Nakon višedecenijske pauze, vjernici grada Bara sa svojim gostima proslavili su blagdan Sv. Venerande u istoimenoj srednjovjekovnoj crkvi u Starom Baru.

Sv. misno slavlje predslavio je i pod njim propovjedao župni upravitelj don Viktor Dedaj koji je u svojoj homiliji istakao žrtvu ove svetice u svijetlu današnjih događanja u Crkvi i svijetu. Napomenuo je kako je naša vjera potvrđena krvlju mučenika da bi mi mogli uživati slobodu ali ipak današnja vremena nose nove izazove kojima moramo biti spremni da odgovorimo istom onom čvrstinom koju nas vojska mučenika potiče a u slavu našeg Gospodina i na život vječni.

Nakon sv. misnog slavlja, vjernici su se okupili pred Crkvom na okrjepu koju su iskoristili za druženje i ugodne razgovore a nijesu krili zadovoljstvo što je obnovljena tradicija pohoda i sv. mise u ovoj prelijepoj gotičkoj Crkvi koja plijeni svojim raskošom među drugim zdanjima i sakralnim objektima u Starom Baru. Iako sada u upotrebi Kulturnog centra Bar za raznovrsne umjetničke izložbe i koncerte, ljubaznošću novog direktora g. Erola Marunovića dogovorena je i njena povremena upotreba za misna slavlja. Današnjem događaju prisustvovala su i djeca iz sarajevskog Dom "Egipat" koja tradicionalno provode ljetnje ferije u Gretvi sa svojom odgojiteljicom sestrom Anamarijom reda Služavke Maloga Isusa.

Sv. Veneranda, odn. Sv. Petka (Paraskeva, Venera ili Veneria, alb. Prena) mučenica je iz ranokršćanskih vremena, iz II vijeka. Rođena je navjerovatnije u Galiji a mučeništvo podnijela u Rimu za vrijeme rimskog cara Antoninusa Pijusa. Od rane mladosti propovijedala je i navještala Krista na svojim putovanjima zbog čega je bila progonjena i mučena. Prema kazivanju, bačena je u vrelo ulje koje joj nije naškodilo a pošto je oslijepila mučitelja car se obratio na kršćanstvo, kao i kasnije njen drugi mučitelj Teotim. Postradala je odsijecanjem glave pod prefektom Asklepijusom a neposredno pred smrt molitvom je razorila Apolonov hram u svojoj blizini. Kult ove svetice neobično je rasprostranjen na ovom dijelu Jadrana a samo u Barskoj nadbidkupiji bilježe se tri Crkve i kapele njoj posvećene, kao i ona u neposrednoj blizini u Spičanskom polju u Kotorskoj biskupiji.

Crkva Sv. Venerande u Starom Baru jednobrodna je crkva. Bila je prvobitno pokrivena drvenom krovnom konstrukcijom. Orijentisana je, izuzetno među barskim crkvama, svojim oltarskim prostorom gotovo potpuno prema sjeveru. Po svojoj osnovi, jednostavnom rješenju i uprošćenim oblicima arhitektonskih elemenata koji se na njoj nalaze, može se pretpostaviti da je crkva pripadala dominikancima, koji su u Bar došli vjerovatno još sredinom XIII vijeka. Po svojim arhi­tektonskim oblicima ona ne može biti starija od kraja XIV, odnosno prve polovine XV vijeka.

Crkva je kasnije preuređena. Prvobitno ona je imala profilovane konzole na južnom čeonom zidu i po jednu konzolu sa lavljom glavom na bočnim zidovima, tako da je na južnoj strani bila izrađena tribina od drveta. Kasnije, u osmanskom periodu, ubačeno je još nekoliko konzola u bočne zidove, tako da se dobila mogućnost za izradu međuspratne konstrukcije i za pretvaranje građevine u stambenu zgradu. Tom prilikom, vjerovatno, napravljeni su otvori i u donjem dijelu crkve, koji su kasnije zazidani. U podu crkve, paralelno sa bočnim zidovima, ugrađene su dvije duboke podužne jame, dva silosa za žito. Na bočnim zidovima, na južnom čeonom zidu, kao i na istočnom dijelu čeonoga zida apside nalaze se ostaci 7 medaljona za osvećivanje crkve, a bilo ih je vjerovatno 12, u obliku krstova upisanih u krug, na malteru, na kome su bili izrađeni crvenom bojom na okerastom pozađu.