Nerijetko mi se čini da bílo ovog grada kuca zahvaljujući isključivo entuzijastima iz raznih oblasti i da je doprinos društvenoj zajednici svakog od nas ponaosob često puta vrlo upitan.

Tačnije, po seirenju na društvenim mrežama nema nam ravnih, no, kad treba nešto konkretno uraditi za grad i širu društvenu zajednicu /a "situacija" počinje od prvog do tebe/ većina pokazuje manire današnjeg čovjeka na ovim prostorima koji se zasnivaju na sebičnosti i ličnoj koristi, i u tom pravcu ide i vaspitanje naraštaja koji, svako u svom uzrastu, stupa na scenu. Postulati na kojima se zasnivalo odrastanje današnje generacije srednje dobi su definitivno "bačeni u zapećak", ili još tačnije, potpuno zaboravljeni, reklo bi se namjerno i namjenski, u korist "novočovjeka".

*******

U našem gradu postoji Nevladino udruženje "Žene Bara kuvaju srcem" čiji je primarni cilj, osim pozitivne promocije Bara i kulinarskih specijaliteta sa šireg područja naše opštine, i pomoć djeci i ljudima koji teško žive i nisu u mogućnosti da sebi obezbijede čak ni jedan pristojan obrok dnevno. U današnje vrijeme akcija vrijedna pažnje koja, čini se, ne nailazi na odjek vrijedan svog značaja i veličine. Opet zahvaljujući entuzijastima sa početka priče, kojima neću pominjati imena, mada to itekako zaslužuju, akcija se kroz razne vidove kampanje odvija i traje. Tako je prije neko veče, u Dvorcu kralja Nikole, održana promocija knjige "Niti" autorke Liljane Vujović, čiji je prihod od prodaje otišao u fond za osnivanje narodne kuhinje u organizaciji ovih divnih žena. S obzirom da kultura nije "teren" sa kojeg se može ostvariti bilo kakav profit apelujem na erudite, filantrope i ostale društveno odgovorne pojedince da svojim znanjem, umijećem i sredstvima pomognu ovu izuzetno humanu akciju naših divnih sugrađanki, koje nas podsjećaju na prvi postulat postojanja - biti čovjek!

*******

Nedavno je naš grad bio domaćin prvog Festivala poezije, nazvanog "Pjesnik - svetionik". Opet zahvaljujući entuzijazmu nekoliko ljudi okupljenih u međunarodnom Udruženju književnika i umjetnika "Nekazano", imali smo priliku da čujemo i vidimo neke od majstora pisane riječi, uz prisustvo vrlo pristojnog broja posjetilaca. Festival je trajao tri dana a za to vrijeme su domaćini gostima pokazali najznamenitije kulturne vrijednosti naše opštine i proveli ih od Virpazara i Skadarskog jezera preko Starog Bara sve do morske obale, upriličivši im, uz pomoć prijatelja i ručak u lijepom ambijentu restorana "Sunce" u Šušanju, čiji vlasnici ne izlaze prvi put u susret poslenicima pisane riječi ali i kulture uopšte. Prve dvije noći domaćin susreta je bila mala sala Dvorca kralja Nikole da bi se finale u govorenju poezije održalo na maloj sceni "Godo" u Domu kulture.

*******

Krenula su i sportska takmičenja najvišeg ranga gdje je u fokusu naravno najpoznatiji barski sportski kolektiv, KK "Mornar. Posle ne baš slavnog početka naporne sezone koja im predstoji, naši košarkaši polako uigravaju tim i dižu formu za borbu na dva fronta, gdje se od njih očekuje makar prošlosezonski učinak. Istorijska pobjeda "mornara" protiv jednog predstavnika "Palacanestra", i to u gostima, oduševila je crnogorsku javnost, ali najviše navijače "Mornara", koji su tim rezultatom napravili sjajnu uvertiru za treće kolo ABA lige i pozivnicu brojnim navijačima da napune dvoranu "Topolica" protiv košarkaškog giganta i nekadašnjeg prvaka Evrope, beogradskog "Partizana". Uprkos nenormalnoj cijeni od 10€ (za koju ne vidim objašnjenje!) dvorana je bila puna i Barani su opet pokazali kako im beogradski crno-beli "leže" savladavši ih treći put zaredom, upisavši prve ligaške bodove ove sezone, i vjerujemo da će ih uz dobru igru i sjajnu atmosferu sa tribina biti još puno do kraja takmičenja.
Novu sezonu su pobjedom u gostima otvorile i gradske rivalke, odbojkašice Luke Bar i Galeba, pa se očekuje da titula ostane u našem gradu, samo je dilema u čijim će vitrinama završiti pehar.

*******

Naše male šampione u borilačkim vještinama je nakon povratka sa velikog takmičenja u audijenciju primio i gradonačelnik Bara, gospodin Dušan Raičević, i pokazao da se ozbiljnim pristupom problematici finansiranja i opstanka barskih sportskih klubova neke stvari ipak pomijeraju s mjesta. Osim lijepih želja za budućnost naši mali sportisti su kao JJ klub od svog grada dobili i materijalnu podršku a kao pojedinci i konkretnu novčanu nagradu čime su dobili i satisfakciju i podstrek za buduće aktivnosti, ali i dali primjer ostaloj djeci kako se ogroman rad i trud itekako isplati, te da nije sve oko nas rijaliti. Gradonačelnik Raičević je čvrsto na fonu predizbornog obećanja da će sva naša djeca koja budu vrijedno radila i trenirala, u svom gradu, odnosno izvršnoj vlasti, imati i konkretnu podršku, pa je ova vizija za budućnost apsolutno za svaku pohvalu i nagovještava pozitivne promjene kojima svi generalno težimo.

*******

S druge strane, nikako da se riješi problem pasa lutalica koji sve više postaju pošast vremena u kojem živimo. Naravno da su sami psi najmanje krivi, i siguran sam da se većina nas zalaže za njihovo zbrinjavanje, odnosno izgradnju ili osposobljavanje azila gdje bi mogli da budu nahranjeni i da žive u humanim uslovima.
Naime, prošle nedelje je jedan naš viđeniji sugrađanin u namjeri da iz čeljusti gladnih, i u tom trenutku krvoločnih pasa, spasi sredovječnu sugrađanku koja se iz trgovine vraćala s punim kesama, doživio horor na čijoj režiji bi mu pozavidio i sam Hičkok. Iako sportista i u sjajnoj fizičkoj spremi, jedva je uspio da odbrani sugrađanku a sam je završio u Hitnoj pomoći sa više ugriza po donjim ekstremitetima, primljenim tetanusom i nekoliko injekcija koje još uvijek prima. S obzirom da je on 148. žrtva od početka ove kalendarske godine kome se desila ovakva "neprijatnost" mislim da je našoj opštini isplativije da napravi dotični azil ili kafileriju, ili da makar angažuje šintere do rešenja ovog velikog problema, jer sa sredstvima koja se na godišnjem nivou isplaćuju iz budžeta za odštetu povrijeđenim licima, moglo bi se učiniti štošta korisno na polju kulture, sporta ili liječenja u inostranstvu naših sugrađana koji boluju od teških bolesti.

*******

Desila se i istorijska fudbalska utakmica između Crne Gore i Srbije. Puno bespotrebnih tenzija danima uoči utakmice, potpuno nefudbalskih stvari koje su samo "palile vatru" među ljudima i prodavale novine. Zaista nerazumno i nerezonski. Uprkos pokušajima određenih krugova, provokacije nisu uspjele, i sve je srećom, i uz obostrano poštovanje, završeno u sportskom duhu, bez ijednog incidenta. Vjerujem da će svaki budući susret biti samo utakmica i ništa drugo i da tome teži svaki normalan navijač u ovoj zemlji, za koga god da navija.

*******

Dugo očekivani kamen temeljac za vrtić je konačno "udaren"! I svako normalan, ko vidi i zna kako se naš grad širi i razvija, svakodnevno naseljava i raste, bi se tome radovao jer je nesumnjivo objekat ove namjene i kapaciteta neophodan našem gradu. S druge strane, potpuno razumijem revolt većine građana, u vezi sa lokacijom koja je određena za ovaj objekat. Ne znam ko je autor ovog plana ni ko je odobrio ovu lokaciju ali se pitam koliko građani imaju pravo odlučivanja u ovakvim stvarima. Nepojmljivo je svakom zdravorazumnom biću graditi objekat bilo koje namjene nauštrb dugogodišnjih zimzelenih stabala i zelenila, a naročito to činiti u najužem gradskom jezgru gdje putna infrastruktura nije odmakla od broja stanovnika i zgrada iz osamdesetih godina prošlog vijeka. Sjeći "pluća grada" da bi se dodala betonska zgrada u ionako skučenom prostoru sa vrlo malo zelenila, je rešenje za vrlo ozbiljnu diskusiju i javnu raspravu. O saobraćajnom kolapsu koji je na pomolu, naročito u kišnim danima, suvišno je trošiti riječi jer sam siguran da je "pakao" blagi opis za dolazeću situaciju ako ovo ostane kao rešenje. Kao primjer imamo potez oko OŠ "Jugoslavija" koji izaziva težak saobraćajni kolaps u kišnim danima a čije posledice snose svi građani, nevezano da li su vozači ili pješaci. O tome se itekako moralo voditi računa pri donošenju ovakve odluke. Na stranu emocije koje me kao nekadašnjeg gimnazijalca obuzmu kada god prodjem dotičnim potezom. Jednostavno, zdravorazumski, rešenje za bilo kakvu gradnju u gimnazijskom amfiteatru djeluje suludo!

*******

Nažalost, moje kolumne su počele da ispraćaju najveće umjetnike s ovih prostora i nadam se da će se s tom praksom prestati.
Najveća i najvoljenija, da ne kažem i najbolja, jugoslovenska glumica Milena Dravić, tiho nas je napustila u noći između nedelje i ponedeljka, nedugo posle svog 78. rođendana. Teško bolesna i u neprebolu za svojim Gagom, otišla je tiho, kako je i živjela, za razliku od svojih uloga koje su bile dostupne svima.
O Mileninim nagradama i glumačkim dostignućima neću pisati jer su manje-više svima poznate. Petnaestominutni! aplauz prošlog ljeta u Pulskoj areni govori sve o glumačkoj veličini Milene Dravić. O ljudskoj, ponešto je sinoć rekla najbolja prijateljica para Nikolić/Dravić, Seka Sabljić. Ja bih dodao i ovo.
Prije par godina na TV festivalu "Zlatna maslina" koji se održavao u našem gradu, boravili su Gaga i Milena. Šetajući gradom, sreo sam ih na platou ispred robne kuće, i pošto sam Gagu znao još iz beogradskih dana (i kafana), stao sam da se pozdravim. Već u godinama, načeti bolešću, pomalo oronuli ali uredni i umjetnički odjeveni, rekao bih upadljivo umjetnički s obzirom da je bio topao dan a oni svečani, prijatno se pozdravismo uz podsjećanje gdje i kad smo se poslednji put sreli, i na moj poziv da svratimo u obližnju kafanu ljubazno me odbiše uz izgovor da imaju obaveze i nadom da ćemo sledeći put biti bolje sreće. Učtivo, Gaga skinu šešir da me pozdravi, Milena napravi naklon, s haljinom u ruci, kao na sceni, i odoše pod ruku u pravcu nekadašnjeg hotela "Topolica". Ostah pomalo zbunjen gledajući za njima, ne sjetivši se u tom trenutku ni da se fotografišemo i ta će mi želja zauvjek ostati neispunjena.

*******

Da u vedrijim tonovima završim ovu kolumnu pomoći će mi rođendanska čestitka jednoj divnoj dami koja uvijek srdačno i predusretljivo brine o našem i zdravlju nama dragih i značajnih osoba. Želim joj srećan rođendan, još mnogo lijepih i uspješnih godina, i da bude još omiljenija, iako se to čini nemogućim.

Čitamo se...

Piše:Saša Stojanović