Objavili smo...
https://www.jedro.bar/obale/otvoreno-pismo-vladi-crne-gore
Dobili smo reagovanje kako bi dopunili info u interesu javnosti .
Tekst reagovanja integralno prenosimo ...
"Nakon prošlogodišnje ozbiljne i široko argumentovane javne rasprave za Nacrt Prostornog Plana Crne Gore i održane sjednice otvorenog parlamenta u Baru, uz učešća više od 40 NVO, aktivista, intelektualaca i stručnjaka, kao i velikog broja građana, izražen je jedinstven stav, uključujući i zvaničan stav Skupštine opštine Bar i lokalne uprave – protiv izgradnje LNG terminala u Luci Bar i gasne termoelektrane na uvozni fosilni gas.
U Izvještaju o javnoj raspravi, stručni tim planera, sastavljen od 30 doktora nauka, čak 76 puta se pojedinačno izjasnio da su primjedbe u vezi sa LNG terminalom u Luci Bar opravdane i da taj projekat neće biti predviđen Planom.
"Iako su rješenja usvojena, a građani rekli svoje - potpisan memorandum o gradnji gasnih postrojenja"
U skladu sa navedenim, Vlada je utvrdila predlog, a Skupština usvojila Prostorni plan Crne Gore, kao najvažniji planski dokument nakon Ustava, kojim je isključile mogućnost izgradnje LNG terminala u Luci Bar i gasne termoelektrane koja bi proizvodila električnu energiju iz uvoznog fosilnog gasa.
Uprkos jasno iskazanoj volji građana i zvanično usvojenim planskim rješenjima, predstavnici Vlade Crne Gore, koja je ujedno bila i predlagač Prostornog plana, odmah po njegovom usvajanju, stupili su u pregovore, a zatim su na gasnom forumu u Milanu, u oktobru 2025. godine potpisali memorandum o razumijevanju sa japanskom kompanijom JERA o izgradnji upravo tih gasnih postrojenja i LNG terminala.
"Vrši se priprema kršenja plana, a to je krivično djelo"
Time se faktički vrši priprema kršenja usvojenog Plana, što je krivično-pravno sankcionisano i obesmišljava prethodno sproveden javnu raspravu i stručne stavove. Dodatno zabrinjavaju tumačenja da bi isti projekti mogli biti formalizovani i kroz zaključivanje međuvladinog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama, čime bi se zaobišla suština već donesenih planskih odluka i jasno izražena volja lokalne i šire zajednice.
Iako Crna Gora nema nikakve gasne infrastrukture, ne posjeduje sopstveni danas dostupan fosilni gas, te se obavezala da će izvršiti energetsku tranziciju i smanjiti emisije na neto nula gasova staklene bašte do 2050 godine, Ministar Šahmanović je u više navrata javno isticao da su projekti otvaranja nove zavisnosti od inostranih fosilnih goriva, a to su izgradnja LNG terminala i gasne termoelektrane u Baru, jedan od ključnih prioriteta Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore.
"Ministar omalovažavao građane - poručio kako se 'veoma zabavljao'"
Na nedavno održanoj sjednici Skupština Crne Gore, odgovarajući na pitanje i upozorenje predsjednika Skupštine opštine Bar Branislava Nenezića, da su takve namjere protivne važećem Prostornom planu, ministar je omalovažavjući zabrinutosti građana saopštio da se „veoma zabavljao“ čitajući objave na društvenim mrežama, u kojima su građani Bara i Crne Gore proslavljali činjenicu da je Plan uvažio njihove argumentovane primjedbe i isključio mogućnost izgradnje LNG terminala i termoelektrane.
Tom prilikom je poručio da ih „mora razočarati“, jer će se njihova izgradnja vrlo brzo realizovati. Istovremeno je pozvao g. Nenezića da ne otvara ove diskusije i „ne uzbunjuje javnost“, navodeći da se ispituje više potencijalnih lokacija.[1] U demokratskom poretku, ministar duguje punu političku, moralnui zakonsku odgovornost građanima, naročito kada se radi o projektima koji dugoročno određuju energetsku, ekonomsku i ekološku sudbinu države, ali i bezbjednost života gradjana. Ignorisanje planskih dokumenata, stručnih stavova i jasno izražene volje lokalnei šire zajednice ne može se tretirati kao pitanje lične procjene ili političkog stila, već kao pitanje odgovornosti prema javnom interesu i zakonskim normama.
"Država bi i da se zadužuje zbog projekta, JERA suočena sa padom potražnje"
Dok je prije nekoliko godina vlast pravdala promociju ovih projekata strateškim razlozima i potencijalnom podrškom iz fondova Evropske unije, danas je jasno da takvo finansiranje više nije moguće. Umjesto toga, prema sporazumu zaključenom sa japanskom kompanijom JERA, razmatra se realizacija kroz zaduživanje kod komercijalnih banaka, čime bi se kompletan finansijski rizik prenio na državu i građane Crne Gore.
Prema podacima američkog instituta „Institute for Energy Economics and Financial Analysis“, kompanija JERA, jedna od tri najveće svjetske kompanije u oblasti trgovine LNG-om, suočava se posljednjih godina sa padom potražnje i viškovima kapaciteta, zbog čega aktivno traži nova tržišta. To je legitimno iz ugla korporativnog interesa te kompanije, ali ne i u interesu Crne Gore.
Dok razvijene države, svjesne prezasićenosti LNG infrastrukturom i dugoročnih klimatskih obaveza, obustavljaju nove projekte i sopstvene viškove pokušavaju plasirati drugima, naša država razmatra da se zaduži kako bi preuzela upravo taj teret. To ne predstavlja strateški razvoj, već potencijalno finansijsko i energetsko zarobljavanje zemlje u projektu čija je osnovna svrha rješavanje tržišnog problema velikih kompanija. Ukoliko se takva politika nastavi, odgovornost za posljedice, dugove, promašene investicije i usporenu energetsku tranziciju, biće isključivo na onima koji su svjesno odlučili da rizik prebace na građane.
"Bar se u američkim dokumentima ne pominje"
Nakon što je potpuno isključena mogućnost finansiranja ovih projekata bespovratnim sredstvima ili grantovima Evropske unije, ranije ključnog argumenta vlasti, sada se, u pojedinim medijima, kao „strateški interes“ ističu navodni američki interesi.
Uprkos tome što se u novoj američkoj bezbjednosnoj strategiji, Bar uopšte ne spominje, a ni Crna Gora, niti Balkan, pojavila setzv. analiza pojedinih medija,u kojima se tvrdi da se projekti LNG terminala i gasne termoelektrane u Baru, nalaze ni manje ni više nego baš u novoj američkoj bezbjednosnoj strategiji. Tvrdi se da se „Crna Gore ovdje ne pita „da li“ već „kada“će se ovi projekti realizovati i upozorava da će „za Vašington, protivljenje lokalne zajednice ili ekoloških aktvista biti vidjeno ne kao demokratski proces, već kao prepreka strateškom potiskivanju ruskog uticaja“.
U sličnom tonu, tvrdise da su LNG i gasna termoelektrana u Baru, strateške američke investicije, iako u tekstu kojeg su SAD ponudile crnogorskoj Vladi, a koji je dostupan na sajtu Vlade, to nije predvidjeno[2].
"Ozbiljan rizik"
Crna Gora ne uvozi gas ni iz Rusije, ni iz bilo koje druge zemlje, nema gasovod kojim bi ga dalje distribuirala, a transport tečnog gasa kopnenim putevima ili željeznicom predstavlja apsurd i ozbiljan rizik. U razvijenim zemljama, kao npr. u Kanadi, dešavale su se ogromne tragedije iskliznućem kompozicija sa tečnim gasom, koje su u eksplozijama brisale sve pred sobom i izazvale brojne žrtve i materijalna razaranja.[3]
LNG lobiji su se snažno aktivirali u Crnoj Gori, gradeći mrežu saradnika u centralnim i lokalnim vlastima, u medijima i kroz komentare, pa čak i na engleskom jeziku, kako bi promovisali ove projekte. Pokušaji da se ovakvi, za Crnu Goru pogubni projekti, predstave kao „evropski“ ili „američki interes“, uz pritisak, omalovažavanje stavova i zastrašivanje NVO, aktivista i eksperata, koji su se od početka protivili projektima na osnovu ozbiljnih argumenata, su neprihvatljivi. Ponavljamo, da je apsolutno neprimjereno tvrditi da će fosilni energent iz trećih zemalja, bilo to Azerbejdžana, Rusije, SAD-a ili Japana, “obezbijediti sigurnost snabdijevanja”. Zapravo, riječ je o zaduženju od preko milijardu eura za projekte koji donose dugotrajnu zavisnost i nestabilnost u snabdijevanju.
"Iskustvo Srbije jasno pokazuje opasnosti od zavisnosti od uvoznog gasa"
Analize prestižnog International Institute for Sustainable Development, sa sjedištem u Kanadi i Švajcarskoj, čiji donatori su izmedju ostalih Evropska Komisija, SAD i mnoge razvijene države,pokazuju da su, zbog zasićenosti tržišta LNG terminalima i fosilnim gasom, krajnje nesigurni takvi projekti, koji donose profit privatnim kompanijama, a nikakvu ili malu korist zemljama domaćinima, dok ih istovremeno uvodi u rizik dužničkog ropstva.[4] Iskustvo Omišlja na Krkukoji dobija veći prihod od luksuznog autokampa nego od LNG terminala je vrlo slikovito. Takodje, svi raspoloživi podaci govore da je struja dobijena iz uvoznog tečnog gasa, tri do četri puta skuplja, pa je zato tržište za prodaju takve struje vrlo nesigurno[5].
Iako u najvećoj mjeri koristi za daljinsko grijanje (90%), iskustvo Srbije nam jasno pokazuje opasnosti od zavisnosti od uvoznog gasa: u 2023. godini čitav sektor daljinskog grijanja prvi put je zabilježio gubitke od 10 miliona eura i akumulirao dodatnih 36,4 miliona eura duga, upravo zbog nestabilnih cijena gasa i tereta investicija.[6]
"Svjesno dovođenje u rizik lokalnog stanovništva"
Operativni vijek gasne elektrane i prateće infrastrukture, zbog dugotrajnog procesa izgradnje, bio bi ograničen na svega nekoliko godina prije potpune dekarbonizacije do 2050. godine. Fosilni gas ne može biti “privremeno rješenje” u 2025. godini, jer Crna Gora nema više vremena za projekte koji nas dodatno vežu za fosilna goriva i udaljavaju od ciljeva dekarbonizacije. Crna Gora mora svoje resurse usmjeriti na održive obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost, uključujući sunce, vjetar, geotermiju, elektrifikaciju grijanja i tehnologije skladištenja energije. Svaka nova zaduženja i ulaganja u fosilnu infrastrukturu direktno nas udaljavaju od čiste energetske tranzicije i povećavaju klimatske i finansijske rizike.
Kada se uz to nadoveže okolnost da se Bar nalazi u najosjetljivijoj seizmičkoj zoni, da su gatovi Luke u zemljotresu 1979. godine potonuli i po 3 metra, a da spojevi cijevi kojima se povezuje LNG terminal sa skladištem ne mogu da izdrže pomjeranja veća od par desetina centimetara, postavljanje postrojenja uz gradsko jezgro predstavlja svjesno dovodjenje u rizik života stanovnika Bara.
"LNG terminal ne bi mogao biti lociran u Luci Bar ili u njenoj neposrednoj blizini"
Po definiciji Evropske direktive za izbjegavanje velikih industrijskih nesreća, ovakva postrojenja spadajuu prvu kategoriju opasnosti od eksplozija, te prema međunarodnim standardima i obavezama iz Seveso III, LNG terminal u Luci Bar ili njenoj neposrednoj blizini ne bi mogao biti lociran, jersituacija jasno pokazuje visok rizik po ljude i objekte. Postojeći lučki gatovi, koji su u zemljotresu 1979 potonuli, nedavno su, i bez ikakvog zemljotresa, pokazali takvu ranjivost, da su se pojavile ogromne rupe dubine 3 metra.[7] Postojeća lučka infrastruktura nigdje u svijetu ne bi mogla biti prihvaćena kao mjesto za lociranje LNG terminala.
Dodatni rizik su snažne oluje. Prije godinu dana one su srušile velike dizalice i pretovarne mostove u Luci. Prema EU direktivi postoji obaveza analiziranja mogućih posledica za slučaj najgoreg mogućeg scenarija, kako bi se odredila bezbjedna lokacija. U slučaju incidenta, koji čak ne bi spadao u najgori mogući scenario, ako bi iscurilo samo 100 kubika tečnog metana, on pomiješan sa vazduhom stvara eksplozivni oblak čije dimenzije mogu dosećičak i kilometar, a koji može eksplodirati i pri statičkom elektricitetu,ugrožavajući cjelokupnu luku, marinu, glavno šetalište, stambene zgrade koje počinju direktno preko puta glavne kapije luke.[8] Zato LNG terminal nikako ne bi smio biti lociran u Luci Bar, niti u njenoj neposrednoj blizini.
Poziv Vladi: Odmah obustavite pregovore i odbacite projekat
Zbog svega navedenog, pozivamo Vladu Crne Gore da odmah obustavi sve aktivnosti i pregovore vezane za izgradnju LNG terminala i gasne termoelektrane u Baru, da poštuje važeći Prostorni plan i jasno stane na stranu zakonitosti, javnog interesa i bezbjednosti građana.
Dalje, pozivamo Vladu da:
Odbaci projekat LNG terminala i gasne elektrane u Baru, kao i u drugim gradovima, jer predstavljaju finansijski, ekološki i sigurnosni rizik za Crnu Goru, i osigura da svi budući energetski projekti budu u skladu sa klimatskim ciljevima i zakonima.
Prioritetno usmjeri resurse Crne Gore na održive obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i tehnologije skladištenja energije, umjesto dugoročnog zaduživanja i zavisnosti od uvoznog fosilnog goriva.
Transparentno i blagovremeno informiše javnost o svim inicijativama i potencijalnim projektima koji se tiču energetike i strateških investicija.
Suštinski uključi NVO, civilne aktiviste i eksperte u odlučivanje o energetskim projektima, bez njihovog zastrašivanja i marginalizacije, te pokrene pitanje odgovornosti ovakvog postupanja.
Crna Gora ima samo pet primorskih opština i obalu od par stotina kilometara za razliku od zemlja u okruženju, poput Grčke, Italije i Hrvatske, koje na više hiljada kilomenatara svojih obala imaju po jedan ili dva LNG terminal. Rizikovati jedan od najperspektivnijih primorskih gradova, zadužiti se u ime privatnih interesa moćnih LNG kompanija, ugrožavati živote građana, ekologiju i ciljeve dekarbonizacije, to nije i ne može biti, interes građana Crne Gore", naveli su oni.
U nastavku smo dobili i dosadašnje potpisnike potpisivanja koje je u toku...
