Taman sam u prošloj kolumni pohvalio sugrađane zbog odgovornog ponašanja i odnosa prema pandemiji kad ne lezi vraže!
Zdravstvena situacija u našem gradu se u poslednjih deset dana rapidno pogoršala što dovodi do podizanja stepena zaštite na viši nivo. Informacije o broju umrlih koje svakodnevno stižu iz barske bolnice, inače regionalnog covid centra za crnogorsko primorje, djeluju zastrašujuće i to bi trebalo da svakom od nas bude opomena. Svjedoci smo da odlaze i nama dragi ljudi, omiljeni sugrađani sa kojima smo do juče pili kafu i da uglavnom u nevjerici primamo takve vijesti pa bi bilo u redu da preuzmemo i ličnu odgovornost da štitimo sebe jer ćemo tako najbolje zašititi i druge.
Pise: Saša Stojanovic
Jasno je odavno da u crnogorskom zdravstvu stvari ne stoje baš najbolje, uprkos ličnom odgovornom pristupu većine pojedinaca iz zdravstvenog sistema. Isto tako je jasno da je to rezultat jedne potpuno pogrešne i naopake, prije svega personalne, politike Ministarstva zdravlja Crne Gore koja sada uzima danak u ljudskim životima i pokazuje nepotizam u punom "sjaju" i koliko je pogubno bilo rođačko i partijsko zapošljavanje, naročito u ovom (i prosvetnom) resoru. Stvar dobija na težini nakon jučerašnjih sumnji, gotovo i optužbi, od strane naših komšija iz Ulcinja, o kvalitetu liječenja covid-19 pacijenata od strane ljekara u barskoj bolnici. Očekivani demanti nažalost nije stigao, već vrlo nemušto, gotovo konfuzno, objašnjenje direktora bolnice dr Tomanovića, koje, vjerujem ni on sam nije razumio. Ipak, ono što je bilo razumljivo je da dr Tomanović a priori donosi zaključke o eventualnom ishodu u slučaju zaraze nekog od mlađih ljekara koji trenutno ordiniraju u barskoj bolnici i rade sa covid-19 pacijentima, što javnosti djeluje neprimjereno i prije svega neetički. Jasno je da coronavirus ne bira žrtve niti im gleda u matični list rođenih stoga ostaje nejasna politika direktora dr Tomanovića da u vatru gurne mlađe ljekare a rizika poštedi starije i iskusnije, čije bi upravo iskustvo moglo biti od presudne pomoći u borbi protiv opake bolesti. Uostalom, svačiji život je jednako vrijedan i to bi trebao biti prvi parametar svakog humanog društva.
Ni stvari u barskom domu zdravlja nisu na zavidnom nivou. Konfuziju u radu i prilično poremećene međuljudske odnosi u ovom kolektivu uglavnom plaćaju građani, korisnici zdravstvenih usluga. Da li je za takvo stanje odgovorno prilično dugo vd stanje direktora doma zdravlja ne znam ali je evidentno da mnogo šta ne štima. Pojedini ljekari provode više vremena na poslu dok pojedini uopšte i ne dolaze na posao koristeći razne zakonske mogućnosti i partijsku pripadnost nekoj od dojučerašnjih činilaca vlasti, a stavljajući u drugi plan ljudsku etiku i Hipokratovu zakletvu. Nažalost, ovakve stvari se ne bi mogle (ni smjele!) događati u ozbiljnom društvu sa pravnim poretkom a pošto "riba smrdi od glave" to i sam ministar u tehničkom mandatu bez ikakve pravne težine imenuje za novog direktora barskog doma zdravlja dr Purliju i nastavlja sa osvjedočeno pogrešnom praksom. Ljekari su se školovali da liječe ljude a ne da se bave administracijom. Ionako smo u deficitu sa medicinskim kadrom, naročito kvalitetnim kadrom što dr Purlija vjerujem da jeste, a ne da još i na ovaj način, kao sistem, gubimo ljude. Prošlo je vrijeme političkih namještenja u zdravstvenom sistemu to svakom nedobronamjernom treba da bude jasno isto kao što i direktoru za medicinska pitanja doma zdravlja dr Stanišljeviću (ali i svima koji misle i rade kao on) treba da bude jasno da u radno vrijeme mora biti na radnom mjestu a ne u Francusku s košarkašima Mornara. Mora se jednom stati na kraj javašluku koji je uspostavio bivši režim i koji je trajao bezmalo tri decenije. Ne može se primati plata iz budžeta, plata od novca svih građana a da svi građani ne mogu da dobiju potrebnu uslugu jer dr nije tu iz privatnih razloga. Želimo pravedno društvo i društvo jednakih šansi jer je biro rada pun krcat.
*******
Danas će u kripti Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici biti sahranjen mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh Pećkog trona, gospodin Amfilohije Radović, jedan od najumnijih i najcjenjenijih Crnogaraca od Njegoša naovamo.
Suvišno je govoriti o uticaju g. Amfilohija na sveukupni život Crne Gore, u poslednje tri decenije naročito, bilo da je u pitanju duhovni ili društveni segment. Dok ga jedni hvale drugi ga osporavaju i u tome nema ništa sporno jer svako ima pravo na sopstveni doživljaj ali je više nego degutantno radovati se bilo čijoj smrti što neki ispodprosječno inteligentni i neproduhovljeni ljudi vrlo zlurado čine. Uprkos svemu ja vjerujem da je uloga mitropolita crnogorskog g. Amfilohija bila duboko pomiriteljska i da će o tome suditi istorija. Nesumnjiv je uticaj i ogromno poštovanje koje je naš mitropolit, inače vanserijski poliglota, uživao u pravoslavnom, mada i u ostatku svijeta, kako duhovnog i pravoslavnog tako i civilnog i nepravoslavnog. Uostalom, rijeke vjernog naroda koje ovih dva dana gledamo na poklonjenju sjenima našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija to samo potvrđuju. Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio za Crnu Goru i njen narod.
*******
Još jedan veliki čovjek nas je nedavno napustio a da je, zbog okolnosti u kojima živimo od marta mjeseca, to prošlo gotovo nezapaženo, s obzirom da se saučešće ne izjavljuje fizički i da se sahrane obavljaju u krugu porodice.
Dragan Tomović, dugogodišnji sekretar Srednje stručne škole, nekad Biotehničkog obrazovnog centra "Dušan Vlahović" u Baru, preminuo je 20. septembra od problema sa srcem. U ovoj rečenici je zaista previše simbolike jer Draganovo srce je bilo veliko kao nebo na koje je otišao. Miran, tih i nenametljiv, štaviše, preskroman čovjek, kakav je bio Dragan je plijenio karakterom i osobinama. Uvijek spreman da sasluša i pomogne, da posavjetuje, da kaže lijepu riječ. Dan prije nego je napustio ovozemaljski svijet pozvao me je u namjeri da pomogne jednom zajedničkom prijatelju i na tome ću mu biti vječno zahvalan, po tome ću ga pamtiti kao i mnogi koje je svojim ranim odlaskom i te kako rastužio. Draganovo dobro i plemenito srce nažalost nije izdržalo. Kada sam naredne večeri dobio vijest o njegovoj smrti bio sam u šoku i nevjerici i dugo nisam mogao da dođem sebi. Naravno da ljudi u takvim trenucima postavljaju sebi razna pitanja na koja uglavnom nema odgovora. Međutim, ova priča o jednom dobrom i plemenitom čovjeku može da potakne svakog od nas da živi časno i da čini dobra djela jer nikada se ne zna koji će biti naš poslednji dan na ovom svijetu.
Njegovoj supruzi Anđelki, inače našoj nekadašnjoj profesorki biologije, i ćerki iskreno saučešće zbog gubitka koji će sigurno biti nenadoknadiv ali čast što su imale tako velikog čovjeka u svojoj porodici. Neka mu je vječna slava i hvala.
*******
Da ova kolumna ne bi odisala samo tužnim ili negativnim stvarima pobrinule su se "Žene Bara" koje su još jednom ostavile srce na terenu i oduševile sve sugrađane ali i ostale građane Crne Gore pokazujući da je humanost bez granica. Ipak, najveće oduševljenje je ostavljeno za porodicu Marinković koja je posle bezmalo četiri decenije dobila krov nad glavom najviše zahvaljujući velikom angažovanju NVU "Žene Bara" i humanosti i upornosti koje su pokazale poslednjih mjeseci u namjeri da ovoj porodici obezbijede dugoočekivani ali i prijeko potrebni krov nad glavom i zbog toga zaslužuju najveće moguće poštovanje svakog od nas, i na mnogo širem prostoru od ovog. Bravo!
*******
Da problem pasa lutalica u našem gradu i to koliko juče, mora biti riješen, svjedočio sam prije neku noć na potezu od Planeta do Gvardije. Nevjerovatan broj pasa na tako malom prostoru koji su uznemiravali prolaznike od kojih je većina izašla u večernju šetnju sa malom djecom bilo je mučno vidjeti a za neke i preživjeti. Agresivni i gladni psi su zaista djelovali opasno i krajnje je vrijeme da se nadležni OZBILJNO pozabave ovim problemom i naprave kafileriju ili sklonište za pse, jer, priznaćemo, psi su najmanje krivi.
*******
Svim ljudima koji se bore protiv covida-19 ali i svih drugih bolesti, a Baranima naročito, želim da se izbore i uspješno oporave i ponovo vrate u društveni život što prije. Bar je uz vas!
