Pisat ću ti opet pisma duga
Delegacija Ruske Federacije, sa Predsjednikom Vitalijem Ivanovičem Vorotnjikovim na čelu, bila je 10. marta 1985. godine gost Opštine Bar. Dvadesetočlana delegacija prije toga posjetila je Beograd. U Crnoj Gori posjetila je samo Bar, a zatim se hitno vratila u Moskvu.
Konačno sam iz Crnogorskog narodnog pozorišta izašao ushićen.
Dvadesetočlana ekspedicija Košarkaškog kluba “Mornar” otisnula se ka Strazburu, na sedmo kolo FIBA lige šampiona, u ponedjeljak 28. novembra, u 13 časova, ispred dvorane “Topolica”.
Pobjednici pišu istoriju, hroničari uljepšavaju prošlost, autobiografi svoje zasluge u njoj: ljudsko sjećanje je varljivo i podložno uticaju sadašnjosti, tako da se plašim da ništa od onog što nam se servira da se dogodilo u bližoj i daljoj prošlosti ne sadrži kompletnu istinu. Možda je i bilo tako kako stoji u knjigama, a možda i nije.
Mnogi kažu da ništa ne bi mijenjali kad bi ponovo krenuli ispočetka. Ja bih promijenio gotovo sve, izuzev porodice. A sigurno ne bih opet upisao Pravni fakultet.
I to se dogodilo – jedan barski sportski kolektiv gostovao je, u okviru Lige šampiona, na Tenerifima! I štoje podjednako važno, krovna evropska organizacija, FIBA, obezbijedila mu je finansijska sredstva za to i ostala evropska putovanja.
Nikada nisam čuo rahmetli Cafa Išmaka da pomene Bojanu, a da je ne nazove majkom.
Putnik namjernik ni po čemu ne može da zna da je u centru Bara kad se nađe na trgu Vladimira i Kosare.
U Ulcinju se, među rijetkim sačuvanim heraldičkim znamenjima, nalaze i grbovi dvije istaknute venecijanske plemićke porodice.
