Napisano Spičanskim govorom
Kad se u Brcu spomene čaj, misli se na oni od lipe. Pili su se i drugi čajovi, uglavnom za lijek, ma su se oni nazivali imenom ljekovite trave od koje su se spravljali. Kad ko obali trbuv pio je kamomilicu ali metvicu, ko ima štrgacu pio je čaj od pera od dunje, koga boli grlo od pitomoga pelina a protiv kašlja se pio čaj od vrijeska. Ali čaj koji se zimi pio u dane kad sjever zavija i sve ledi, i oni koji se uveče vario kad se svi oko ognjšta skupe, bio je čaj od lipe.
„Ljekovite trave ne smiju da vide more“, zborila je Đuzepina Obradović, najpoznatija spičanska travarica i narodna ljekarica. Ona je znala dobro zašto ele je učila škole u Carigrad i čitala je svekoliko u francuska libra, koja je otuda sobom donijela. I naši storizi su to odamno znali, pa se za lipu odilo daleko u planinu. Šušanjani i Zupci su je brali na Preslo od Stola, a Brvačani u Škorete.
Ako lipa procvjeta u Brcu u maju, sredinom juna će procvjetati u Paladinoće a o Petrovu dne u Škorete. To je bilo vrijeme da se ide u lipu.
U lipu se odilo zajednički, četvorica ali petina prema dogovoru. Za put se spreme. Svako je nosio najmanje 2 do 3 litra vode, ele cijelijom putom i tamo gore nema izvora. Ne možeš ponijeti vode koliko ti treba. U torbicu se obavezno staji kruva i sira, malo slanine, joje, pamidor. Treba imat´ skoposti cijeli den. Skup je bio u 4 ure, ele do tamo ima da se ide više od 3 ure.
Iz Brce se kretalo ispod Krsta na vr´ Šaresada, pa preko Ploče, na Podi. Tedara ajde na Gradinu, uz Krušelje pa pokraj Danice Kudinove. A moglo se i iza Zabrđa, preko Kostanje pravo povrh Miljevaca, pa preko Dubravice do Gošinje. Tamo ima austrijski put ele je u brijeme karoca dolazila do iza Miljevaca. Od Gošinje su serpentine put Cera. Tu si na po‘ puta. Tedara ideš preko Donje Sozine i preko Ploče od Donje Vrsute, pasaš Cer, sv. Đurac i rivaš u Zabrežnicu. To je ulaz u Donju Sozinu. Tu je kao i u stranu od Male poljane najbolja i najplodnija zemlja. Sijalo se tu žito, ječam, raž i čenica. Od Zabrežnice dođeš do Velje Vrsute. Tedara obrneš desno uz Velju Vrsutu, uz Lukine do Ploče od Velje Vrsute pa po vr´ Ploče na sjeverni dio od Velje Vrsute i rivaš u Škorete.
Počijalo se na 4 mjesta: u Miljevce, na Uble, kad se riva u Donju Sozinu i na Ploču od Velje Vrsute.
„Ako je gora gusta-nije pusta“ zboraku storizi. Naša planina nema međeda ali ima vukova i lisica a sretne se i koji poskok. Zato se, teke pasamo iz Brce, ubere štap. Za vuka se ne možeš nikad zakleti, on je propito proklet. Ma ki nema do novembra. Ali ćeš poskoka možebiti sresti. Ako ga vidiš prvi, možeš ga ubiti. Ma je grevota ubit božjega stvora koji ti ništa ne čini. Ali ako on vidi prvi tebe, tedara zastani, zaokoli, pritaji se i pušti ga da pasa.
Eee, ma ne ide svako u Škorete! Ko je saputan i sapet, ko se boji, nema rašta da ide.
Čuveni Škoreti se nalaze na 700 do 1000 m nadmorske visine. Dužine su 4-5 km i otprilike isto toliko široki. Tamo je prašuma od drevadi i oko 30 do 40 korijena lipe. Najviše ima jasena, cerovine, zanovijeti, grabojine i kuna. Tamo su one opasne rupine, kaji bistijerne, po 10-15 m dubine, dno ki ne vidiš! A ni njik ne vidiš ele preko njih svuđe raste mahovina, papradina, trnovina, tetelike i kupjene. Ako tamo omrkneš sam - mrtav si! Ako upadneš u rupu ko će te čut. A ispasti ne možeš.
Lipa se bere polako i pažljivo ele je krta. Poslije kuna, to je najkrtije drijevo. A stablo vo je glatko i opasno za penjanje. Beru se mole gramljice, pa se čepka cvijeće i napunja se u vreće. Gledalo se da se napuni barem pola vreće, nije zgorega ako može i cijela vreća, ele treba da se dane onijoma koji ne mogu u lipu oditi. U sunči zavod se ide put kuće. Zapameti: „Prije sunca rivaš i poslije sunca se vraćaš“!
Uveče dođeš doma, noge te jedva nose, ne osjećaš ki. Samo se mašiš u dušek i utoneš u san. Mati lipu rastrvi, na čiste lencune, u kamaru da se suši. Ujutro te budi slatki miris cvijeća od lipe. Čuješ kroza san ge mati šušori i prevrće cvijeće, da se bolje osuši. Sušenje traje 6 -7 dana a poslije će ga napuniti u šićarice, da ima da se pije cijelu zimu.
Samo se u Đura Matijina čaj uveliko vario. To je Đuroca uranila, ele je voljela da pije čaj od freškoga lipovoga cvijeta.
(Ljubaznošću Perice Lukšić)
Đuzepina Obradović, rođena Lukić, 1884 –1967
Đura Matijina žena, Jana Iličković, rođena Madžar, 1907-1994
Zupci times
