Napisano starim dijalektom Zubaca
Pred potres se spremiše Marko Miloić, Jozica i striko Andro i Petar Dumejć. Uljegoše u prugu pa preko Ostrosa u Donju Brisku na svadbu kod pobratima Ðerđe Junkovića, koji je udavao kćer. Morali su spavati neđe jer je svadba bila sjutradan, spavaše ge majka Filipa Markoloća.
U Neđelju je počela svadba i veselje. Ispratili mladu uz veliku igru na guno. Tradicionalno pucanje iz svih raspoloživih oružja, oruđa i pirotehničkih naprava, najomiljenija naprava bila je, gulaš konzerva puna dinamide i kratki fitilj.
Ručak, sofre naprajene od štica, kao i klupe. Predjelo je po ustaljenom meniju, kromid, sir, so, masline i kruk uz nezaboravni “prčmir-đetimir” i vrzanje rakije koliko grlo može ufatit.
Dođe san pun kuvane jarčetoine i jedna lužica. Krkalo se ka na svadbe, pošto se popilo i najelo, uz ponovne poklike “prčmir-đetimir” uz obavezni poklončić na vrh boce, a to je obično bio bombon, keks, lokum ili jabuka.
To je prijeka obavezna govorancija, zafrkancija ali sve sa dozom elementarne kulture i nevrijeđanja ili ponižavanja, jer je još tada važilo pravilo zakon jačeg, kao i običajno pravo što većina vas znate. Uz mahanje rukama i prisnim zagrljajima svojih prijatelja.
Petar Marka Andra Božoa Dumezić je bio poznat i omiljen, tako da je dobio puno masnih zagrljaja. Novo svijetlosivo odijelo od engleskog štofa, etiketu su uz put skinuli, bilo je cijelo omašćeno, promijenilo boju u tamno sivu, impregnirano da nijedna kiša ne bi mogla proć. Petar je žalio odijelo i prepričavao do kraja života ovaj događaj.
Odijelo je završilo u potok, jer tadašnja hemijska čistiona Bara Vučevića “ANA”, koja se nalazila u staroj pošti, nije mogla ništa hemijskom sastavu masnih kiselina šestanskog jarca.
Izvor:Zupci times