Piše: Ćazim Alković
Na današnji dan, 18. juna 1965. godine, iz naše luke ka Italiji, ka Bariju, na svoje prvo linijsko putovanje, isplovio je trajekt „Sveti Stefan“. Bio je to poseban događaj za Bar i Barane, za Crnu Goru i Jugoslaviju.
Od prvog isplovljenja popularnog „Sveca“ za Bari je prošlo tačno 57 godina, i bilo je za očekivati da će naša država, tadašnja „Prekookeanska“ i današnja „Barska plovidba“ na ovoj izuzetnoj liniji izmijenjati više generacija modernih brodova, a da ćemo danas imati funkcionalan, moderan i siguran trajekt kojim bi se Barani ponosili. Međutim, mi, nakon više od pola vijeka, već više od pet godina nemamo naš trajekt koji plovi za Bari. Kažu, treba da budemo zadovoljni što će brod „Dubrovnik“, hrvatske „Jadrolinije“ tokom sezone ploviti jednom nedjeljno za Bari.
Ne, ja nisam zadovoljan, i ovog 18. juna neću brodom „Jadrolinije“ zaploviti za Bari, ne zato što nemam povjerenja u ovu kompaniju (sa njima rado i sa uživanjem plovim do hrvatskih ostrva), već, jednostavno, na 57. godišnjicu od prvog „Svečevog“ putovanja - neću.
U znak podsjećanja na to da smo prije pola vijeka imali naš, barski trajekt ili kako bi mi to nekada rekli „feribot“, ja ću sa svojim petnaestogodišnjim sinom Emirom za Bari večeras krenuti biciklom, uz grančicu Stare masline. Vozićemo preko Albanije i grančicom Stare masline širiti prijateljstva i usput ljudima pričati o našem lijepom Baru i Staroj maslini i vrhunskom maslinovom ulju koje daje ova drevna biljka. U Bari ćemo iz Drača doploviti albanskim trajektom, a nakon obilaska regiona Pulje i njihovih maslinjaka, Jadran ćemo preploviti „Jadrolinijom“, ali ne do Bara već do Dubrovnika, odakle ćemo se laganom vožnjom bicikala vratiti kući.
Srećan sam da je moj pokojni otac imao čast da te 1965. godine prvim „vijađom“ Sveca plovi za Bari, ali sam nesrećan što moj sin, njegov unuk, nakon pola vijeka nema priliku da barskim, crnogorskim brodom ponosno plovi za Italiju.
Kao Baranin čiji su preci na ovim prostorima uzgajali masline i plovili našim morem, kao menadžer Opštine Bar, kao politički direktor partije „Biram Bar“, ali prije svega kao građanin Bara, osjetio sam jaku unutrašnju potrebu i obavezu da podsjetim sve nas, i vlast i opoziciju, i stare i mlade, i sve one koji vole našu zemlju i žele joj napredak da mi nakon pola vijeka nemamo naš trajekt i da moramo da se ujedinimo, bez obzira na bilo koje razlike, i stvorimo preduslove da nam se „Svetac“ vrati. Moj potez je znak ličnog protesta protiv današnje situacije u prekojadranskom pomorstvu i nikako ga ne treba shvatiti kao politički akt, već isključivo kao glas pojedinca u želji za opšti boljitak, ako hoćete i kao akt lokalpatiotizma.
Trajektna linija Bar- Bari-Bar nije običan transport roba i prevoz putnika, ona je mnogo više od toga za one koji znaju, koji vole i osjećaju ovaj grad. „Feribot“ nam je bio prozor u svijet, njime se odlazilom i dolazilo, ali nam je isto tako donosio svjetsku modu, kulturu, duh Mediterana čiji smo mi dio. Siguran sam da onaj ko kaže da je ovaj trajekt samo prevozno sredstvo ne poznaje Bar i Barane i ne osjeća Mediteran.
I zato, moj sin i ja ćemo u znak podsjećanja na „feribot“, učiniti naš mali korak i biciklima preći nekoliko stotina kilometara, kako bi skrenuli pažnju na nasušnu potrebu ponovnog otvaranja ovog barskog prozora u svijet.
