Voda je ključni resurs održanja života na našoj planeti, ali zbog rapidnog povećanja broja stanovnika na Zemlji u posljednjih 50 godina, prognoza je da će sredinom 21. vijeka čak sedam milijardi ljudi biti suočeno sa nedostatkom vode, kazao je za Pobjedu Goran Sekulić sa Građevinskog fakulteta.
Druga negativna pojava, kako je on naveo, je smanjenje raspoloživih vodnih resursa, posebno u dijelu zaliha pijaće vode.
“Crna Gora spada među vodom bogate zemlje, ako bi se posmatrao tzv. “specifični oticaj po jedinici površine” sa teritorije države. Po tom parametru, vrijednosti 43 litra u sekundi po kilometru kvadratnom, Crna Gora je u samom svjetskom vrhu. Druga velika prednost je što Crna Gora raspolaže sa 95,3 odsto voda koje se formiraju na sopstvenoj teritoriji. Slobodno se može reći da voda predstavlja najznačajniji prirodni resurs kojim Crna Gora raspolaže i da je potencijalno najvažniji faktor budućeg ekonomskog razvoja kazao je Sekulić ističući da je čak 71 odsto površine pokriveno vodom i da ni jedno drugo nebesko tijelo na površini nema tečnu vodu, a Zemlja se kupa u njoj”, istakao je on.
Sekulić je rekao da treba istaći da se Crna Gora sreće sa “resursnim paradoksom” kakav vrlo rijetko postoji u svijetu: padavine su visoke (u nekim zonama čak i rekordne), ali površinskog oticaja nema, jer se vode iz padavina (kiše, topljenje snijega) odmah podzemnim tokovima gube i najčešće se više ne mogu zahvatiti za korišćenje.
“Karstni izvori iz kojih se vodom za piće snabdijeva najveći dio naselja Crne Gore su u pogledu kvaliteta odlična izvorišta, ali u pogledu vodnih režima i obezbijeđenosti snabdijevanja nedovoljno pouzdana. U sušnim periodima, upravo u vrijeme najveće potrošnje, dolazi do smanjenja izdašnosti. Zbog toga se moraju realizovati veliki regionalni sistemi sa dovođenjem vode sa velikih rastojanja, kao što je npr. veoma uspješni projekat Regionalnog vodovoda Crnogorskog primorja”, pojasnio je on.
Prema njegovim riječima svi projekti u oblasti voda moraju se rješavati kao segmenti velikih integralnih razvojnih projekata uređenja, korišćenja i zaštite prostora velikih slivnih cjelina. To podrazumijeva i izgradnju akumulacija koje su u javnosti često predmet osporavanja jer ugrožavaju prostor i životnu sredinu. Mora se naglasiti da je to strateški potpuno pogrešan zaključak! Integralni vodoprivredni sistemi, čiji su akumulacije nerazdvojni dio, ključni su element uređenja i zaštite prostora (snabdijevanje vodom i sanitacija naselja, zaštita od poplava, uređenje obala, zaštita i uređenje slivova, stvaranje uslova za skladni urbani razvoj naselja itd.). Akumulacije preraspoređuju vodu po prostoru i vremenu upravo na ekološki najpoželjniji način, jer omogućavaju da se namjenskim upravljanjem poboljšavaju vodni režimi, posebno da se povećaju protoci u rijekama u malovodnim periodima. Time se ostvaruje savremena koncepcija zaštite životne sredine: treba upravljati vodama da bi se na najdjelotvorniji način pomoglo eko-sistemima i očuvanju biodiverziteta”, dodao je on.
Sekulić je kazao da je najveći ekološki problem kada nema vode, a blagodet je kada se ona akumuliše za povećanje protoka u periodima malovođa, kada vodeni ekosistemi doživljavaju agoniju.
“Na kraju, sva istraživanja i mjerenja klimatskih tendencija pokazuju da su mogući još nepovoljniji vodni režimi od sadašnjih već nepovoljnih, pa u tom slučaju uloga integralnih sistema sa akumulacijama samo dobija na još većem značaju”, zaključio je on.
