Avgust je tradicionalno mjesec kada se barska dijaspora okuplja u zavičaju, a kada su Mrkojevići u pitanju, nezaobilazne tačke odmora su čuvene plaže između Bara i Ulcinja Veliki Pijesak i Utjeha.
Kupalište”Roki bič” na Utjehi u XXI vijeku spada u najpopularnija mjesta okupljanja “domaćih Amerikanaca”, gdje je ekipa “Vijesti” i zapisala tri iseljeničke priče…
“Uvijek me vuče želja za rodnim gradom, želja da mi djeca nauče odakle potiču, jer znam da se iz Amerike malo ko vraća ovamo”, počinje priču za “Vijesti” Saljo Metanović (47), preduzetnik u Kvinsu u Njujorku.
Rodom iz Gorane, Metanović već četvrt vijeka živi i radi u “Velikoj jabuci” gdje se dokazao u građevinskom biznisu. Ne propušta ni jedno ljeto da ne dođe u Bar, i sada su sa njim ćerka Sevdiana, sin Kenan i supruga Envera. Lijepo je u Americi, kaže, no, Crnu Goru svugdje nosi u srcu, pa i u nazivu svoje građevinske firme u Njujorku-“ Monterenovation”!
“Zašto smo stalno ovdje na “Roki biču”? Pa, vrijeme u Njujorku zaista leti brže nego bilo gdje drugdje, čuveni njujorški minut je kraći od 60 sekundi, sve je i svi su u pokretu, žurbi… Čikago, recimo, gdje takođe ima mnogo Barana, mnogo je opušteniji. Zato smo ovdje, pored bazena, u prilici da vidimo i na miru se porazgovaramo sa ljudima koje preko godine u Njujorku možda tek sretnemo u prolazu”, veli Metanović.
Nerazdvojni Saljov prijatelj i u Njujorku i na ”Roki bič”, a i u putešestvijama uzduž i poprijeko Crne Gore je Mirsad Škretović ( 43), rodom sa Kamneničkog mosta, koji na Stejten Ajlendu ima benzinsku pumpu i prodavnicu automobila. Već 22 godine u SAD, Mirso sa suprugom Šemsom i sinovima Jasinom i Harisom svako ljeto dolazi u Mrkojeviće.
“Kad god krećeš doma, zaboraviš sve loše, vazda je isti osjećaj, neka vrsta treme, misliš samo na dobro. Mi možda zato i ne primjećujemo neke loše stvari ovdje! Svih mjesec dana odmora smo stalno u pokretu, obilaze se rođaci, prijatelji, stigne se i na svadbe, mi smo uspjeli da obiđemo i Lovćen, Kotor, Budvu, cijelo primorje. Naše komšije Amerikanci u Njujorku, kada vide naše fotografije sa odmora, odmah pitaju kako se može doći do Crne Gore, koje ima u američkim medijima najviše zbog Porto Montenegra, Svetog Stefana i Ade Bojane”, navodi Škretović.
Impresije “pravih” Amerikanaca o Crnoj Gori potvrđuje i Hajro Ceka, među našim ljudima u Njujorku veoma popularan pjevač. Rodom iz Ulcinja, Hajro posljednjih deset godina ne mijenja mjesto na kojem u avgustu odmara sa familijom, kaže da je ovo “ najljepša plaža”.
“Iz godine u godinu vidimo veliki napredak u turističkoj ponudi primorja, svake godine je drugačije i bolje. Moj prijatelj Amerikanac koji svira sa mnom u bendu, kad je došao ovdje, bio je oduševljen, kaže da bi zbog onog što je vidio ovdje mogao slobodno da se preseli i živi ovdje”, kaže Ceka.
Metanoviću je ovo treći dolazak u 2016, bio je za Novu godinu i u maju, “a i sad djeca vole da dođu sa društvom”. U oko mu je odmah upalo da ove godine na crnogorskim drumovima policija više ne zaustavlja automobile sa stranim registracijama kao ranije, “tako i treba ako se ne pravi prekršaj, a to je inače u SAD jedini razlog što bi te zaustavili”.
“Generalno, zadovoljan sam kako izgleda Utjeha, takođe i njenom ponudom, mnogo dobrih stvari se dešava, ljudi sve više razmišljaju o biznisu, a ne o “rekla-kazala” priči, isto je i sa aerodromom Podgorica gdje je poboljšan kvalitet servisa”, kaže Saljo.
Škretović, kojem su automobili biznis, ukazuje na njemu glavni problem u Crnoj Gori-putevi su u lošem stanju i treba o njima povesti više računa. Uostalom, kao i o dijaspori!
“Stalno nam obećavaju da će da uslišiti naše molbe da se otvori jedan šalter na kojem možemo da završimo sve administrativne poslove tokom odmora, i nikad nam to ne ispunjavaju, nego se kao po pravilu povlačimo od šaltera do šaltera. Ono što takođe smeta na prvi pogled jeste i mnogo otpada u prigradskim naseljima, kao i to što je deponija Možura nedaleko odavde, u Mrkojevićima, jer, kad je vjetar, ljeti zna da bude nesnosan “miris”, zaključio je Škretović.
Hiljade Barana u Njujorku
Saljo i Mirsad su aktivni članovi kluba iseljenika “Primorje” sa sjedištem na Stejten Ajlendu. U Njujorku, kažu, ima nekoliko hiljada ljudi rodom iz barske opštine, naviše iz Mrkojevića, ali i iz Krajine, “moguće i oko 3.000 da nas je”.
Izvor: VIJESTI , Radomir Petrić
