„Pazite, mi ako treba da igramo u polufinalu ABA lige protiv Budućnosti, mi ćemo pobjediti! Ja vam to garantujem“ – bile su riječi Mihaila Pavićevića šefa stručnog štaba Mornara pred samu završnicu regularnog dijela sezone ABA lige.

U tom trenutku, poslije press konferencije i pred meč sa Zadrom u Zadru, svi smo se čudno pogledali. Da budem iskren ni ja u tom trenutku nisam video način da Mornar može da dobije Budućnost koja je čvrsto držala prvu poziciju na tabeli. Ali, Mihailo je vidio mnogo dalje od svih nas ukupno! Vidio je i taj nevjerovatni plej of u kom je i Crvena zvezda u Baru pobjeđena sa skraćenim rosterom, a onda je potvrda ove prve rečenice došla sa zadnjim danom maja mjeseca 2018.godine.

Piše: Dušan Vujović

Od 31.05.2018. zlatnim slovima ostaće upisano da je košarkaški klub Mornar postao prvi šampion Crne Gore, mimo Budućnosti! To je i prva seniorska titula prvaka koja je došla u naš grad u jednom od pet ekipno, planetarno, najpopularnijih sportova (fudbal, košarka, rukomet, odbojka i vaterpolo) u muškoj konkurenciji.

A itekako je došla zasluženo! Izmakao je februara mjeseca trofej u kupu, izmaklo je i tako opipljivo finale ABA lige, ali titula državnog prvaka, nije! Poslije izgubljenog kupa sve mi je sličilo na sezonu 2015/16 kada je Mornar igrao tri finala i sva tri izgubio (kup, prvenstvo i Balkansku ligu). To je, takođe, bila istorijska sezona jer je Mornar postao prvi tim koji je regularni dio prvenstva Crne Gore završio bez ijednog poraza. Kroz tu sezonu je obezbjeđeno i igranje ABA lige,a kao komentator svih mečeva Mornara te sezone, išao sam na putovanja i družio se sa momcima koji su i dalje tu i uvjerio se u sjajnu atmosferu. Doduše, do sinoć me je podsvjesno bolio taj poraz od Sigala u Topolici, kao i trojka sa 12m sa zvukom sirene Seada Šehovića za titulu Budućnosti iste godine.

Ove sezone Mornar je u maniru Derika Nidama otišao dva koraka naprijed! Sezona je pakleno počela! Pakleno i figurativno i bukvalno sa ABA Super kupom i tada je zabilježen i prvi poraz od Budućnosti, kada su „Mornari“ mislima bili okrenuti ka Rusiji i meču kvalifikacija za FIBA Ligu šampiona. I sam taj početak sezone bio je „klimav“. Skor 1-3 nije se poklapao sa najavama Mihaila Pavićevića da će Mornar igrati plej of ABA lige. Doduše, taj prvi meč protiv Partizana u „Topolici“ došao mi je kao kec na deset! Plus, na kakav način je riješen – dvojkom Rejlija Rosa sa zvukom sirene! Mornar se lansirao pobjednickom trojkom Nemanje Vranješa protiv MZT-a 10. decembra. Tada već svi momci stiču vjeru da mogu da pobjeđuju. Sedam dana kasnije žrijeb nam je donio pravi Novogodišnji poklon – meč sa Crvenom zvezdom! Već drugu godinu uzastopno svi Barani, posebno mlađe generacije, imaju tu privilegiju da osjete čar dolaska Zvezde, Partizana, Budućnosti u naš grad. Sva pažnja je tada usmjerena na taj događaj! To se moglo osjetiti, nekada, u sali O.Š. „Jugoslavija“ kada je igrana Super liga Srbije i Crne Gore, a zatim je uslijedila pauza sve do debija u ABA ligi. Ok, jeste Mornar tada poražen od Crvene zvezde, ali je i Zvezda bila u paklenom ritmu kada je za nedjelju dana odigrala četiri utakmice! Godina 2017. zatvorena je na vrlo lijep način, pobjedom protiv Mega Bemaxa, 30.12. Pored Mege sa svojom lepršavom, atraktivnom košarkom, upriličen i hepening koji će izazvati pravu „pomamu“ među navijačima, a to su pobjednički šutevi za nagradni fond.

Cilj je bio da se publika još više animira za vrijeme trajanja desetominutne pauze na poluvremenu. Tu ideju sam predlagao Đoku još u sezoni 2015/16 i ona je ostala da „visi“ u vazduhu do konačne realizacije. Jeste da sam se sa mikrofonom u ruci na sred parketa osjećao, u nekim momentima, kao Zdravko Čolić, ali mi je takođe želja bila da ostali vide kako je šutirati na koš pred par hiljada ljudi. Nimalo lako!

Od 2018. godine, januara mjeseca, krenula je prava košarkaška bajka! Sijaset pobjeda na sva tri fronta: ABA liga, nacionalni kup i FIBA Evrokup. Kroz televizijska gostovanja više puta sam i sa igračima i sa stručnim štabom Mornara pričao o FIBA Evrokupu, takmičenju koje , vjerovatno, ima neku funkciju, ali je mi nismo vidjeli, naprotiv. Ovo takmičenje u koje je Mornar došao poslije neuspjelog dvomeča sa ruskim Saratovim samo je štetilo barskom timu, naročito igračima koji su prelazili kilometre i kilometre i nerijetko preumorni dolazili na mečeve protiv timova za koje se ne može reći da su rang bilo kog Abaligaša. Iz cijelokupnog FIBA Evrokupa ostaće mi umemorisana anegdota sa meča Mornar : Kataja, 06.12.2017.

Kroz kompletnu sezonu navikli smo na video provjeru, teniski znanu kao čelendž. FIBA Evrokup nije imao tu tehničku mogućnost. Kraj je treće četvrtine, lomi se rezultat, Vranješ izbacuje jednu od svojih karakterističnih „bombi“ ka košu iskosa, sa nekih osam metara, sa zvukom sirene za napad. Lopta prolazi kroz obruč, arbitri pokazuju da je vrijeme isteklo. Skočila je kompletna klupa Mornara jer se vidjelo da je Nemanja i brže no inače izbacio loptu, ali Spičo je bio najglasniji:

Spičo: „Snimak, ljudi, snimak pogledajte! Zašto nećete snimak da pogledate!?!“
Ja: „Spičo, nema snimka!“
Spičo (potpuno zbunjeno): „Kako nema?!?“
Ja: „Pa nema monitora“
Spičo (još zbunjenije): „Pa gdje je?!“

Sjajna anegdota, ali i totalna neozbiljnost FIBE kada je u pitanju drugo po rangu takmičenje pod njihovom organizacijom. Takođe, poslije mečeva nisu postojale zvanične press konferencije.

Od tog januara 2018. pa nadalje, Mornar je zavrijedio neviđene simpatije kompletne bivše Jugoslavije. Redom su padali: FMP, Olimpija, Zadar, Solnok, Budućnost, Igokea, zatim je taj pobjednički niz u ABA ligi prekinula Cedevita 10.02. prije završnice domaćeg kupa. Pobjednički galop nastavljen je trijumfom marta mjeseca nad Cibonom i tada je krenulo ozbiljno razmišljanje o plej ofu ABA lige. A u plej ofu najveći ispit i za mene samog – meč protiv Crvene zvezde!
Nije baš profesionalno da kao sportski novinar ističem simpatije prema nekom klubu, ali sam se oduvijek vodio činjenicom da je bolje da se javno zna koga simpatišem, nego da me zadesi situacija kao Milojka Pantića („Na teren izlaze igrači Partizana, a evo i naših“) koji je godinama krio za koga navija. E sada, tako bitan, važan meč, sa pomješanim emocijama, kako odraditi? Pravi ispit profesionalnosti! Tih dana sam dobio na desetine poruka, posebno od „Grobara“ sa sadržajem: „E, ajde sada da te vidimo“. Ponosno govorim da sam maksimalno profesionalno odradio cijeli meč , a i poruke, poslije njega, bile su: „Au, svaka čast! Ja to ne bih mogao protiv Partizana“. A taj 25.03. bio je, zaista, poseban dan! Mornar lišen pomoći Uroša Lukovića na krilima Nemanje Vranješa zatrpavao je koš Crvene zvezde. Mihailo Pavićević je pravio takve rotacije u igri, da je trener Dušan Alimpijević bio totalno izgubljen u cijeloj situaciji. Mnogo je bilo ključnih poena, detalja iz te pobjede od 88:84, ali ipak dvije se, po meni, posebno izdvajaju: šutersko veče Nemanje Vranješa i čuvanje Pere Antića od strane Marka Ćalića.

Vranjoza je tu noć igrao u transu! Kulminacija svega je bio ofanzivni skok i bijeg iz reketa van linije 6,75 da bi digao novu trojku. Naravno, pogodio ju je za sveopšte ludilo! Da ne govorim o standardnim njegovim trojkama sa devet, devet i po metara udaljenosti koje su nam postale svakodnevnica i ako makar jednu ne pogodi tokom meča već se postavlja pitanje da li je potpuno fit.

Ipak, ministar odbrane Mornara, Marko Ćalić, imao je apsolutno najteži zadatak – da na „četvorci“ preuzme Peru Antića. Ako sam dobro izračunao, Antić ima 34kila više od Marka i visočiji je 20cm, ali nije postigao nijedan poen u toj rotaciji! Mornar je slavio sa 88:84 u tom drugom meču polufinala ABA lige, a to je ujedno bila i prva pobjeda Mornara u istoriji nad aktuelnim Evroligašem! Sa već spomenutom skraćenom rotacijom u grotlu „Pionira“ (sada dvorane Aleksandar Nikolić), Mornar nije uspio da kompletira senzaciju i da eliminiše Crvenu zvezdu, ali samo saznanje da je jedan „mali“ Mornar, koji se samo godinu dana prije toga žestoko borio za opstanak, uspio da napuni „Pionir“ dovoljno govori da je Mornar itekako izrastao u ozbiljan klub koji može da pobjedi i predstavnika Evrolige.

Poslije ABA lige trebalo se navići na polupraznu „Topolicu“ u utakmicama Super lige Crne Gore. Itekako iscrpljeni igrači morali su da pokrenu sebe u susretima sa klubovima koji su dolazi u Bar u želji da se nadigravaju sa Mornarom. Teške ruke, teške noge, ali i drugo mjesto na tabeli. Na kraju, očekivano, uslijedilo je finale protiv Budućnosti! Kompletnu finalnu seriju su svi pratili, tako da o njoj ne treba ništa da pričam, samo ću napomenuti da je ovo bilo četvrto finale između Budućnosti i Mornara (prvo 2011. godine),a treće uzastopno.

Istorijska sezona, a evo i nekih činjenica i zanimljivosti koje su obilježile ovu sezonu:

• - Mornar je jedina ekipa koja tokom kompletne sezone ABA lige nije dovodila nove igrače
• - Mornar je najubjedljivu pobjedu u svojoj Abaligaškoj istoriji ostvario protiv MZT-a 11.marta 2018.godine, 106:75 (plus 31)
• - Mornar je ove sezone tri puta uzastopno savladao Partizan, što se nikada prije nije desilo
• - Mornar je po prvi put savladao jednu, aktivnu, Evroligašku ekipu (Crvenu zvezdu)
• - Mornar je prva ekipa koja je osvojila titulu prvaka Crne Gore mimo Budućnosti
• - Mornar je prva ekipa koja je Baru donjela titulu prvaka u seniorskoj konkurenciju u jednom od pet, planetarno, najpopularnijih ekipnih sportova (fudbal, košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo) u muškoj konkurenciji.

Sa spikerske strane i za mene je ovo bila istorijska sezona. Mislim da niko, čak ni ukućani ne znaju podatak da je moja prva spikerski odrađena utakmica Mornara bila, daleke, 2006. godine i to protiv Primorke u sklopu lige Srbije i Crne Gore (Mornar pobjedio 86:66), a to je bila i poslednja utakmica KK Primorka. Računajući tu, debitatsku i susrete od ove sezone, sa mikrofonom u ruci „odigrao“ sam okruglo 40 utakmica. Osjećaj je, zaista, izvrstan iako sam, nerijetko, bez glasa ostajao, ali mogućnost da „pogurate“ svoj tim i da dignete publiku na noge, zajedno sa samim sobom, je predivan. Takođe, Rade (tonac) trudio se da uz neke efekte na kojima sam insistirao, dodatno, „oboji“ svaki košarkaški meč. Naime, od ranije znate da je svaki pogodak Mornara ispraćen džinglom sa NBA parketa, a od ove godine insistirao sam da svako pogođeno slobodno bacanje ima zvuk coinsa, novčića iz Super Marija. Takođe, primjetili ste da smo svaku najavu sastava Mornara radili uz hit Guns n Roses-a – „Welcome to the juingle“. U početku mi je to bila najveće opterećenje. Šta pronaći, a da pokrene igrače, publike, a i mene? Imao sam par ideja, kao što su „Kickstart my heart“ od Motley Crue-a, AC/DC – Shoot to the trill, a onda, spontano, na meču ABA Super kupa protiv Budućnosti isprobasmo Gunse i tokom te najave „Topolica“ se pretvorila u pravu džunglu iz koje sam ja, na svaki alley op i dalekometnu trojku, urlikao kao Tarzan. Po prvi put se u „Topolici“ začulo i skandiranje MVP, u jednom od susreta gdje je Derik Nidam dominirao. Kada je prišao liniji za slobodna bacanja, samoinicijativno, počeo sam da skandiram MVP, što je publika prihvatila i to je jedan od detalja za istoriju. U takvom ambijentu, ponovo je dokazano, da spontane stvari imaju najjači odjek! Baš kao i odbrojavanje od desete sekunde pa do kraja u završnom, četvrtom susretu finala plej ofa. Koliko je to „moćno“ ispalo uvjerio sam se tek kod drugih gledalaca koji su objavili taj snimak na društvenim mrežama. Bilo je još ideja koje i dalje čekaju na realizaciju jer neke nije lako ispratiti (npr, da se tokom najave, kao u NBA ligi, gase svijetla,...).

Barani su se srodili sa mnogim igračima iz ove sezone Mornara. Mićović je već „naš“, Luković je sve manje išao u Beograd kako je sezona odmicala, a o Ćaliću, Paviću i ostalima neću da trošim riječi! Praveći jednu nezvaničnu anketu, pitao sam najbliže ljude, koji prate Mornar, kada bi morali da maknu nekoga iz Mornara ko bi to bio? Niko od nekih 40ak ispitanih nije , konkretno, spomenuo nijednog igrača!

Slijedi odmor, nova sezona sa još većim izazovima i zadacima, a od jeseni će se tražiti još jedna karta više za utakmice aktuelnog šampiona Crne Gore!

31. maja 2018. godine, Mornar je postao šampion Crne Gore u košarci!!!