Serija tekstova o lokalnim dijalektima pobudila je veliko interesovanje.
Svjesni smo da se u zvaničnom govoru koristi književni jezik, ali je jako važno sačuvati i autentične izraze naroda. Svaki jezik sa sobom donosi i kulturu svojih govornika, pa poštujući ga i čuvajući, čuvamo i kulturu zapisanu tim jezikom, ali i poštujemo njegove govornike.
Dobili smo malo materijala, uz zahvalu i za malo teksta o izvornom Mrkovskom jeziku od Tefika Bećirovića.
- Kad te neko pita: "Oli mi dat ruku?" ne znači da hoće da se rukuje s tobom, nego da mu treba pomoć.
- Ako nekome tražiš dinju, dobićeš lubenicu, a ako stvarno hoćeš dinju, onda bolje traži bostan.
- Kada neko kaže: "Zabio ti bješe ograđen!" ne odgovara se: "Jes vala, gradio sem tri neđelje!", nego: "Kako jaden, bješe li mi što uljeglo?"
- Kada te neko pita: "Śediši koliko?" ne zanima ga koliko sjediš nego koliko ostaješ
- Kad žena kaže: "Čovek mi je jako loš!" ne misli da joj muž nije dobar, nego da je bolestan.
- Mrkovski točak je česma, a kolo o gume je točak.
- Mrkovski kolači su u ulju prženo tijesto, slično priganicama, samo okruglo i pljosnato, a od kolača (poslastica) su pravili samo pite raznih vrsta.
- Iako se meraklije (merakli [tur.] = ljubitelj, odnosno onaj koji nešto radi sa velikim uživanjem) mrkovski zovu maraklije, a mrkovski "marak" je sličan bosanskim "meraku", u mrkovskom postoji jos i riječ "marag" koja znači briga (marak [tur.] = briga, bojazan). Pošto se slova g i k dosta slično izgovaraju, ponekad se samo iz konteksta moze zaključiti o kojoj se od te dvije riječi radi. Tako imamo "Marak mi je" znači "Volio bih", a "Marag mi je" znači "Na brizi sam". Osim toga zanimljivo je da se od maraga tvori i povratni glagol "marazdisati se" koji zači "iznervirati/zabrinuti/razljutiti se". Npr. "Jako se marazdisak ke mi krepa tovar!".
- Ono što je u drugim jezicima ručka/rukohvat/drška u mrkovskom je rukatka, a o ono što je ručica u mrkovskom je ili rukica ili kvaka, ali zato ručica na mrkovski znači ili svežanj slame ili dio rala.
- Ono što je drugima tavan (tur.) Mrkoćima je plafon ili šufit (ita.), a ono što je Mrkoćima tavan drugima je drveni pod. Potavaniti znači popločati daskama. "Ne valjaj se po tavanu, nije prosteto!" Prosteti može značiti dvije stvari: raširiti nešto po podu ili napraviti postelju. Nekad je to bilo jedno te isto kad se spavalo na podu. "Prosti da spimo!".