Samo se stariji žitelji Bara sjećaju trlila, mjesta na obali mora gdje su potapane stabljike žuke iz kojih je vađena kao snijeg bijela nit od koje je pravljeno platno..

.I ne samo platno, od ove dragocjene mediteranske biljke u minulim vremenima pravljene su ribarske mreže, platna za jedra, predmeti za domaćinstvo, torbe... Ta vremena davno su prošla. Proljetos je pokrenut projekat oživljavanja tradicije kako bi se žuka otrgla od zaborava a sutra postala i motiv orginalnog suvenira iz Bara

Piše: Biljana Dabić

U okviru multimedijalnog programa koji je održan u subotu veče ispred dvorca kralja Nikole, nevladino udruženje Žene Bara velikog srca i Edukativni centar Bar, brojnoj publici su dočarale šta su vrijedne žene ovog kraja pravile od žuke, na koji način, kako je nekad bilo, ali i kako žuka može biti atraktivan detalj na odjevnim predmetima. Ukras, originalan suvenir iz Bara ...

S proljeća, krševite predjele Mediterana prošaraju žbunovi čudesne biljke jake, žute boje- žuke, koja daje dopadljivu, živopisnu dekoraciju brdovitoj konfiguraciji primorskog terena. Tako je od davnina, još od starih Grka i Rimljana, obale Mediterana prekriva žuka.

- Ima je svuda, ali malo gdje se u proljeće obale zažute kao crnogorske... Nigde žuke nema toliko, koliko je ima u Baru, i okolnim mjestima, a vjerovatno nema ni naselja koje je ime dobilo po ovoj biljci, kao barsko naselje Žukotrlica...Stotinama godina žuka čuva posno, kamenito zamljište od erozije, snabdjeva ga kiseonikom i rađa velike zelene žbunove pune žutog cvijeća... Ali to nije jedina korist... Žuka je bila i dragocena sirovina od koje su vrijedne Baranke mukotrpnim radom pravile predmete neophodne za domaćinstvo. Odeću, obuću, posteljno rublje, ribarske mreže, platna za jedra, torbe..., kazala je u uvodnoj riječi novinarka Gordana Vujović.

Preradu žuke bi vremenom, kao mnoge stare priče i običaje, prekrio zaborav, da se čuvanju tradicije i uspomene na vrijedne prethodnice nisu posvetile „Žene Bara velikog srca“. Vođene željom da se sačuva, zaštiti i svijetu predstavi ono što je autentično, zasnovano na hiljadugodišnjoj tradiciji i ručnom radu, koji je odavno svjetski trend, svim srcem su podržale idejno rješenje/projekat članice Udruženja Tanje Nilović, koja je priču o žuki saznala od svoje majke Anice, od baka i prabaka.

-Mirisi i ukusi nas vraćaju u svijet djetinjstva, predaka...Među njima posebno mjesto zauzima žuka, Pozna proljeća, ljeta, brige za školu, odlasci na plivanje i odbijanje da se odraste, sve te lijepe uspomene budi plemeniti, opojni cvijet i žbun žuke. Život je naučio naše pretke da koriste ovu biljku. U sjećanjima, rađaju se tako slike jednog dragog svijeta: mirisnih kamara i solara, odžaklija i kužona čađavica u kojima je bilo neizostavno prisustvo i vonj žuke. Bilo da su to grube tavaje, vreće, konopi za sijenoili po neka košulja koju bi starice po nekad pri teškim poslovima oblačile. Ljepotu i surovost svake barske zime pratila je ova izuzetna biljka- badnjaci okićeni žukom, usoljeno meso preko kojeg je naslagana žuka, prut žuke kada treba usukati makarule... Vrhunac njenog značaja je u činjenici da se koristila kao lijek koji ima antiseptičko dejstvo kazala je Tanja Nilović navodeći kako joj je baka Milica u avanu istucala pruće žuke i obložila ranu.

-Ako postoji biljka koja bi mogla poslužiti kako amblem cvijeta naših predaka, mislim da bi to bila žuka u uskom izboru. Napravimo jednostavan korak- oživimo žuku na stari i novi način, poručila je Nilovićeva.

U projekat oživljavanja tradicije i da se žuka otrgne od zaborava uključile su se mnoge Baranke:Milena Vujović, Sonja Ličina, Slavica Glavičićl, Ana Milosavljević, Rada Miljanić, Ljiljana i Andre Suard koji su pokazali kreativnost, zatim Olja Fatić iz Edukativnog centra koja je mnogo pomogla talentom, iskustvom i posvećenošću projektu.

U okviru multimedijalnog programa prikazan je kratki film o žuki. Vrijedne i kreativne žene Bara najavljuju da je ovo tek prvi korak. U planu je i radionica na kojoj će zainteresovane Baranke moći da nauče kako se žuka nekada prerađivala i koristila, ali i kako može da se koristi danas...

Takođe, planiraju da uspostave kontakte sa ženama koje se sličnim aktivnostima bave u drugim mediteranskim zemljama, da zajedno rade na prekograničnoj saradnji čiji zaštitni znak će biti žuka.

U želji da, posebno mlađim generacijama, približe donedavno skoro zaboravljenu priču o žuki, Jasmina Rabrenović je pročitala odlomak iz knjige Vladimira Lukšića i Matije Vuksanovića „Svadbeni običaji u Spiču“, u kojoj autori citiraju etnologa Jovana Vukmanovića, koji je, pored ostalog, pisao kako se trla žuka.

Posjetioci su imali zadovoljstvo da čuju autentičnu priču Emine Alković koja se bavila preradom žuke. Emina je na emotivan način ispričala dio svojih sećanja, navodeći da i danas u svom domu ima predmete od žuke- vreće.
-U ovim modernim vremenima žuku više ne koristimo, kazala je Emina Alković.
Ono što se zavoli u djetinjstvu, ostaje za cijeli život.

Svježe ubranu žuku, posjetiocima su poklonile: Staša Andrijašević, Maša Lekić, Simona Smolović, Lara Krnjić i Staša Kosović...U kulturno zabavnom programu učestovali su etno grupa Zora, Erik Šabović

Ispred dvorca bili su izloženi autentični eksponati iz davnih vremena Zahvaljujući dobroti i razumjevanju naših sugrađana, na filmu i među ekspomatima koji su izloženi bili su kamižot iz Zubaca porodice Antinićević, džak od žuke porodice Isić iz Podgrada, platno isatkano od žuke u porodici Vuksanović, košulju koju je nosila prabaka Tanje Nilović, rašu od žuke koju je ustupila Neđeljka Kovač, kao i dijelovi starinskog nameštaja porodice Aleksandra Petrovića....

Druženje je završeno degustacijom gastronomskih specijalitata barskog kraja, koje su, po starom običaju, pripremile članice udruženja „Žene bara velikog srca“.

foto: Media pro/foto Petović