Kao sportski fanatik i osoba koje godine pamti po velikim sportskim takmičenjima od kraja 20. vijeka imao sam dvije ogromne želje: prva je bila da pobjedimo američki „Tim snova“ u košarci (odrađeno 2002. godine), a druga velika želja odnosila se na igranje Crvene Zvezde u Ligi Šampiona.

Sam kraj avgusta mjeseca, donio je svim „Delijama“ neopisivu radost – plasman u Ligu Šampiona! Mnoge su generacije dolazile na prag ovog takmičenja, ali uvijek je nedostajalo to nešto što bi presudilo te famozne dvomeče. Npr. jasno se sjećam duela 2004. godine protiv PSV-a. Jedna sjajna generacija koja je iznjedrila osmoricu standardnih reprezentativaca (braća Dudić, Žigić, Basta, Janković, Kovačević, Pantelić, Stojković) deklasirana je tada na Filips stadionu sa čak 5:0! Međutim, ova Zvezda je još prošle godine pokazala da ima to „nešto“, te da sebi neće dozvoliti sudbinu kao prije 14 godina.

Piše:Dušan Vujović

Prošle godine Zvezda je od prvog kola krenula pohod ga Ligi Evrope,a oko vrata je visila nova suspenzija UEFE zbog neisplaćenih dugovanja ka igračima koji su u prolazu obukli dres bivšeg prvaka Evrope. Tog 24. avgusta 2017. u zadnjem kolu kvalifikacija savladan je prebogati ruski Krasnodar i to pošto je u Rusiji Zvezda poražena sa 3:2. Plasman u Ligu Evrope poslije 10 godina donio je veliko olakšanje, prije svega sa finansijske strane. Ove godine put je bio sličan, ali staza kojom su crveno bijeli išli, potpuno drugačija! Staza šampiona! Preko Spartaksa, Suduve, došlo se do tvrdog oraha, slovačkog Spartaka iz Trnave. Ko iole prati Slovačku ligu zna da se ovim timovima teškom mukom daju golovi, naročito na njihovom terenu. Ali ova Zvezda kojom maestralno diriguje Vladan Milojević bila je kvalitetniji rival, uprkos sijasetu loših sudijskih odluka, a talenat golobradog Nemanje Radonjića eksplodirao je u pravom momentu – 94.minutu. Radonjić je projektovao Zvezdin put, makar, do Lige Evrope, grupne faze takmičenja. Veliki broj Zvezdinih navijača želio je u baražu da vidi Dinamo iz Zagreba, ali umjesto „modrih“ kuglice su Zvezdi dodijelile Red Bul Salcburg.

Moje pomnije praćenje Salcburga krenulo je januara 2014. godine kada su u prijateljskom meču, prije nastavka sezone, deklasirali Bajern Minhen sa čak 3:0! Skauting tim Salcburga smatra se jednim od najboljih u Evropi. Za par godina kroz ovaj klub prodefilovao je veliki broj kvalitetnih, mladih, igrača, a kako je sam tadašnji trener, Adi Hitler, rekao „najveći problem je ubjediti igrače da igraju Austrijsku ligu“ jer pare, zahvaljujući Red Bulu, nisu problem. Prošle godine Salcburg je došao čak do polufinala Lige Evrope eliminisavši pritom velikane kao što su Lacio i Borusija Dortmund, a u polufinalu, nakon produžetka, izbačeni su od Olimpik Marselja! Prošlom sezonom Salcburg je samo još više potvrdio da je u svakom pogledu kvalitetan rival za velike domete. Ipak, Salcburg od 1995.godine ne može da dođe do Lige Šampiona!

I dok je Austrijski šampion, rasterećeno, pravio planove za prvi meč baraža u Crvenoj Zvezdi uporno je tražen kvalitetan napadač. Dovođenje Žonatana Kafua svakako je sjajan potez uprave, ali kao i kod svih drugih stranaca, tako i kod Kafua i Ebesilija potreban je period adaptacije. Npr, Demjan Le Talek je na kraju sezone rekao Zvezdanu Terziću da mu je jako žao što ide iz kluba gdje je procvjetao, ali da njegova psiha više ne može da izdrži igranje Super lige Srbije i putovanja po južnoj Srbiji gdje su fudbalski tereni u jako lošem stanju. Sa pozajmice je vraćen Pavkov, ali je Milojević uporno forsirao Stojiljkovića, bivšeg reprezentativca koji nikako nije ulazio u golgetersku seriju. Da stvar bude još teža, UEFA je kaznila Crvenu Zvezdu sa dva meča pred praznim tribina zbog političkih transparenata u meču sa Suduvom u Litvaniji.

Kamerna atmosfera na „Marakani“ nije prijala ni jednima ni drugima. Doduše, malo je falilo da Zvezda prva dođe do gola u dva navrata, ali ipak ovaj prvi susret završen je bez golova 0:0. I dok je velika većina navijača crveno bijelih bila razočarana što nije dat makar jedan gol, kolega Nebojša Šofranac je to sjajno prokomentarisao riječima: „Najbitnije je da nije primljen gol, a Zvezda će ga tamo dati“.

Spomenuo sam da suđenje u Slovačkoj nije bilo na nivou, a u Austriji, mirne duše, mogu reći da je Zvezda upotpunosti oštećena! Fakat, Salcburg je bio predominantan u prvom poluvremenu. Decenijska slika: domaćin nas napada, pritiska, kao PSV 2004., a onda kada otvori „bravu“ ne staje do 90.minuta. Domaćin je u najgorem trenutku dao gol, 44.minutu i otišao na odmor sa prednošću, a kada se vratio sa odmora dočekao ga je „poklon“ u najboljem maniru arbitra Čakira (ko redovno pradi Ligu Šampiona zna za njegove ispade). Prekršaj koji je napravljen u tom 48. minutu bio je makar pola metra van kaznenog prostora, ali je Čakir, bez razmišljanja, pokazao na bijelu tačku.

Ovogodišnji Mundijal uvjerio nas je da je VAR revolucionarna stvar u fudbalu. Svaka pobjeda bila je čista kao suza! Ostao je samo taj gaf Feliksa Briha (nedosuđen penal za Srbiju protiv Švajcarske) kao jedina mrlja na prvenstvu, ali to nije bilo dovoljno da prvi čovjek UEFA, Aleksandar Čeferin prelomi u korist fudbala, sporta. Naprotiv, Slovenac je otišao toliko daleko u izjavi od prije par dana da je zvučao kao prosječni „selektor“ iz naših kafana, rekavši pritom da „ne vidi poentu VAR-a jer onda glavni arbitar nije glavni, već je to neka video soba (!?)“ te da „ne uvođem VAR-a u Ligu Šampiona čuva fudbal“. Od čega? Pravde?

Uglavnom, bez VAR-a, Salcburg je iz nepostojećeg jedanaesterca poveo sa 2:0, a nakon toga dogodilo se ono najbolje! Ono što daje siromašnim klubovima i dalje šansu protiv industrijskih imperija kakav je Salcburg. Nakon jednog vazdušnog duela na travi je završio Pavkov, a na njega je, nehotice sa obje kopačke, naskočio Hrvat Marin Pongrančić na koga se, istog trena, zaletio Nenad Krstičić toliko bijesno da je djelovao riješeno da Pongrančića skrati za glavu. Krstičić u zagrljaju dvojice fudbalera, Pavkov rasiječene arkade na zemlji, na semaforu 2:0, a sa tribina 7000 razjarenih navijača koji daju vjetar u leđa! Ovaj „incident“ destabilizovao je redove Salcburga, nakon čega Zvezda dolazi do gola sa 2:1. Figurativno, Zvezda je tek upalila motor, krenula iz druge u treću i u četvrtoj brzini dala gol. Međutim, pola minuta kasnije skoro slična situacija i u, sada već, petoj brzini Zvezda, ponovo preko desne strane, daje gol za 2:2 i nastaje totalno ludilo na Red Bul areni! Emocije Degeneka, koji je uputio loptu ka golu, na koljenima ka sjevernoj tribini ne mogu se riječima opisati! Zvezda se vratila u život na manje od pola sata do kraja meča! To je bio taj trenutak, ta ljubav, želja koju Salcburg parama ne može da kupi već godinama unazad. To je momenat koji pravi fraze: „Zvezda je život, ostalo su sitnice“.
U takvim situacijama uvijek se sjetim izjave bivšeg igrača i selektora reprezentacije Jugoslavije, Aleksandra Tirnanića koji je isticao da nam naš mentalitet ne dozvoljava igru baziranu na defanzivi, već isključivo napadački fudbal. Te svoje tvrdnje je dokazao tako što je Jugoslaviji donio zlatnu olimpijsku medalju kao selektor. I tačno je! Zvezda je ovim blickrikom rasula ofanzivu Salcburga i onesposobila dotadašnju igru sa velikim brojem utrčavanja. Nažalost, rezultat 2:2 bio je i u meču baraža za odlazak u Ligu Evrope protiv Bordoa 30.08.2012., pa je u 95.minutu dosuđen penal za Bordo (Bajkovićevom greškom) i Zvezda je zapala u još veću jamu koja je tada djelovala kao ambis. Međutim, ovoga puta Zvezda je na golu imala jednog od najboljih golmana u ovom vijeku, a Borjan je to dokazao u tri navrata! Njegove „žive“ lopte izluđivale su igrače Salcburga. Ultra defanziva, branjenje svog gola sa desetoricom na svojoj polovini, sad ili nikada, ipak je donjelo rezultat. Na kraju, kada je Savić izbio loptu , a Čakir odsvirao kraj, prosto nisam mogao da vjerujem da sam dočekao da je CRVENA ZVEZDA U LIGI ŠAMPIONA!!

U novogodišnjoj emisiji „Sve o sportu“, Šofro i ja smo kao neke skrivene želje u sportskoj 2018.godini izjavili da želimo da Zvezda ode, tada, što dalje u Ligi Evrope, ali i da se od jeseni plasira u Ligu Šampiona. Ovu tradiciju moramo da nastavimo, očigledno je uspješna. Samo da nađemo televiziju koja će nas trpjeti tri sata kao tada. Ako ništa drugo, možemo urednike posavjetovati šta da igraju na kladionici i mislim da smo već našli zajednički jezik.

Uzgred, moram da spomenem da je moje sujevjerje dodatno ojačano nakon ovog trijumfa. Naime, još od srednjoškolskih dana kafić Gvardija je jedno od mojih omiljenih mjesta u gradu. Tu sam dočekao, između ostalog, pobjedu Novaka nad Nadalom na Rolan Garosu, osvajanje prvo ABA lige od strane Crvene Zvezde, svaku pobjedu u vječitom derbiju, ali i ovaj plasman u Ligu Šampiona! Zanimljivo je bilo posmatrati u kratkim pauzama narod na šetalištu. Rijetko koji muškarac da je naišao, a i oni koji su šetali sa svojim djevojkama, ženama, kada je Zvezda dala drugi gol stali su na sred šetališta, tako da je u jednom momentu ispred Gvardije bilo oko 50ak ljudi. Momci koji su, kao i ja, omađijano gledali u televizor i većinski broj cura koje su te iste momke vukle za majice kao Savić Dabura u 75.minutu. Uglavnom, Banjo i Bole su komotno mogli da naprave neku montažnu tribinu u bašti i mislim da bi sinoć bila ispunjena do poslednjeg mjesta.
Crvena Zvezda po 29. put u Ligi Šampiona (prvi put u ovom formatu), divan način da se završi avgust, a očigledno i ljeto 2018.godine.