Kapaciteti Skadarskog jezera ogromni!

Crna Gora ima potencijala da bude najveći proizvodjač ribljih proizvoda na Balkanu
Usvajanje Zakona o organizaciji tržišta u ribarstvu i akvakulturi bio je povod da se podsjetimo sa kakvim kapacitetima Crna Gora raspolaže u ovoj oblasti.

Crna Gora ima sve što je potrebno da prehranjuje odnosno snabdijeva, bez pretjerivanja, bar pola Evrope.

Tvrdim da su privredni odnosno razvojni i turistički potencijali Skadarskog jezera, ukoliko bi bili iskorišćeni na pravi način, dovoljni da Crnu Goru svrstaju makar u srednje razvijene evropske države i to bez ikakvih problema.

Međutim, da bi to ostvarili potrebno je ispuniti nekoliko uslova.

Prvi je zaštita ribljeg fonda, jer mi i dan danas imamo uništavanje ribljeg fonda, od dinamita do struje i drugih ,,pomagala", a što predstavlja klasičan zločin prema životnoj sredini i ribljem fondu. Država se tome mora oštro suprostaviti.

Sa druge strane, dobri poznavaoci prilika znaju da Skadarsko jezero ima tridesetak mjesta nazvanih „oka“ čija je dubina i po 40 metara, gdje se riba skoncentriše, te baš u tim mjestima i postaje vrlo laka meta za nezakonit ribolov.

A kako obezbijediti proizvodnju za pola Evrope?

Pa upravo je takva riba iz tih mjesta, koja je pritom izuzetnog kvaliteta, jer se baš tu nalazi i najveći rezervoar pitke vode u Evropi, taj naš potencijal. I umjesto da to sačuvamo, odnosno iskoristimo na pravi način mi to prepuštamo stihiji i nezakonitom ribolovu.

A gdje nalazim dokaze da je ovo sve moguće?

Nalazim u nekadašnjoj državnoj fabrici "Ribarstvo" koja je počela sa radom davne 1965. godine na Rijeci Crnojevića i koja je bila dio čuvene Industrijeimport. Ova fabrika je nekada zapošljavala čak 300 radnika, a proizvode je plasirala čak na tržište Amerike i Italije.

Zamislite šta bi danas značilo za cetinjsku opštinu da može da zaposli 300 radnika?

Godišnja proizvodnja u ovoj fabrici je bila čak 10 miliona. Na naše tržište je dosta malo išlo, ali postoji podatak da su ribe iz jezera tj. šarani izvožene i za Ameriku.

Fabrika u Rijeci Crnojevića, proizvodila je ne samo konzerve ukljeve i šarana, već i plave ribe. Konzervirani šaran čije količine su mogle da zadovolje potrebe cijele vojske Jugoslavije u to vrijeme, slao se u Ljubljanu, Zagreb, Beograd.

Fabrika "Ribarstvo" znatno je doprinosila crnogorskom prozvodu, a početkom 2000. godine proizvodili su čak 11 tona sardine dnevno.

A šta imamo danas?

Imamo jednu nevjerovatnu stvar i podatak da iako je primorska država, Crna Gora godišnje potroši oko 14 miliona eura za uvoz ribe i ribljih proizvoda. To se definitivno mora promijeniti.

Očekujem zaista, da sada kada smo stabilizovali političke prilike, sada kada smo konačno krenuli naprijed, da i u ovoj oblasti ostvarimo značajne rezultate i vratimo sve propušteno i obnovimo uništeno.

Potencijala za tako nešto definitivno imamo.

U potpisu, Momčilo Leković, poslanik Demokrata u Skupštini Crne Gore