Agava naše mladosti

Agava

Primila je prve goste jula 1966. godine, taman da zakasni dva mjeseca kada je moja generacija slavila matursko veče.

Piše: Miloš ŠUŠTER

Sagrađena je na razmeđu grada i luke, uz čuvenu prepirku dva inžinjera - da li će njena izgradnja limitirati razvoj luke, da ne bude baš kao ona u Roterdamu.
Ne znam ko je bio „kum“ (ko joj je dao ime) i da li je ime dobila po meksičkoj biljci ili po kćeri tebanskog kralja, ali znam da su Barani uvijek znali šta je njihova „ Agava“.

U novi hotel, koji se prvo „opipavao“ izdaleka, a kasnije uz malo džeparca i potrebu da budeš viđen, dolazilo se preko svima dobro poznatog mostića, Agava, naša učiteljica u mnogo čemu, mnogima prvi pogled u svijet odraslih.

Kao student, iz razumljivih razloga nijesam bio čest gost na terasi. Ali, ponekad se moralo. Šteđela se i sabirala lova da dosegne bar za jedno piće. Možete zamisliti na šta liči pivo poslije pet ljetnjih sati nakon otvaranja boce. U lijepom društvu i istom takvom ambijentu, uz uvijek dobru muziku i u tim godinama, sve je lijepo.

Dešavalo se da piće stigne i kada ga ne naručimo. Tonkin reon! Uz širok sestrinsko – materinski osmijeh i uzrečicu „kuća časti“, a znali smo da je to od njenog bakšiša...ili zarade, svejedno.

Vrlo mlad sam završio školovanje. Prvo zaposlenje bilo je u tadašnjoj firmi „ Crnogorsko primorje“ ( kasnije „ Korali“). Direktor je bio Đuro Iličković. Došao sam u subotu na razgovor za posao, koji se ubrzo završio Đurovim riječima: „ Mali, u ponedjeljak na posao!“. Prije razgovora nije znao ko sam.

Sa punih 25 godina bio sam upravnik „ Agave“. Težak posao. Mladost jeste motor, ali iskustvo je kormilo. Kako ih objediniti i sinhronizovati? I danas razmišljam o tome da li sam pogriješio kada sam sa 26 godina napustio turizam. A svaki posao je težak, ali nijedan interesantan kao turizam.
„Agava“ je bila prestižno mjesto i za odrasle. Nije se ni tada moglo doći baš svako veče u hotel. Na jutarnju kafu jeste.

Mnogo poznatih ljudi iz politike, estrade, sporta, biznisa boravilo je u „Agavi“. A ugostila je i Tita, što je podrazumijevalo visoku profesionalnost.

Jedan događaj, koliko znam, do sada nije opisan u pričama o prošlosti Bara. Jednom prilikom gost hotela bio je i Vladimir Visocki, najomiljeniji Rus toga doba. Danas, poslije više od četiri decenije, rekao bih preteča perestrojke. Naime, snimao se film „ Okovani šoferi“ u sovjetsko-jugoslovenskoj produkciji, u kojem je glumio i Volođa. Na kraju snimanja organizovana je svečana večera u „ Agavi“, kojoj su prisustvovali svi čelni ljudi Mosfilma i Zetafilma,reditelja, scenariste, skoro svih glumaca, ruskih i naših. Negdje blizu pola noći dođe i Visocki, što je izazvalo posebno ushićenje među Rusima. Dobavi se i gitara i pjesma trajaše do zore. Prave veličine, prave zvijezde ne mogu sakriti sve tmine ovog svijeta. Ustvari, što je veća tmina, zvijezde se bolje vide. Volođa je pjevao u Baru, doduše malobrojnoj publici.

Agava je stradala u zemljotresu 1979. godine. Srećom, nije bilo žrtava. Jedan manji dio, iako oštećen saniran je i dograđen i doskora je bio u nekakvoj funkciji.

Ovog ljeta i to je porušeno. Gradiće se, kažu, još jedna stambena zgrada, kao da ih već praznih i zapatanih prozora nemamo previše. A nova građevina će dobiti ime : ona zgrada, gdje je nekad bila Agava.

{galerija}obale/agava{/galerija}

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

reklama

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar