Prijateljstvo se pazi I čuva........

Prijateljstvo je, kaže Selimović, najveće dobro, nematerijalno i materijalno, koje čovjek može steći za života, i ovo je posebna priča o jednom takvom prijateljstvu između tri barska drugara koje traje pune 42 godine, još od prvih školskih klupa. I sigurno nije jedina po stažu, možda ni kvalitetu, ali je svakako iskrena.
Glavni akter, naš nekadašnji sugrađanin a danas stanovnik NYC zahvaljujući svom skromnom karakteru uvijek je odbijao da se o njegovim dobročinstvima govori javno povodeći se za starom narodnom mudrošću da kad činiš dobra djela ne dozvoli da ti desnica zna šta radi ljevica.

Piše: Saša Stojanović & drugovi

Danas, na Vaskrs, najveći hrišćanski praznik po julijanskom kalendaru, mi, njegovi drugari poželjeli smo s obzirom da mu je sutra rođendan, u ovo malo neobično vrijeme coronavirusa, kad je I njemu dosta toga ograničeno u Njujorku, damo podršku u vidu rođendanske čestitke , najmanje što možemo u ime građana Bara svih vjera i nacionalnosti, kojima je u svakoj nevolji i prilici izašao u pomoć.

Zajedno smo žuljali klupe u školi,
sticali znanja, bježali s časa,
oduvjek je znao sve ljude da voli
i zato je danas svjetska klasa!

U Beograd je šmugnuo mlad,
privlačili ga veliki izazovi
ali je brzo pokorio grad
gdje se ostvariše njegovi snovi.

Hrabro je tada otiš'o dalje
s mrvicom sreće, ruku pod ruku,
iz megapolisa "kartu" nam šalje,
stig'o sam braćo u Veliku jabuku.

I tako se nizali dani i noći
od Queensa i Astorije do Menhetna,
znao je jednom uspeh će doći
i sa njime vremena sretna!

Sad puno daje, još više ima,
na njega ruku je spustio Bog,
tako je uvek kad pomažeš svima
i ponosan sam na brata svog.

Nikada bratac žalio nije
da sa drugarima podijeli pola,
ni kad se jede, ni kad se pije,
ni kad je sreće, tuge il' bola.

Zato nam ostaj blagosloven
i poživi nam još mnogo leta,
Crnogorac, Srbin il' Jugosloven
za nas si uvek građanin sveta.

A Vuk i Mira nek' se ponose
i još dugo slave taj dan
što te u srcu sad mnogi nose,
srećan ti brate rođendan!