Nastavni centar za obuku spasilaca na vodi u Sutomoru je i ovog ljeta poslao svoje uspješne "regrute" na plaže diljem crnogorske obale. Svaka uređena plaža ima spasioce koji brinu o sigurnosti kupača i poštovanju propisa, koji se, iako nijesu komplikovani i zahtjevni, ponekada ne poštuju.
Uzburkano more, nepraćenje vremenskih prilika, loša procjena sposobnosti i mogućnosti, dovode do neželjenih i nerijetko fatalnih posljedica. Na četiri realizovana kursa obučeno je 96 novih spasilaca, dok je 472 postojećih uspješno prošlo provjere i ovjerilo svoje licence. Obuka spasilaca traje sedam dana i sastoji se od 100 časova nastave, a licence se provjeravaju svake godine. Testiranja su rigorozna, a svake godine raste zainteresovanost za ovu profesiju.
Početkom 1997. godine Crveni krst Crne Gore postaje punopravni član ILS-e (International Life Saving Federation of Europe Međunarodne federacije za spašavanje života na vodi). Na osnovu toga je ovo nacionalno društvo, kao jedini predstavnik naše države u ILS-u, steklo legitimno pravo i obavezu da spasilaštvo na vodi uvrsti u svoje programske aktivnosti i sprovodi (statutom ILS-e predviđene) zadatke spašavanja iz vode i prevencije nesreća na vodi. Iste godine su započete široke aktivnosti na normativnom uređenju službe spašavanja života iz vode, kao i obimne aktivnosti na edukaciji. Instruktori su, kao i Nastavni centar u Sutomoru, licencirani od Međunarodne federacije za spašavanje na vodi.
Obuka spasilaca traje sedam dana i sastoji se od 100 časova nastave (praktične, teoretske i prve pomoći).
“Kako je Crveni krst Crne Gore član Međunarodne federacije za spašavanje na vodi (ILS-e), tako je program obuke usklađen sa evropskim i svjetskim standardima. Da bi zainteresovani kandidat mogao da pohađa obuku, na početnom testiranju treba da ispuni određene norme: ronjenje na dah (20 metara i više), plivanje na 50 metara za 50 sekundi i plivanje na300 metara za šest minuta i 20 sekundi. Kandidat mora da ima najmanje 18 godina i treba da posjeduje ljekarsko uvjerenje o psihofizičkoj i zdravstvenoj sposobnosti”, navodi Kovačević.
Ona ističe da kandidati nakon obuke polažu ispit, kako bi se i na taj način provjerilo da li su edukaciju uspješno prošli. Kako podvlači, u ovoj sezoni su se praktični dio obuke i ispiti sprovodili po izmijenjenim, međunarodno usklađenim normama, koje su se primjenjivale na ispitima za ovjeru licenci i na obukama novih spasilaca na vodi.
“Sadržaj praktičnog dijela ispita sa normama podrazumijevao je plivanje 100 metara za 1,40 minuta i manje spasilačkim kraulom; plivanje 300 metara za 4,30 minuta i manje uz pomoć peraja; transport davljenika 25 metara, koristeći tri tehnike, poslije oslobađanja od hvata davljenika; plivanje 400 metara za devet minuta i manje (200 metara prsno plivanje i 200 metara kraul); ronjenje na dah u dužinu minimum 25 metara i vađenje potonulog davljenika (tri metra dubina) tri puta za tri minuta. Provjera je uključivala, pored znanja i iskustva iz oblasti plivačkih sposobnosti, znanje iz teorije spasilaštva, kao i znanje u pružanju prve pomoći i KPR-a (reanimacija)”, objašnjava Kovačević proceduru za dobijanje licence.
Izvor: POBJEDA
