Kada bi se Barani šalili na račun nečijeg mentalnog zdravlja, komentar je uvijek bio : " Najbolje da podješ malo kod doktora Masoničića".

A sada možemo reći da je grad Bar ostao bez velikog doktora, i da sad više zasigurno neće biti sličnih  komentara. Prvi barski psihijatar napustio nas je 13 juna, u 80-oj godini života, ali je za sobom ostavio neizbrisiv trag.

Sahrana velikog doktora, ali čovjeka prije svega obavila se 14-og juna u Baru. Saučešće porodici izjavilo je na stotine ljudi.

Od ovog značajnog čovjeka i doktora oprostila se najbliža porodica kao i prijatelji, uputivši mu najiskrenije i najdublje osjećaje kao poslednji pozdrav.

Za sobom je ostavio suprugu Mirjanu, dvoje djece i četvoro unučadi.

Izvesti djecu na pravi put nije lako, ali možemo reći da je i na tom polju dr Marko bio jako uspješan.

Jednom prilikom je rekao da je i ako je otac, najponosniji i najzadovoljniji jer je djed, i da su unučad najveća radost u životu.

Penzionerske dane proveo je druzeći se sa unučićima, i učeći ih životnim lekcijama koje će im, sigurni smo, značiti više nego bilo kakva škola.

Za njegovu porodicu riječi utjehe ne postoje, ali postoji veliki ponos i radost zbog onoga sto su imali kraj sebe.

I za kraj, ne bismo mogli reći niśta, osim da grad Bar, kao i Barani ovom čovjeku duguju puno. Da će se često pominjati medju sugradjanima suvišno je i govoriti, zaboravu ga nece dati kako porodica, tako i svako ko ga je poznavao.

Foto privatni arhiv: Ponosni djed sa najstarijom unukom koja je završila Srednju medicinsku školu i krenula djedovim stopama.