Promenada četvrkom...

Dušan Raičević: Postoji razlog za brigu zbog onog što se radi ispod Volujice

Gost emisije „Promenada četvrtkom” bio je predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević. Slušaoci su imali mogućnost da postavljaju pitanja uživo.

 

RB/BI: Prošlo je nekoliko mjeseci otkad ste gostovali u ovom studiju, u međuvremenu se mnogo toga izdešavalo, pa i kod Vas, na ličnom planu. Niste više poslanik…

Raičević: Tako je, prošlo je nekoliko mjeseci. Dozvolite mi da istaknem da mi je nedostajao ovaj format, s obzirom da smo uspostavili jedan kontinuitet i zaista cijenim što imam priliku putem Radio Bara, a i putem live streaminga da govorim o trenutnim aktuelnostima.

Činjenica je da sam početkom ovog mjeseca informisao predsjedavajućeg Skupštine Crne Gore da podnosim ostavku, s obzirom da je početkom juna, nakon usvajanja seta zakona, dobijen pozitivan IBAR Evropske komisije. Jedan od zakona koji je izmijenjen, jeste zakon o sprečavanju korupcije gdje se eksplicitno navodi da su nespojive funkcije predsjednika Opštine, odnosno predstavnika lokalne uprave i lokalne samouprave sa funkcijom poslanika, što u prethodnom periodu nije bio slučaj. Iako, složićete se sa mnom, a posebno to pravnici dobro znaju, retroaktivna primjena zakona nije moguća, u konkretnom slučaju ocijenio sam da je krajnje odgovorno, prema sebi i prema funkciji koju pokrivam u lokalnoj administraciji, da se opredijelim za jednu od funkcija. Vrijeme koje je pred nama će pokazati i dokazati koliko je taj moj postupak bio ispravan. Smatram da je pred nama u Baru ozbiljan investicioni ciklus koji podrazumijeva maksimalnu posvećenost, ne samo moju, nego i mojih saradnika i kolega. Zaista ne bih dozvolio da me neke druge obaveze, a ima ih jako puno u crnogorskom parlamentu, makar i na jedan minut, odvoje od onoga što je moja lična posvećenost, kao i mojih saradnika, odnosno realizacije svih onih aktivnosti koje smo definisali. I, sa druge strane, da učinimo za Bar ono što zaslužuje i da potvrdimo, još jednom, ono što svi mi u Baru znamo, da je naš grad najperspektivniji na Crnogorskom primorju i da se to potvrđuje iz dana u dan.

RB/BI: Ne bih želio da zvuči prepotentno, ali ovo Vaše gostovanje u studiju je demokratski iskorak i s Vaše i s naše strane. Zašto? Zato što ne znam baš da je neki predsjednik Opštine skoro bio u nekom od studija da direktno odgovara na pitanja slušalaca bez cenzure, bez bilo kakvih prethodnih uslova. Čekamo obojica ko će da se javi u program, a može bilo ko i može da pita šta god želi.

Raičević: Još jednom ponavljam, ovaj format koji ste uspostavili zaista maksimalno podržavam. Na kraju krajeva, iskustvo iz prethodnog perioda nam govori da je to izazvalo značajnu pažnju naših sugrađana. 

RB/BI: Dvije teme su, ovih dana, u fokusu Barana: trovanje olovom i vršnjačko nasilje. Imaju li Barani razloga da brinu zbog ovoga što se radi ispod Volujice?

Raičević: Svakako da postoji razlog za brigu. Mi smo kao lokalna samouprava na tako nešto ukazivali još prošle godine. Podsjećanja radi, u septembru 2023. godine…

Slušalac: Treći put pitam gradonačelnika, a on mi stalno odgovara da će vidjeti. Međutim, prva ulica u Zelenom pojasu je, mislim, jedina ulica koja nema gradsku rasvjetu. Obećavali ste da ćete to završiti, da ćete javiti, čak smo mi mještani betonirali tu ulicu. Da ne bude i sada odgovor „reda radi“, molim Vas, recite da li možete ili ne, jer ne znamo šta da radimo.

Raičević: Zahvaljujem da pitanju i opravdanoj kritici da do sada nisam realizovao ono što sam najavio da će biti predmet i naših aktivnosti. Kada govorimo o Zelenom pojasu, to sam više puta isticao i mislim da je možda i najveća problematika s kojom se mi kao predstavnici lokalne uprave susrećemo, ti neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Dosta često su građani ti koji pokreću određene inicijative i zatraže pomoć od strane Opštine Bar, međutim, formalno-pravno, mi u takvim situacijama gdje su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, ne smijemo ni da se pojavimo. Što se mene tiče, ovo neka bude treća opomena od strane mog sugrađanina. Koliko danas ću uputiti urgenciju prema Komunalnom preduzeću. Znam da su oni prethodnih dana bili angažovani u Sutomoru, da je jedna investiciona aktivnost realizovana u jednoj od glavnih saobraćajnica u Sutomoru, dužine 630 metara, gdje je obnovljena u potpunosti javna rasvjeta. Siguran sam da će se pronaći i način i model kako da riješimo i dio javne rasvjete u Zelenom pojasu. Konkretno, u ulici koju je slušalac naveo kao prioritetnu.

RB/BI: Veliku pomoć mi pružaju slušaoci. Oni postavljaju životna pitanja. Doduše, isključivo ona koja ih lično pogađaju. Znate li koliko njih interesuje i olovo i vršnjačko nasilje…

Raičević: Mislim da bi trebalo sve pojedinačno da nas jako zainteresuje ova problematika koja je trenutno aktuelna u Baru. Ukoliko vam predstavnici Agencije za zaštitu prirode i životne sredine navedu da sugrađani treba da izbjegavaju lokacije u blizini Luke Bar, onda to zaista treba da nas zabrine. Očigledno je da su mjerenja koja su sprovođena u prethodnom periodu na to ukazivala. Postavlja se pitanje zašto nije ništa konkretno urađeno po tom pitanju? Zašto javnost nije informisana? Vraćam se ponovo na inicijativu koja je od strane građana upućena lokalnoj skupštini da smo u septembru raspravljali o problematici na koju su nam ukazali stanovnici Stare ambulante. Dokumentovali su sve ono što je predmet njihove zabrinutosti. Negdje sam smatrao da je to poslednji alarm koji ćemo uputiti javnosti, odnosno svima onima koji obavljaju lučku djelatnost, svima onima u akvatoriju Luke Bar. Međutim, očigledno je da je negdje neko napravio određeni propust. Ne želim ovdje da govorim o individualnoj odgovornosti. Takođe smo prethodnih dana dobili informaciju koja nije na adekvatan način bila plasirana javnosti, a to je činjenica da su zbog narušavanja svega onoga što je kvalitet vazduha i ugrožavanja same životne sredine podnijete krivične prijave. Tako da očekujemo da će nas u narednim mjesecima i predstavnici sudske vlasti informisati o tome šta je konkretno urađeno po tim inicijativama kada govorimo o krivičnim prijavama koje su podnijete od strane građana. Informisani smo i da je krivičnu prijavu podnijela i ekološka inspektorka, što dovoljno govori da imamo određenih problema. Raduje u ovoj situaciji informacija koju smo dobili iz Beograda da je nivo olova u krvi zaposlenih u Port of Adria u granicama dozvoljenih za one koji obavljaju manipulacije tim i sličnim teretima. Međutim, mi govorimo o nečemu što jeste pasivno zagađenje vazduha. Upravo usljed pretovara rasutih tereta, prašina nošena vjetrom dolazi ne samo do prodručja Stare ambulante, već i do centra grada. Znamo i Vi i ja i slušaoci da je vazdušna linija na kojoj se vrši pretovar tereta u Luci Bar i samog centra grada nekih 500 metara i upravo kroz strujanje vazduha može doći do toga da te materije zagađuju vazduh i u samom centru grada. Tako da, očigledno, treba da budemo i više nego zabrinuti. 

RB/BI: Ima li neki pojedinac, neka institucija koja je autoritet kojoj vjerujete kad kaže „ima razloga za brigu“ ili „nema razloga za brigu“ ili „treba to i to uraditi da bi se te i te stvari uklonile“, itd?

Raičević: Očigledno je da zakoni Crne Gore prepoznaju da je to Agencija za zaštitu prirode i životne sredine sa kojom mi, zaista, imamo sjajnu saradnju. I ukoliko je ona ta koja je izdala određeno upozorenje, mislim da bi trebalo da vjerujemo. S druge strane, svjedočili smo prethodnih dana – komunikacija sa nivoa Ekološke inspekcije i Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, očigledno, ili ne postoji ili nije adekvatna, i da smo tu možda svi mi zakazali.

Slušateljka: Ponovo jedno od životnih pitanja, a to je odlazak naših mladih iz zemlje, govorim o Baru. Imamo i konkretan slučaj: riječ je o našim ćerkama koje su završile fakultete i bile stipendisti Barske opštine. Na kraju, po završetku studija, nemaju posla. Mi želimo da nam djeca budu slobodni ljudi, da ne budu robovi partijama, jer „za slobodu sve, a slobodu ni za šta“. Mi smo mala sredina, znamo da su oni koji su duplo duže studirali uveliko zaposleni. Na kraju su naše ćerke napustile dom, i bojim se da, iako mi njih nismo izgubili, opština jeste i to nepovratno, vrijedne i kreativne ljude. Šta uraditi? Pitanje je kako zadržati kvalitetne ljude?

Raičević: Zahvaljujem na ovom komentaru i ukazivanju na nešto što je još jedna izražena problematika u mnogim gradovima u Crnoj Gori. Poslednji rezultati popisa su precizirali gdje je ta problematika najveća, govorim o sjeveru države. Mi sa nivoa lokalne samouprave nastojimo da, prije svega, osluškujemo sve ono što su potrebe naših mladih i upravo kroz te njihove inicijative smo ove godine odlučili da povećamo stipendije za izvrsnost. Svi studenti koji imaju prosjek ocjena preko 9.50 će dobijati na mjesečnom nivou 300 eura. Oni koji imaju nešto niži prosjek biće nagrađeni sa mjesečnim stipendijama od 200 ili 250 eura. Po prvi put ove godine smo uveli nešto što je osluškivanje potreba našeg grada – posebne stipendije za deficitarna zvanja. Svjesni smo činjenice da imamo hiperprodukciju menadžera, ne samo sa državnih nego i lokalnih, privatnih, fakulteta. Složićete se sa mnom, našem gradu i državi je neophodno da imamo stručan kadar u određenim oblastima, tako da smo kroz definisanje upravo tih deficitarnih zvanja odlučili da ćemo, bez obzira na uspjeh u školovanju, podržati sve ono što su deficitarna zvanja. Konkretno, nas u narednoj godini očekuje otvaranje JU Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju. Već smo sada prepoznali problematiku nedostatka stručne radne snage koja će biti angažovana upravo u ovom Dnevnom centru.

Svi oni koji budu dobili stipendiju Opštine Bar, a nalaze se u kategoriji deficitarnjih zvanja, biće u obavezi da zaključe ugovor sa Opštinom Bar da u periodu nakon završenih studija u trogodišnjem radu moraju da vrate dug, bilo Opštini bilo nekom od kolektiva sa područja našeg grada. To je jedan vid radnog angažmana, odnosno nečega što je već prisutno u oblasti medicine, govorim o specijalizacijama jer su svi specijalizanti u obavezi da gradu odnosno instituciji koja ih je poslala na usavršavanje, vrate dug na period od pet godina. Što se mene tiče, i to želim ovom prilikom da istaknem: svi oni koji su stipendisti Opštine Bar, imaju prioritet u dijelu nečega što je praksa koju sprovodimo već dvije ili tri godine, a to je da svi oni dobiju priliku da odrade pripravnički staž u periodu od godinu dana u organima lokalne uprave. Da se upravo kroz taj vid radnog angažmana iskristališe ono što jeste pravi benefit koji svi oni pojedinačno mogu da daju lokalnoj administraciji ili lokalim preduzećima. Znači, to je jedan poseban vid radnog anagažmana, s obzirom da Opština nije u mogućnosti da putem programa stručnog usavršavanja angažuje pripravnike. Znači, mi govorimo o pripravničkom stažu koji traje godinu dana shodno zakonima koji treiraju tu oblast, uz mogućnost, ukoliko se svi oni pokažu kao kvalitetni, stručni i sposobni, da budu radno angažovani. Na današnji dan, dozvolite da i ovo podijelim s vama, u Opštini Bar su redovno otvorene pozicije za angažman arhitekata, građevinskih inženjere, hidroinženjera, mašinskih inženjera i drugih iz svih onih oblasti koje su neophodne za razvoj našeg grada. Smatram da je to nešto što je ozbiljan doprinos mladima koji bi htjeli da kroz radni angažman u lokalnoj upravi pokažu koliko su znanja stekli na fakultetima. Isto tako moramo biti svjesni činjenice da ne možemo da odgovorimo na sve ono što su potrebe svih koji su završili fakultete, jer je hiperprodukcija određenih kadrova. Jednostavno, u administraciji, ali i u lokalnim poslovima, teško da možete da pronađete radni angažman za sve njih.

RB/BI: Koliko sam shvatio gospođu, ona negoduje zbog onog što slijedi poslije tog pripravničkog staža, kad čovjek treba da se zaposli za stalno. Može li baš naš grad, uz Vašu podršku, da bude ogledno dobro u Crnoj Gori, po pitanju tog, na ovim prostorima, tako prisutnog partijskog zapošljavanja?

Raičević: Mislim da je Bar već ogledno dobro. Smatram da nijedan mladi čovjek ne bi trebalo da ima za cilj da svoju radnu biografiju zasniva na administraciji. Upravo zbog toga smo i pokrenuli programe podrške preduzetništvu, ženskom preduzetništvu, zanatstvu, gdje smo u prethodnih pet godina plasirali preko milion i po eura grant sredstava kao inicijalnu finansijsku kapislu za započinjanje privatnog biznisa. Mislim da je to primjer dobre prakse, to potvrđuju ne samo kolege iz drugih Opština i gradova, već je to prepoznato i na regionalnom nivou. Bar je tako definitivno primjer dobre prakse, jer upravo kroz finansijska sredstva koja izdvajamo, a nisu mala, omogućavamo svim mladim ljudima da svoje biznis ideje, znanje i sposobnosti formalizuju kroz rad u određenim sektorima, konkretno u privatnom sektoru. Tu smo pokazali da smo spremni da podijelimo rizik, da izgradimo partnerstvo i da pružimo podršku, ne samo i vidu finansijskih izdataka iz lokalnog budžeta, već i u dijelu promocije, zastupanja njihovih interesa. Moram da istaknem da svi oni koji su dobitnici sredstava kroz program podrške preduzetništvu, dobijaju i šest mjeseci besplatne knjigovodstvene usluge od strane predsjednice Savjeta za ekonomski razvoj, koja je na taj način dala doprinos toj dobroj ideji. Tako da u konkretnom slučaju ima jako puno dobrih primjera koji mogu biti ogledni ne samo za Crnu Goru već i šire. 

RB/BI: Ali, ako biste sve to radili, ako partijska pripadnost ne bi bila prednost, vi biste bili izuzetak u ovoj našoj maloj zemlji?

Raičević: Po pitanju partijske pripadnosti, komisija koju sam formirao kao predsjednik Opštine, koja ocjenjuje biznis planove, dominantno počiva na ocjeni onih koji su participaciju u toj komisiji zaslužili kroz rad u privatnom sektoru, odnosno u realnom sektoru. Znači, dominantno predstavnici privrede su ti koji uzimaju učešće u radu te komisije. Eto, u nekom prethodnom periodu, naravno, moram spomenuti i preuzimanje ministarske funkcije, jedan od članova te komisije je bio i naš ugledni privrednik Goran Đurović. Sad su članovi te komisije ugledni privrednik Božo Sarić, predsjednica Savjeta za ekonomski razvoj Anita Radulović i mnogi drugi koji dolaze iz realnog sektora, a siguran sam da oni ne posmatraju to kroz bilo kakvu partijsku legitimaciju već kroz objektivno sagledavanje onoga što je sadržano u biznis planu i mislim da se taj program sprovodi krajnje objektivno.

RB/BI: „Žao“ mi je što ne podržavate LNG terminal, pa da kažem: „Nećeš gradit’ LNG terminal!“, naravno persirao bih, ali moćno djeluje. Jesmo li tu priču arhivirali, stavili ad acta za vazda ili, makar, za duže vrijeme?

Raičević: Zaista smatram da prespektiva Luke Bar ne leži u izgradnji LNG terminala, a još manje da perspektiva našeg grada počiva na onome što je sastavni dio te inicijative, a to je izgradnje elektrane na gas koja će proizvoditi struju koja će se eksportovati dalje u zemlje EU, dok će lokalna zajednica i Crna Gora imati jako mali benefit od svega toga. Tako da smatram da to nije razvojna perspektiva Luke Bar. Smatram da je prijeko potrebno da dođe do ponovnog objedinjavanja lučkih preduzeća. Mi smo od jednog jedinstvenog kolektiva napravili dva preduzeća koja su, očigledno, na jednom području konkurencija jedno drugom. I da bi upravo preživjeli, prihvataju sve one terete koje možda neke druge evropske luke ne prihvataju. A ja mislim da nikako perspektiva Luke Bar nije rad sa rasutim teretima. Ne samo zbog tog procesa rada sa negativnim uticajem na životnu sredinu, već zbog činjenice da mnoge druge robe treba da pronađu svoje mjesto u Luci Bar. Kontejnerski saobraćaj mora da bude još bolje organizovan. Svakako, u sve to moramo da dodamo komponentu koja je iz godine u godinu sve prisutnija, a to je Cruising Buisiness. Da iz jednog prljavog posla dođemo do nečeg što su lučki poslovi i koji su prilično čisti. Igrom slučaja, bio sam prisutan početkom mjeseca u Hamburgu na jednoj konferenciji o klimatskim promjenama, gdje je između ostalih, Luka Hamburg najavila da se u potpunosti okreće prema zelenoj ekonomiji, odnosno da će podsticati nešto što je manipulacija teretom u skladu sa svim evropskim standardima koji se tiču zaštite sredine i da će, između ostalog, i brodovi koji budu dolazili u Luku Hamburg biti sertifikovani kao brodovi koji svojim uticajem ne zagađuju životnu sredinu.

RB/BI: Pitanje je bilo konkretno: jesmo li stavili ad acta LNG terminal ili postoji šansa da se on, ipak, gradi? Građani su, da podsjetim, odlučno rekli: „Ne!“

Raičević: Građani su poslali u etar takav, krajnje objektivan i realan stav. Na kraju krajeva, ukoliko se bude insistiralo na tome, a podsjećanja radi, država je ta koja je potpisala memorandum sa američkom kompanijom, mi ćemo sa nivoa lokalne uprave organizovati lokalni referendum, shodno zakonu o lokalnoj samoupravi i statutu Opštine Bar, jer takve mogućnosti postoje, pa će građani odlučiti da li je to nešto što je potrebno Baru ili nije.

RB/BI: Idemo na neprijatnu temu, ali koja je veoma prisutna. Radi se o vršnjačkom nasilju. Jako mi je drago što ste zvali profesoricu Milenu Bajagić, ona je heroina našeg doba, kao i njen kolega Marko Radosavović koji je, takođe, priskočio kod onog događaja sa, zamalo, tragičnim posljedicama, ispred Gimnazije. Kakve su Vam impresije nakon razgovora s profesoricom Bajagić?

Raičević: Koristim i ovu priliku da se zahvalim profesorici Bajagić, ali i profesoru Marku koji su pokazali u toj incidentnoj situaciji da su, prije svega, ljudi, humanisti i kadri da nastave zaista sjajnu tradiciju koja se baštinila u Barskoj gimnaziji. I da su profesori koji su, pored toga što grade autoritet, dobri prijatelji đaka i dobri ljudi. Ova situacija nas je sve prilično zabrinula. Prošle sedmice smo bili u prilici da čujemo određene poruke koje su poslate sa protesta u Baru. Smatram da je neophodno da se razmišlja o izmjeni zakonske regulative koja očigledno oblast vršnjačkog nasilja ne prepoznaje na adekvatan način. S druge strane, smatram i više nego opravdanim inicijative, koje su pokrenute upravo nakon tog građanskog protesta, da se uvede institut školskog policajca. Može da se uvede i neka druga mjera bezbjednosti naše djece u školama. Ali, ovo moramo da shvatimo kao poslednju opomenu. Zapostavili smo ono što je stub svake zajednice, pa čak i našeg grada Bara, a to je porodica. Zapostavili smo i nešto što se očigledno u kontinuitetu degradira, a to je profesija svih onih koji rade u obrazovnim institucijama. Oni nisu na adekvatan način nagrađeni za posao koji obavljaju, niti su adekvatno tretirani od strane učenika. Vjerujte da mi je srce bilo puno i shvatio sam da, ipak, ima nade za našu zajednicu i za naše društvo, kad sam vidio gest samih đaka Gimnazije, odnosno kako su se i na koji način zahvalili profesorici Bajagić za jedan zaista čin humanosti, jer da nije bilo nje i njene prisebnosti, pitanje je da li bismo danas ovako govorili o ovoj temi. 

RB/BI: Meni je srce bilo puno i poslije tog protesta. Odavno nisam čuo „barskiji“ govor od onog Cena Mujića u subotu. Riječi koje je on uputio mire, a ne svađaju, stišavaju strasti na dostojanstven, ljudski način. Ceno Mujić je, po mom mišljenju, ubacio makar jednu lopatu u armirani beton temelja barske viševjekovne tolerancije ili sklada tri vjere.

Raičević: U potpunosti se slažem s Vama. Ne postoje riječi kojima bih se na adekvatan način zahvalio porodici Mujić, koja je i toga dana pokazala da ovaj problem i ono što je zadesilo njih kao porodicu, može da zadesi bilo koga drugog, ali da ipak moramo da pronađemo taj naš barski mentalitet i da iz određenih konflitnih situacija izađemo na adekvatan način, pomiriteljskim tonom, onako kako su vjekovima naši preci sve te i slične situacije rešavali u Baru. Toga dana predstavnici jedne medijske kuće su mi prišli i zatražili izjavu, ja sam samo pitao da li smatraju da poslije govora Cena Mujića bilo ko može da kaže bilo šta? I odbio sam da dam izjavu za tu medijsku kuću, jer sam smatrao da sve ono što je trebalo da se kaže je upravo Ceno Mujić izgovorio.

RB/BI: To nekad zazvuči kao fraza, demagogija, ali ta viševjekovna vjerska tolerancija je fakat, to je Bar. O čemu sam jedino vodio računa u serijalu „Bar u hodnicima sjećanja“ na Bar Infu? Pa da budu zastupljeni autori sve tri vjere. To je Bar, ne može se preko toga, ni ispod toga, ne može se nešto drugo izmisliti. Tu smo, tu živimo, tu ćemo da živimo, tu će da žive naši potomci.

Raičević: To je upravo najveće bogatstvo na kojem počiva naš grad. Vi ste to lijepo i slikovito rekli, to su „armirani temelji“ našeg grada. Drago mi je da postoje ljudi koji su i kroz evociranje određenih uspomena na njihovo djetinjstvo ili određene događaje vezane za naš grad, još jednom potvrdili, a to će se manifestovati kroz novu, drugu, publikaciju „Bar u hodnicima djećanja“ koju će izdati vaša medijska kuća, da je kultura sjećanja u Baru i te kako prisutna. Mislim da su to jako značajne vrijednosti. Ne smijemo zaboraviti ni one koji su svoje živote dali za našu slobodu. Ne smijemo zaboraviti neke događaje koji nas upozoravaju na činjenicu da moramo biti blagonakloni prema prirodi i prema svemu onome što nas okružuje. S druge strane, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je upravo to naše barsko jedinstvo i solidarnost uvijek bilo odgovor na mnoge krizne situacije s kojima smo se kroz istoriju susretali.

RB/BI: I po tome da je Dan opštine, 24. novembar, ponovo na pragu, vidimo kako vrijeme brzo prolazi. Da li ste zaokružili, makar u globalu, program novembarskih svečanosti?

Raičević: U ponedeljak ćemo održati sastanak tima koji će biti zadužen za pripremu programa obilježavanja, sada je već to jubilej, 80 godina od oslobođenja našeg grada. Siguran sam da će biti i kvalitetnih i adekvatnih programa. Biće tu neizostavne i tradicionalne manifestacije koje se organizuju u susret Dana opštine, ali i mnogi drugi sadržajni programi. 

RB/BI: Naravno, o tome možemo opet za četiri četvrtka, u ovom studiju, kad budete opet došli. Novi Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama je izazvao mnogo bure, kako Vi to komentarišete, s aspekta finansijera, mislim na Opštinu, naše informativne kuće, svih ovih godina?

Raičević: Vezaću se za onu prvu temu o kojoj smo danas govorili, a to je izmjena i dopuna seta zakona neophodnih za dobijanje pozitivnog IBAR-a koje je Crna Gora dobila u junu. Između ostalih, i taj zakon je potpadao pod set tih reformskih zakona. Međutim, očigledno je da sada već možemo da zaključimo da se prilikom pripreme tih zakonskih rešenja malo žurilo i nije se na adekvatan način razmatralo nešto što su činjenice. A činjenice su satkane u realnom životu, odnosno u primjeni zakona na lokalnom nivou. Očigledno, ukoliko se zakon eksplicitno tumači onako kako je napisan, na današnji dan Radio Bar ne bi imao pravo da ostvari dotaciju iz opštinskog budžeta, ni jedan jedini euro. Ali, mi kao odgovorna uprava, kao osnivači, kao neko ko zaista cijeni i baštini doprinos vaše medijske kuće, nastavićemo i dalje da finansiramo sve njene programske aktivnosti, pa i po cijenu toga da ne ispoštujemo ono što je zakonska norma koja, kao takva, definitivno mora da pretrpi izmjene i dopune.

RB/BI: Znači, kršićete zakon?

Raičević: Ako je cijena toga da Radio Bar i dalje nastavi da živi i funkcioniše u punom kapacitetu i pruža objektivno informisanje naših sugrađana – da, očigledno ćemo morati.

RB/BI: Stara maslina je sačuvama, ali moram da pitam: hoće li onaj maslinjak u centru grada biti sačuvan?

Raičević: Naravno. Razgovaramo s vlasnicima zemljišta, i već narednih dana očekujem da ćemo imati sastanak i sa predstavnicima porodice koja je vlasnik zemljišta da pokušamo da pronađemo model kako bi kroz razmjenu zemljišta došli do adekvatnog obeštećenja porodice koja je vlasnik, a da Opština na taj način dođe u poziciju da sačuva nešto što je srce našeg grada, koje onako dosta nas i ne primjećuje. Zahvaljujući bivšem predsjedniku Opštine Čedu Ratkoviću, mislim da će maslinjak biti sačuvan.

Slušateljka: Goruće pitanje svih nas koji živimo u centru, jeste: Šta je sa vrtićem, šta je sa čempresima, šta je sa dvorištem Gimnazije i Srednje ekonomske škole?

Raičević: Nakon odustajanja Vlade od projekta izgradnje vrtića u dijelu dvorišta Barske gimnazije, zbog nemogućnosti da dođe do izmjene i dopune planskog dokumenta kao takvog, primijenili smo nešto što su zakonske mogućnosti kroz izmjenu i dopunu odluke izgradnje objekata od lokalnog interesa. Ja sam kao predsjednik Opštine donio tu odluku kojom se definiše da ono što je ranije bila definisana urbanistička parcela, bude zelena površina, odnosno parkovska površina kao nova zelena oaza u samom centru grada. Nakon te odluke sproveli smo nacionani konkurs za izradu idejnog arhitektonskog rješenja i nakon okončanog postupka i izbora najboljeg arhitektonskog rješenja, pristupili smo izradi glavnog projekta. Očekujem da će glavni projekat već narednih dana biti završen. Uporedo se radi i njegova revizija, tako da ćemo vrlo brzo doći u poziciju da imamo definisanu projektnu dokumentaciju, koja će nam omogućiti da idemo u pravcu raspisa izvođačkog tendera. Podsjećanja radi, u lokalnom budžetu i u programu uređenja su opredijeljena sredstva za početak realizacije ovog projekta. Ako se dobro sjećam, to je bilo 350.000 eura, ali svakako ukoliko projektna dokumentacija pokaže da je neophodno još dodatnih sredstava uložiti, mi smo spremni na tako nešto i da upravo ovu, do sada neuređenu površinu u centru grada, na adekvatan način i uredimo i opredijelimo ne samo za đake Gimnazije i SEUŠ, već i za mnoge sugrađane koji gravitiraju ovom prostoru.

RB/BI: Tradicionalno, pitanje za kraj, koliko ste zadovoljni „Barskim ljetopisom“ i da li će fudbaleri Mornara opet u Evropu, a košarkaši sačuvati abaligaški status?

Raičević: Moram istaći da sam prilično zadovoljan kvalitetom „Barskog ljetopisa“. Posebno zbog činjenice da smo na samom početku imali spektakularno otvaranje o kojem će se sigurno govoriti u nekom narednom periodu. S druge strane, mnogi programski sadržaji su potvrdili da „Barski ljetopis“ jeste jedna od najznačajnijih manifestacija, ne samo Bara već i Crne Gore. Ono što me posebno raduje, s obzirom da sam ljubitelj pozorišta, jeste činjenica da će se u narednom periodu, odnosno zimskom, nastaviti sa sličnim aktivnostima i da će dosta pozorišnog programa biti prezentovano na pozornici Doma kulture.

RB/BI: Imam obavezu prema jednoj slušateljki koja je postavila pitanje prije nego što je počela emisija. Pomenula je „budvanizaciju“ Bara, divlju gradnju i čišćenje Rene.

Raičević: Što se tiče „budvanizacije“, već sam više puta isticao u javnom prostoru da je problematika ne samo Crne Gore, već svih lokalnih uprava, najekstremniji primjer centralizacije koji se sprovodi u kontinuitetu od 2019. godine. Mislim na izmjene i dopune Zakona o planiranju prostora i izgradnje objekata, gdje je opštinama izuzeta izvorna nadležnost planiranja prostora. Tako da to sada sve radi Ministarstvo za Bar. Izgleda da se pretpostavlja da oni mnogo bolje znaju šta je vizija razvoja našeg grada od nas koji ovdje živimo. S druge strane, jako sam zabrinut zbog činjenice da svi ovi objekti koji se danas grade, prolaze bez ikakvog filtera od strane lokalne uprave, već se isključiva nadležnost za njihovo uklapanje u prostornu plansku dokumentaciju i vizuelni identitet tih objekata, definiše sa nivoa glavnog državnog arhitekte. Tako da svi oni koji grade objekte preko tri hiljade kvadrata u našem gradu, dobijaju suglasnost od strane Ministarstva, odnosno Glavnog državnog arhitekte. Lokacije su dominantno u privatnom vlasništvu, Opština Bar nije prodavala u prethodne tri godine urbanističke parcele koje se dominantno koriste za izgradnju stambenih objekata. Poslednje dvije su bile urbanističke parcele u neposrednoj blizini novog nadvožnjaka. Od tada nijedna urbanistička parcela sa nivoa Opštine nije prodata za izgradnju stambenih objekata. Govorimo o privođenju prostora namjeni, a dominantno u privatnom vlasništvu, i apsolutnoj centralizaciji u tom dijelu. Na današnji dan, moj kolega i Glavni gradski arhitekta, Igor Milošević, može da odlučuje o vizuelnom identitetu određenih objekata do 3.000 kvadrata, a to su mali objekti individualnog stanovanja, privremeni objekti, itd. A ove grdosije dobijaju suglasnost sa nivoa centralnih vlasti i to je upravo ono čega se bojim, a nemoćan sam jer nisam u poziciji da mogu nešto da promijenim. Centralizacija je ta koja će da uguši rad, ne samo lokalnih uprava, već i svih nas u našem gradu, jer ne pitamo se za organizaciju prostora i ne pitamo se za nešto što je najvrjedniji resurs svakog grada pojedinačno.

Što se tiče Rene, svakako da će kroz aktivnosti koje se sprovode u kontinuitetu sa nivoa komunalnih djelatnosti, svi kanali biti očišćeni, između ostalih i Rena. Očekujemo da ćemo vrlo brzo pristupiti i čišćenju Rikavca, s obzirom da su to bujični potoci koji mogu da naprave dosta veliki problem. Koristim priliku i moram da apelujem na svoje sugrađane da jako lošu praksu kojoj svi svjedočimo, pokušamo, ipak, da prekinemo. Sve ono što nam je višak u domaćinstvu, ili sve ono što nam je višak sa našeg posjeda, nastojimo da nekako bacimo u korita rijeka, a to znate i sami kako završava. Mislim da s tim promjenama svijesti moramo da krenemo, ne danas, nego smo morali da krenemo juče, ukoliko želimo da sve ove probleme preduprijedimo i da ne dođemo u poziciju u kakvu dolaze mnogi primorski gradovi, zbog nevremena, odnosno poplava koje su prisutne u manje-više svim gradovima na Crnogorskom primorju. 

RB/BI: Mornar se zahuktao, vraća se?

Raičević: Siguran sam da nakon ovog pozitivnog evropskog iskustva nema dileme da će upravo zbog te činjenice fudbaleri Mornara grabiti i nastojati da ostvare plasman za neko od evropskih takmičenja i u narednoj godini, bilo kroz kup takmičenja, ili kroz samo prvenstvo. Svjesni su i oni činjenice da imaju određeni kvalitet za evropska takmičenja. Osim toga, mnogo je isplativije i beneficije su mnogo veće ukoliko se takmičite u nekom od evropskih takmičenja.

S druge strane, mislim da je želja svih nas u Baru da košarkaški klub Mornar zadrži svoj abaligaški status. Svjesni smo određenih problema koji su pratili početak i formiranje ekipe i trenažnog procesa na početku godine. Očekujem da ćemo u narednim mjesecima svjedočiti prvim pobjedama Mornara i samim tim obezbjeđenju onoga što je želja svih nas, a to je abaligaški status. Ukoliko govorimo o pravim reprezentima našeg grda, nema boljih i nema većih promotera Bara od sportskih kolektiva. Jedan od najboljih i najsnažnijih promotera je upravo bio košarkaški klub Mornar, a on je to i dalje. S druge strane, siguran sam da je i ova fudbalska evropska epizoda Bar pozicionirala i ucrtala u evropsku mapu. Sada svi znaju ko je Mornar i gdje je taj Bar i kakav kvalitet fudbala se igra u našem gradu.
Izvor: Barinfo Autor: Milan Vujović/Tamara Marković