Miško Leković vrata kuće svojih predaka u crmničkom selu Godinje otvorio je za turiste iz cijelog svijeta. On je 13. -ta generacija Lekovića u Godinju.
PIŠE: Biljana DABIĆ
Miško Leković je jedan od rijetkih koji se iz grada vratio na selo u kome je osmislio projekat “Let’s go to” i u maniru dobrog domaćina upoznao ljude sa raznih merdijana o ambijentalnom okruženju Godinja, autentičnoj arhitekturi “kuća na kuću”, sprovedeći ih prolazima kroz selo od ranog proljeća do kasne jeseni, te ih u svojoj konobi poslužuje vrhunskim vinom, rakijom, domaćim likerima, kvalitetnom hranom... Uz priču o načinu proizvodnje domaćeg vina, rakije...Miško ne propusti reći da Godinje ima izvore hladne vode za piće, mlinove... U inspirativnom Godinju priča je mnogo, istorijskih, interesantnih i pitkih.
Po predanju, knezu Vladimiru prije 1000 godina godilo je da se odmori u pitomoj dolini pored Skadarskog jezera, godila mu je hladna izvorska voda, dobro vino i tako mjesto dobi ime Godinje. Balšići su u Godinju imali svoj ljetnjikovac. Nije zaboravljena ni priča o jednoj o najljepših žena svijeta koja je odbila 1907.ponudu da živi u Londonu, a zbog ljubavi prema momku Lekoviću prihvatila život na selu...
Ovo je priča današnjice – priča o čovjeku koji je postavio čvrste temelje seoskog turizma – Miško Leković.
Zašto ste opredjelili da “napustite“ grad i otpočnete posao na selu?
Rođen sam u Podgorici i mnoge lijepe uspomene me vežu za nju. Ali, taj grad danas ni malo ne liči na grad mog djetinjstva i odrastanja. Podgorica se razvija, ali, istovremeno, gubi svoju dušu. Možda je ne gubi potpuno, ali njena je duša usitnjena i protjerana. Ipak, ni za šta ne bih dao momente sa porodicom kada sam u gradu, ili druženje sa prijateljima, od kojih neke poznajem duže od pola svog života.
Odlazak na selo, za mene znači zrelost. Znači i spremnost za novi životni izazov. Neko mi kaže da je to i hrabrost. Mislim da je ponajviše u pitanju moj bunt protiv ubrzavanja, protiv nekih novih normi ponašanja, protiv stavljanja u okvire, protiv čekanja u redu, protiv otuđivanja i bezdušnosti. Ovdje je moj centar svijeta. Zapravo, ja otvorim vrata mog doma u Godinju, a svijet dolazi kod mene. Dolaze kao da smo najbolji prijatelji, kao da se znamo godinama. Imati tako nešto, to je pravo bogatstvo.
Šta čini Vašu turističku ponudu?
Sa svojim gostima pijem vino koje proizvodim sa svojom porodicom, jedemo hleb koji sam tog jutra umijesio i ispekao, uz to ide sir koji kupujemo od iste porodice već skoro 20 godina, pričam im priče o Godinju koje sam slušao od svog đeda i oca. Gosti se kod mene smiju, pjevaju, plaču... Ovdje se srce dijeli u velike komade, a što se više dijeli, sve više raste.
Koliko vrsta vina imate, i koliko je turistima interesantno da im predstavite i kako pravite vino koje piju?
Vino je, naravno, glavna tema kad gosti dođu kod nas. Vinom počinjemo druženje, a završimo tamo gdje nas zajednička energija ponese. Pravimo bijelo, roze i crno vino i uvijek sam spreman za teme o vinu, jer je to moja struka i velika strast.
Godinje ima kulturno- istorijski značaj u Crnoj Gori. Šta Vi turistima kažete u mjestu svojih predaka?
Kažem im da sam ponosan. Kažem im da sam 13. generacija Lekovića u ovom selu. Zatim kažem da smo prkosili raznim osvajačima kroz istoriju i da niko nije mogao da nam oduzme ono što je naše. Pričam im o istoriji, tradiciji, kulturi i nevjerovatnoj prirodi koja nas okružuje. Kad im sve to kažem nije mi baš lako da objasnim razloge zbog kojih su kuće u Godinju prazne i zbog čega su ostavljene da ih glođe zub vremena. Razmisliću o tome da im ubuduće manje pričam, a da ih više napijam vinom. Možda će mi se to više isplatiti.
Vino iz ovog crmničkog sela još početkom 20. vijeka dobilo je nagrade u Francuskoj...Zašto je vino iz vinograda Godinja vrhunskog kvaliteta?
Vranac kao sorta nastao je u crmničkim selima, među kojima je i Godinje. Vranac je proizvod, prije svega, jedne zajedničke ideje vodilje više generacija vinogradara o tome šta je to kvalitetno grožđe i vino. Stvorili su lozu koja je mogla da, poput alhemičara, iskombinuje svjetlost, vodu, vazduh i zemlju i da proizvede suvo zlato – grozdove slatkih zrna grožđa.
Pored toga, te iste generacije su gradile kuće u stijenama, čiji su podrumi imali idelane uslove za čuvanje vina. Ovdje treba imati na umu da se radi o genijalnom inženjeringu koji je postojao još prije knjiga i mnogo prije moderne tehnologije koju sada poznajemo i koristimo. Sve je bilo podređeno lozi i vinu. Nama, kao nasljednicima tih genijalnih generacija, uz modernu tehnologiju koju imamo na raspolaganju, sada je lako da napravimo dobro vino.
Jeste li se u minulim godinama pokajali što ste se vratili selu?
Očekivao sam i nailazim na razne izazove na ovom novom putu. Za neke sam više, a za neke manje spreman. Najveću pomoć i podršku dobijam od svoje porodice. Naravno i prijatelji su uvijek spremni da dođu iz Podgorice kad treba nešto da se radi. Ne mogu da zaboravim ni to na kakav sam prijem naišao među samim Godinjanima, mojim rođacima. To sjećanje će mi biti doživotna motivacija da istrajem u svojim nastojanjima da ovdje ostvarim svoje ambicije.
Kako vidite budućnost seoskog turizma? Šta treba promjeniti da bi bilo još bolja ponuda?
Moderni turisti su u stalnoj potrazi za doživljajima. Vino, hrana, priča ili pjesma, sve je to doživljaj za naše goste. Šta god da nudimo i prodajemo u turizmu, bilo seoskom ili neko drugom, treba da budemo vaspitani, dostojanstveni, dobrodušni, spremni da pomognemo i poklanjamo. Treba da radimo na sebi i stalno da učimo. Treba da čuvamo prirodu. Koliko god to smiješno zvučalo na ovom nivou civilizacijskog razvoja, izgleda da treba stalno ponavljati da ne treba bacati smeće po prirodi. Vjerovatno sam nešto i zaboravio, ali ako ovo možemo da uradimo što sam nabrojao, seoski turizam je nešto što će donositi ogromne prihode narednih godina.
Koliko je lani trajala sezona u Godinju, kad je počela ove godine?
Neću pretjerati ako kažem da turistička sezona može da traje cijelu godinu različitim tempom. U vinariji sam, skoro stalno od aprila do novembra i uvijek ima turista u potrazi za dobrim vinom i hranom. Smatram da smo na dobrom putu da Crna Gora postane glavna turistička atrakcija na Balkanu, prije svega zbog naših prirodnih ljepota, kvalitetne gastronomske ponude.
FOTO: Ilija PERIĆ
{galerija}obale/2018/6/gradselo{/galerija}
