Malo je sportista u ovoj 2020.godini koji se mogu pohvaliti da im je bila talična, berićetna.
Međutim, baranin Nikola Tomović pored toga što je postao otac imao je potpunu dominaciju kada su u pitanju međunarodna bodibilding takmičenja. Nakon sijaseta odloženih, otkazanih nastupa, Nikola je oktobra mjeseca nastupio na tri DIAMONT CUP-a I učinak je impresivan: tri od tri!
Piše: Dušan Vujović
Do sada ti je najveći uspjeh bila titula prvaka Balkana. Kada bi uporedili Diamond cup i Balkansko prvenstvo koje isto organizuje IFBB (krovna, svetska, bodibilding federacija) koje je takmičenje prestižnije, jače?
Nikola Tomović: “Ove godine Srbija je mnogo uložila u organizaciju i promociju bodibildinga, dobili su izuzetno visoke ocjene kao organizatori, a Diamond cup tamo doživljavaju kao OLIMPIJU – najveće svjetsko takmičenje na kome su se proslavili ljudi poput Arnolda Švarcenejgera. Za razliku od Balkanskog ovdje su bili takmičari iz Egipta, pa čak i Urugvaja, koji se bore da uzmu pro card, tj da budu i zvanično profesionalci u ovom sportu. Toga na Balkanskom nema.”
Prošle su tri godine od kako si debitovao u bodibildingu i to na Balkanskom prvenstvu koje se tada održalo ovdje u Baru. Tada si osvojio jedino treće mjesto, a nakon toga su uslijedili samo trofeji. Kako, sa ove distance, posmatraš taj svoj debi?
Nikola Tomović: “To je, definitivno, takmičenje na kome sam imao najveću tremu. Prvenstveno jer sam debitant i sebi sam nalazio najviše mana, a s’ druge strane jer se takmičenje održavalo u mom gradu gdje su došli svi moji prijatelji da daju podršku. Nakon toga čini mi se da je svako, ali baš svako, takmičenje bilo neuporedivo lakše. Prvo jer sam video da idem dobrim putem, a drugo jer mi je dalo vjetar u leđa, pozitivnu energiju, da ne odustajem čak ni kada sam imao posao na kome sam radio od 08h do 16h, a potom trenirao. I kod klijenata koje treniram pokušavam da im “usadim” samopouzdanje. Baš kao što se mišići treniraju, tako se i samopouzdanje trenira iz dana u dan”.
Kako najkraće rečeno izgleda tvoj proces priprema za neko takmičenje?
Nikola Tomović: “Stalno ponavljam da je ključ uspjeha, velikoh uspjeha, kod bodibildera – ishrana! Šta više, ishrana je ključ svega! Vrlo je važan i tajming kada imam obroke, zato, često i nosim hranu sa sobom jer velike pauze između obroka nisu, nikako, dobre. Zašto nisu dobre? Zato što prvo gubimo mišićnu masu, jer tijelo nju prepoznaje kao najmanje potrebnu, dok masti se tek na kraju gube. Pored redovne ishrane za profesionalni nivo bodibildinga obavezna su i dva treninga dnevno. Teško je, vrlo je teško, ali individualni sportisti moraju biti tvrdoglavi ako žele da dođu do svog cilja.”
I zaista, usuđujem se da istaknem da Nikola, kojeg znam pune četiri godine, nikada nije našao izgovor za netreniranje, šta više nikada nije preskočio trening, a nekada je znao da provede i po 12 sati u teretani, jer pored svojih ima i “tuđe” treninge, odnosno, veliki broj klijenata koje vode kroz persolne i grupne treninge u najvećoj barskoj teretani, Maximuss gym-u. Naravno, uvijek me je fasciniralo kako uspijevaš naći vremena da si 100 posto posvećen svakom klijentu, ali i sebi?
Nikola Tomović: “Zaista hvala na tim riječima I jako mi je drago što je iz dana u dan moja “ekipa” sve veća i posebno što je visok procenat izuzetno zadovoljnih klijenata sa svojim rezultatima, ali ja tvrdim da mogu još bolje! Često po društvenim mrežama reklamiram i njih, ali i sebe, svoj rad. Par puta sam se “otkrio” time kada idem put teretane u 6h, ali to je, prosto, neminovno. Moram tako rano da ustanem, da budem prvi u teretani da bih kasnije, oko 9h dočekao prvu grupu klijenata i sa njima nastavio da treniram. Znam da mnogima nije prijatna ni pomisao da se ustaje u 6h, a kamoli da se trenira, ali to je samo dokaz te moje sportske tvrdoglavosti kada je zacrtani cilj u pitanju”.
Ova takmičarska godina polako se završava. Ostalo je još samo državno prvenstvo na kome braniš dva uzastopna prva mjesta. Ambicije su i treća titula državnog prvaka u nizu?
Nikola Tomović: “Da, državno prvenstvo je završno za ovu godinu, ali, iskreno govoreći, nakon tri osvojena DIAMOND CUP-a u Boru, Čačku i Jagodini, zaista sam rasterećen po pitanju državnog prvenstva.”
Znajući te, nećeš na ovome stati. Sigurno će biti “Ajde još ovaj put” kao i uvijek?
Nikola Tomović: “Uh, sada tek nema stajanja. Mislim da ću u narednom periodu vjerovatno i najviše trenirati. Ne volim da pričam o ciljevima, možda sam i malo sujevjeran po tom pitanju, ali mogu samo reći da imam velike ambicije u narednom periodu!”
Mnogi sportisti imaju velike ciljevi, a neki, nažalost, nemaju nikakvu podršku ni da pokušaju da dođu do njih. Lični mi je utisak da se Crnogorski bodibilding savez nije “pretrgao” od pomoći kada su tvoji nastupi u pitanju, iako si reprezentativac Crne Gore, ali zahvaljujući drugim ljudima uspio se da se prijaviš i da učestvuješ na već spomenutim DIAMOND CUP-ovima. Ko ti je sve pomogao?
Nikola Tomović: “Ne volim da pričam o lošim stvarima, lošim odlukama i da akumuliram negativnu energiju. Reći ću samo da ja jesam reprezentativac Crne Gore, a na drugima je da odluče da li me trebaju podržati ili ne. To je njihov izbor. Lično, beskrajno sam zahvalan, prije svega, velikim ljudima iz E PLUS-a koji su, bez pogovora, pristali da budu moji glavni sponzori i ne znaju koliko su mi sav proces priprema olakšali. Da nije njih, ne bih danas imao toliko pehara i trofeja u svojoj dnevnoj sobi. Tu su, naravno, firma RAPEX i moj drug Alen Đeljošević,kao i SUPLEMENT HOUSE gdje sam zaštitno lice zajedno sa Markom Vukotićem. Moja druga kuća je MAXIMUSS GYM. Ne postoje dovoljno precizni epiteti da opišem koliki mi je prijatelj Srđan koji me je od prvog dana podržavao, savjetovao i psihički i fizički trenirao. Više od prijatelja, a više i od trenera. Zaista, hvala mu na svemu!”
Po svemu sudeći, Nikola Tomović će i po treći put potvrditi dominaciju na republičkom nivou. Kada je u pitanju izbor za sportistu godine, grad Bar, već nekoliko godina unazad, istog bira daleko od očiju javnosti, iza zatvorenih vrata, za razliku od, recimo, Budve, koja je imala javno glasanje od strane svih sportskih radnika, a isto je bilo uživo prenošeno na TV Budva.
Kako bilo, jedan put sam pozvan da učestvujem u odabiru Sportiste Bara i sportskih radnika, za razliku od Budve, ali ovoga puta želim istaći i predložiti Nikolu Tomovića za sportistu ovog grada za 2020.godinu. Ako sam možda i subjektivan, a nisam, neka me demantuje sportista sa više osvojenih priznanja u ovoj “mračnoj” sportskoj 2020.godini.