Bio je osnivač i duša „Dana Zagrađa“ u Sutomoru.

Veselin Vidov Ćetković, dugogodišnji kulturni pregalac, osnivač i noseći duh manifestacije „Dani Zagrađa“, preminuo je danas u Kliničkom centru Srbije u Beogradu, nakon duge i teške bolesti, u 78. godini života.

Njegovim odlaskom ugašen je jedan izuzetan život, ali i jedna rijetko viđena, istrajna energija koja je decenijama pokretala kulturni život Sutomora, Zagrađa i šireg područja Bara. Otišao je čovjek koji nije gradio karijeru, već zajednicu. Koji nije tražio priznanja, ali je svojim djelom postao mjera istinske kulturne posvećenosti.

Rođen 11. marta 1948. godine u Feketiću, u Vojvodini, u porodici crnogorskog porijekla, Veselin Ćetković u sebi je nosio snažan osjećaj pripadnosti, odgovornosti i trajanja. Taj unutrašnji kod odredio je i njegov životni put – nenametljiv, ali postojan; skroman, ali velik po rezultatima.

Po obrazovanju mašinski inženjer, radno i životno vezan za Beograd, svoj najdublji trag, pored Beograda, ostavio je u Sutomoru, tačnije u Zagrađu, gdje je stvorio nešto što je prevazišlo okvire jedne manifestacije. „Dani Zagrađa“ postali su simbol kulture koja ne zavisi od institucija, budžeta i formalnih struktura, već od volje, vizije i lične žrtve.

Duže od tri decenije neprekidnog rada na promociji kulture Crne Gore i Srbije, pjesnika i književnika koji stvaraju na ćirilici i srpskom jeziku.
Više od 1300 kulturno-zabavnih programa. Desetine hiljada posjetilaca.
Bez sistemske podrške. Sa ličnim ulaganjima i pomoći malobrojnih prijatelja.

U borovoj šumi kraj Spičanskog polja, na svom imanju u Zagrađu, Ćetković je godinama okupljao pjesnike, pisce, guslare, glumce, muzičare, umjetnike i publiku iz čitavog regiona. Književne večeri, koncerti, izložbe, sabori, humanitarne akcije i sportski događaji činili su program koji je obimom i kvalitetom stajao rame uz rame sa repertoarima brojnih javnih ustanova kulture.

Posebno mjesto u sjećanjima zauzima njegovo domaćinstvo – širom otvoreno, iskreno i nenametljivo. Trpeza je bila dio kulture koju je stvarao. Hrana, piće i razgovor nisu bili dodatak programu, već njegov prirodni nastavak. Kod Veselina Ćetkovića niko nije bio prolaznik – svako je bio gost.

Njegova humanost nije bila deklarativna. Kao dugogodišnji dobrovoljni davalac krvi, najdragocjeniju tečnost je darovao više od 80 puta, a akcije dobrovoljnog davalaštva redovno su bile dio „Dana Zagrađa“. Time je kulturi dodao najvažniju dimenziju – brigu za čovjeka.

Iako je bio svjestan izazova, zavisti i nerazumijevanja, nikada nije odustajao. Vjerovao je u snagu vjere, nade i ljubavi, smatrajući da bez njih ni pojedinac ni zajednica ne mogu opstati. Upravo tom vjerom nosio je sve godine rada, često tiho, bez javne podrške, ali sa snažnim osjećajem smisla.

Smrću Veselina Vidovog Ćetkovića, Sutomore je izgubilo svog najupornijeg kulturnog domaćina, Bar jednog od najznačajnijih pregalaca van institucionalnih okvira, a Zagrađe čovjeka koji mu je podario identitet, ritam i pamćenje.

Ono što je stvorio ostaje. U ljudima. U sjećanjima. U mjestu koje će ga pamtiti duže nego što traju ljeta.
Vrijeme i mjesto sahrane biće naknadno objavljeni.

Milenko Jovanović