Riznica kulture i duhovnog bogatstva Bara i Crne Gore

Piše: Labud N. Lončar

U tihom zagrljaju Starog Bara, gdje svaki kamen svjedoči o vjekovima prošlim, a svaki maslinov list šapće priču o strpljenju i plodnosti, Kuća maslina zasjala je kao svjetionik kulture i umjetnosti. U tom čarobnom ambijentu održana je promocija knjige ljubavne poezije “Čekajući voz na slijepom kolosijeku”, autora Zdravka Đuranovića, crnogorskog estradnog umjetnika čija se pjesma pretače i u note i u stih.

Pod okriljem Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano", koje njeguje duh književnog stvaralaštva, ovo je već druga knjiga Đuranovića objavljena u njihovom izdanju. Prva, simboličnog naziva ,,Izviraće đe je izviralo", poput izvora što vječno teče, najavila je njegov poetski glas. Moderator večeri bila je Jelena Obradović, čiji je šarm, poznavanje književnog izraza i sposobnost da pronikne u srž stihova učinila da svaka izgovorena riječ odzvanja s posebnom toplinom.

Obradovićka je, poput brižnog vodiča, povela prisutne kroz veče satkano od spotova, biografskih crtica i razgovora sa samim autorom. Đuranović je sjećanja na početke svoje karijere podijelio s prisutnima, prisjećajući se vremena kada je njegova pjesma prvi put zaplovila baršunastim valovima barskog i sutomorskog kulturnog pejzaža. Njegova radost što promociju drži baš u Starom Baru, među dragim prijateljima, bila je iskrena i neposredna.

Kao što pjesnik najlakše govori jezikom pjesme, Đuranović je i ovu noć učinio svečanom otpjevavši dvije pjesme – Pjesma Baru i Spičanska pjesma, koje su odzvanjale poput odjeka davnih vremena, dodirujući srca prisutnih.

Veče je dobilo dodatnu čar kad su pjesnikinje udruženja "Nekazano" – Anika Vuletić, Aleksandra Đurović i Enesa Sukić – glasom utkale Zdravkove stihove u živo tkivo prostora, oživljavajući svaku emociju. Njihova interpretacija bila je most između pjesnika i publike, između riječi i srca.

Predsjednik udruženja "Nekazano" i urednik izdanja, Labud N. Lončar, svojim je riječima dodao dubinu događaju. Ističući simboliku Kuće maslina kao doma stvaralaca i čuvara tradicije, naglasio je njenu ulogu ne samo kao centra maslinarstva već i kao riznice kulturnog života Bara i Crne Gore. Podsjetio je prisutne na značaj koji Đuranović ima u crnogorskoj književnosti, ali i na činjenicu da "Nekazano" kao izdavačka kuća stoji iza 120 knjiga, od kojih je svaka svjedočanstvo o vremenu, prostoru i ljudima. S posebnom radošću najavio je dvije nove Đuranovićeve knjige – zbirke poezije za djecu.

Poseban trenutak večeri donijela je Ina Đuranović, kći Zdravka Đuranovića i lektorka njegove knjige. Njen osmijeh i ponos dok je govorila o knjizi zračili su toplinom porodične povezanosti i radosti što je dio stvaralačkog procesa svog oca. Upravo je u toj porodičnoj harmoniji sažeta suština večeri – umjetnost koja ne dijeli već spaja, koja se prenosi s koljena na koljeno.

Rajko Joličić, barski pjesnik, humanista i Deda Mraz u srcu i duši, obratio se prisutnima riječima prepunim sjetne radosti i ljubavi prema Đuranoviću, sjećajući se anegdota iz njihovog zajedničkog života. Njegova poruka o neprolaznoj snazi masline – tog biblijskog stabla koje preživljava i u najtežim uslovima – savršeno se uklopila u večer posvećenu pjesnicima, maslinarima i čuvarima duha.

Zdravko Đuranović je, kao pravi domaćin među prijateljima, razgalio srca prisutnih otpjevavši pjesme koje već nose pečat trajanja – Neka zora sačeka, Do kraja života i Ne budi tužna, princezo mala. Svaka nota, svaki stih bili su poput ptice koja poleti iz knjige pravo u dušu. Na nagovor Jelene Obradović i molbu publike, zajednički su otpjevali Evo zora, pjesmu koja je, čini se, tog trenutka osvanula u srcima svih prisutnih.

Završetak večeri bio je nalik posljednjoj sceni u romanu – dirljiv i svečan. Potpisivanje poklonjenih knjiga, fotografisanje i razgovori sa autorom pretočili su formalni događaj u noć prijateljstva, topline i zajedništva. To je noć koja će se, poput maslinovog ulja, dugo taložiti u dušama prisutnih, ostavljajući trag blagosti i ljepote.

Kuća maslina je te noći pokazala da je mnogo više od mjesta susreta maslinara. To je dom kulture, sveto mjesto gdje se duh ne gasi već plamsa u novim oblicima. Dokle god u njoj odzvanja stih, pjesma i smijeh, dotle će maslina roditi, a Bar ostati plodna njiva kulturnog stvaralaštva Crne Gore.