Ko jednom ode, vidi, doživi ambijent u selu Godinje, rado se vraća. Manjeg sela, više ponuda rijetko gdje ima- od istorijskih objekata, legendi, njegovanja običaja, odličnih vinskih podruma, izvora pitke vode, domaće hrane... sve to zaokruženo u toplu dobrodošlicu i to mladih ljudi koji svoju budućnost vide u selu.

Crmničko selo Godinje je prva zaštićena ruralna cjelina u Crnoj Gori sa statusom kulturnog dobra.

Piše: Biljana Dabić

Po predanju, knezu Vladimiru prije više od 1.000 godina godilo je da se odmori u pitomoj dolini pored Skadarskog jezera, godila mu je hladna izvorska voda, dobro vino i tako mjesto dobi ime Godinje.
Balšići su u Godinju imali svoj ljetnjikovac. Ne zaboravlja se ni priča o jednoj o najlepših žena svijeta koja je odbila 1907. ponudu da živi u Londonu, a zbog ljubavi prema momku Lekoviću prihvatila život na selu. Da bi se zaštitili, žitelji Godinja gradili su “kuću na kuću” i razvili poseban sistem prolaza kroz selo. Izgrađeni su prolazi, pomoću kojih se moglo prolaziti od jedne do druge kuće, tunelima “ispod čemera” moglo doći od prve do posljednje kuće u selu, kojih je bilo oko stotinu. Posebnu draž izgledu sela daju mjesta ispred kuća, na kojima se moglo odmarati Ta se mjesta nazivaju “volat”. Centar dešavanja u selu, u minulim vremenima je bilo guvno – veliki krug, u donjem dijelu sela, u kojem su se održavale igranke i proslave.

Upravo ispred guvna svoje goste dočekuje Miško Leković koji se vratio selu, na ognjište svojih predaka i ovdje se uspješno bavi turizmom.
Miško Leković, je svoju kuću u crmničkom selu Godinje, gdje se generacijama proizvodi vino vrhunskog kvaliteta, otvorio za turiste iz cijelog svijeta, koji dolaze od aprila do novembra. Vino i valorizacija sopstvenog proizvoda u zaokruženoj turističkoj ponudi - degustacije domaćih vina za individualne i organizovane grupe turista, uz specijalitete nacionalne kuhinje, jedan su od ključnih razloga da mladi čovek napusti Podgoricu i vrati se u selo u kojem su se rađali i živeli njegovi preci.
-Ovde je moj centar svijeta. Zapravo, ja otvorim vrata mog doma u Godinju, a svijet dolazi kod mene. Dolaze kao da smo najbolji prijatelji, kao da se znamo godinama. Imati tako nešto, to je pravo bogatstvo - kaže Miško Leković.

On je 13. generacija Lekovića u ovom selu.
-Moji preci prkosili su raznim osvajačima kroz istoriju i niko nije mogao da nam oduzme ono što je naše. Pričam o istoriji, tradiciji, kulturi i neverovatnoj prirodi koja nas okružuje. Kad im sve to kažem, nije mi baš lako da objasnim razloge zbog kojih su kuće u Godinju prazne i zbog čega su ostavljene da ih glođe zub vremena. Razmisliću o tome da im ubuduće manje pričam, a da ih više napijam vinom. Možda će mi se to više isplatiti- govori Miško uz osmeh.

Mišku pomaže porodica, svi su posvećeni da bi turisti bili što zadovoljni.
- Jedemo hljeb koji smo tog jutra umjesili i ispekli, domaću riblju čorbu napravili od ribe iz Skadarskog jezera, pričam turistima priče o Godinju, koje sam slušao od svog đeda i oca. Gosti se kod mene smiju, pjevaju, plaču... Ovde se srce dijeli u velike komade, a što se više dijeli, sve više raste – priča Miško ističući da je vino glavna tema kad dođu gosti.
Miško Leković u podrumu ima bijelo, roze i crno vino i uvek je spreman za teme o vinu, jer je to njegova struka i velika strast.

Vino iz ovog crmničkog sela još početkom 20. veka dobilo je nagrade u Francuskoj.
- Vranac kao sorta nastao je u crmničkim selima, među kojima je i Godinje. Vranac je proizvod, prije svega, jedne zajedničke ideje vodilje više generacija vinogradara o tome šta je to kvalitetno grožđe i vino. Stvorili su lozu koja je mogla da, poput alhemičara, iskombinuje svjetlost, vodu, vazduh i zemlju i da proizvede suvo zlato - grozdove slatkih zrna grožđa. Pored toga, te iste generacije su gradile kuće u stijenama, čiji su podrumi imali idealne uslove za čuvanje vina. Ovde treba imati na umu da se radi o genijalnom inženjeringu koji je postojao još prije knjiga i mnogo prije moderne tehnologije koju sada poznajemo i koristimo. Sve je bilo podređeno lozi i vinu. Nama, kao naslednicima tih genijalnih generacija, uz modernu tehnologiju koju imamo na raspolaganju, sada je lako da napravimo dobro vino - ističe Leković.

Seoski turizam je, po njegovom mišljenju, izvor ogromnih prihoda za buduće vreme.
- Današnji turisti su u stalnoj potrazi za doživljajima. Vino, hrana, priča ili pjesma, sve je to doživljaj za naše goste. Šta god da nudimo i prodajemo u turizmu, bilo seoskom ili neko drugom, treba da budemo vaspitani, dostojanstveni, dobrodušni, spremni da pomognemo i poklanjamo. Treba da radimo na sebi i stalno da učimo, čuvamo prirodu. Kad navedeno primjenimo u praksi, neću pretjerati ako kažem da turistička sezona može da traje cijelu godinu različitim tempom - zaključuje Miško Leković.