U najtežim momentima, nakon razornog zemljotresa prije 40 godina, kada je bilo nemoguće iz crnogorskih primorskih gradova uspostaviti vezu putem telefona, radio –amateri povezali su Barane sa ostatkom svijeta.

Piše: Biljana Dabić

O značaju radio-amatera rijetko se govori u redovnim okolnostima iako je međunarodna radio-amaterska unija (IARU) osnovana prije 94 godine u Parizu 18. aprila 1925. Osnovali su je predstavnici nacionalnih radio-amaterskih organizacija iz 25 zemalja. Time su pioniri radija i radio-tehnike stvorili svoju svjetsku organizaciju, a ovaj datum je proglašen Svetskim danom radio-amatera.

Radio-amateri dali su veliki doprinos nakon razornog zemljotresa koji je pogodio crnogorsko primorje prije 40 godina.

Tog 15.aprila 1979.godine, kada je zemljotres izazvao katastrofalna razaranja sa intenzitetom od 9 stepeni Merkalijeve skale, prvu vijest iz Bara je poslao novinar, dopisnik “Politike” Boško Milošević, zahvaljući radio - amaterima.

-Zeljotres kad je uadrio pobjegao sam iz kuće. Majka je bila ispred, rekao sam joj da ne ulazi. Uzeo sam motor i pošao kod Rajka Radulovića. Radili smo na dvije stanice uz agregate. Došao je novinar Boško Milošević i dali smo mu vezu preko Dubrovnik radija i preko njih je obavjestio beogradsku Politiku, kaže Goran Sekulović.

Radio-amateri su prepoznatiljivi po nesebičnom odzivu u vanrednim situacijama. Sposobni su da obezbjede komunikaciju i kada drugi, konvencionalni, sistemi veza zakažu.
-Radili smo u šatorima dva dana i dvije noći.Kad je došla vojska, grad je dobio struju i proradila je Pošta. Mi nismo više bili toliko potrebni, mada smo radili i narednih desetak dana.

Uglavnom smo davali informacije o stanovnicima Bara njihovoj rodbini, prijateljima u drugim gradovima i državama. Bilo je mnogo informacija. Na hiljade telegrama poslali smo u gradove Srbije, Bosne, Hrvatske i dalje. Rodbina Barana, prijatelji su se interesovali za svoje. Oni pođu u neki radio klub, formirala se radio veza za opasnost. Jugoslavija je imala radio vezu za opasnost i bila je određena frekvencija. U Baru smo imali kurire koji su išli po gradu, prigradskim naseljima i preko njih smo slali informacije, ali i dobijali one vijesti koje smo trebali poslati telegramom u svijet, kaže Sekulović dodajući da je komunikacija na blizu problem jer Crna Gora je mnogo mala i „preskače“ tako da su telegrami išli Ljubljana, Zagreb, Beograd, pa Podgorica.

-Nakon četri –pet dana napravili su nam baraku pa nam je to bio radio-klub. U toj baraci sam i spavao pet mjeseci. Razumio sam potrebu ljudi da se jave, saznaju kako su njihovi. Amateri su pokazali veliko srce, dušu i znanje. Funkcionisalo se besprekorno, prisjeća se naš sagovornik.

Radio-amater Goran Dragović sjeća se da su 15.aprila 1979. iz Bara u svijet prve vijesti o razaranju poslali radio amateri kluba “Volujica” Rajko Radulović i Goran Sekulović.
-Bila je i lokalna veza između štabova. Stanice su bile raspoređene po mjesnim zajednicama i s vremena na vrijeme sam čuo Stari Bar, Mrkojeviće...Jedan od štabova bio je postavljen na Žukotrlici. Uz mene je bio Boro Stanković i držali smo smjene po 12 sati. U glavnom štabu gdje je bila “smještena” Opština kod crvene zgrade bio je Boro Kelj i imao sam utisak kad god sam pozvao, on se javio. Činilo mi se kao da je spavao s mikrofonom, prisjeća se Goran Dragović dodajući da su preko “kratkih talasa” uglavnom obavještavali gdje treba da se rasporedi pristigla pomoć.

-Tih dana dogodi se i neki požar kod Ineksa, mi javljamo. Prve informacije, prvi utisci...a kad je formiran Radio Bar nije bilo više potrebe za našim angažovanjem, kaže Dragović

Inače, prva radio-telegrafska stanica na Balkanu proradila je na Volujici 3.avgusta 1904.godine iznad Bara. Bila je montirana za nepuna tri mjeseca. Njenom svečanom puštanju u rad 3. avgusta 1904. godine prisustvovao je i knjaz Nikola sa brojnom pratnjom.