Književnik iz Bara Senad Karađuzović promovise svoju knjigu u Podgorici..

Prađed je volio kralja Nikolu, a mrzio njegovog unuka kralja Aleksandra. Đed je volio kralja Aleksandra, a mrzio Tita. Otac je volio Tita a mrzio Sloba, Tuđmana, Moma, Aliju i Kira. Sin je volio Slavka Perovića i umrijeće s njegovim imenom u srcu. Živi s nadom da će njegov sin mrziti samo njega i da će sva prokletstva nestati u obliku iluzionističkog dima.

Kako je napisao Vlatko Simunović, sudbine junaka proze Senada M. Karađuzovića uče nas pomirenje ljubavi i mržnje ne postoji. Pomirenje, to je stanje primirja u kojem se prebrojavaju i postrojavaju ranjenici za budući rat. Ljudi praštaju, vrijeme ne prašta. Tako to biva.
- Šta da se radi - pita Nikolaj Gavrilovič Černiševski
-Ada popij pivo, nikšićko, najbolje - odgovara bezimeni crnogorski junak.