. Dobar zanatlija treba da poznaje koji je materijal podoban za određeni odjevni komad. Na zanatliji je, takođe,  da zna izabrati  dobre materijale

„Za kožnu jaknu je najkvalitetnija „teleća, jagnjeća napa“ koja se razlikuje u nekoliko klasa. Koža, za jaknu, treba da bude mekana i žilava. Da bi sašila jednu kožnu jaknu treba mi nekoliko dana, jer mušterija obavezno treba da dođe i na probu. Takođe, imam posebnu mašinu za izradu kožnih kaiševa. U mom poslu veliki je izazov sašiti odijelo za motoriste pošto ga treba kombinovati od koža različite mekoće. Ova odijela zahtevaju kombinaciju meke, srednje i krute kože“, kaže Kimi koja u gradu od skoro 50 hiljada ljudi godinama nema konkurenciju, ali nema  ni nagovještaja da će neko nastaviti ovaj rijetki zanat u Baru koji baštini vrijedna Makedonka.

Izumiru stari zanati koji su uz originalan proizvod imali toplinu prisnosti majstora sa mušterijom tokom dogovora, izrade, dolaska na probu...  Tu posebnu notu posvećenosti kada se nešto izrađuje, stvara - samo za nas. 

{galerija}obale/2017/1/kimi{/galerija}