Poruku prenosimo izvorno
Mitropolit crnogorsko – primorskog Joanikije uputio je Vaskršnju poruku bogoljubivom sveštenstvu, prepodobnom monaštvu i cijelom blagočestivom narodu Mitropolije crnogorsko – primorske uz najradosniji pozdrav: Hristos Vaskrse!
Vaskrse Hristos i život živuje!Ovom riječju Sveti Jovan Zlatoust sažima blagovijest današnjeg najsvjetlijeg praznika, praznika nad praznicima – Vaskrsenja Hristovog, i čitave naše hrišćanske vjere. Gospod pobjeđuje smrt, najvećeg i poslednjeg neprijatelja (1Kor 15, 26) roda ljudskog, jer ne bješe moguće da ga ona drži pod svojom vlašću (Dap 2, 24). Po riječima Svetog Justina Ćelijskog, Gospod je svojim Vaskrsenjem ”riješio prokleti problem smrti, i to ne teorijski, ne apstraktno, već događajem, doživljajem, istorijskim faktom vaskrsenja iz mrtvih”. Zato je, sada sve ispunjeno svjetlošću – i nebo i zemlja i preispodnja, a sva tvorevina praznuje vaskrsenje Hristovo iz mrtvih.
Sve je u životu Gospodnjem i u njegovom domostroju spasenja za nas čudesno i veličanstveno. I najava njegovog rođenja, i njegovo rođenje, i krštenje; sve riječi kojima je učio ljude, sva čuda koja je tvorio liječeći narod od nemoći i neduga, i donoseći tako Carstvo Božije među nas. Međutim, tajna ličnosti Bogočovjeka Hrista otkriva se u svojoj punoći tek kroz događaje koje molitveno pominjemo i u kojima duhovno učestvovujemo ovih dana: strašno stradanje i raspeće Gospodnje, njegova smrt i pogreb, i slavno Vaskrsenje Njegovo. To je tajna Pashe Hristove – tajna Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenoga u poslednje dane radi vas (1Pet 1, 19-20), Jagnjeta Božijeg koje uzima grijehe svijeta (Jn 1, 29).
Pred samim vratima stradanja i smrti koje su mu bezakoni ljudi priredili, Gospod Isus govori: Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali, zato dođoh za čas ovaj! (Jn 12, 27). Kao istiniti, ne prividni čovjek, Gospod osjeća užas i tragediju smrti i, na tren, moli Oca da ga izbavi od nje. Ali, odmah nakon toga, On nam otkriva tajnu Svog dolaska, tajnu Ovaploćenja Sina Božijeg: otkriva nam da je baš zbog tog časa smrti on i došao na ovaj svijet. Zato Njegova smrt nije bila obična, neumitna ljudska smrt, nego dobrovoljna i zastupnička, pa samim tim životvorna i životodavna, spasonosna za sve ljude i svu tvorevinu. Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života (Rim 5, 18).
To opravdanje života je savršeni poklon, dar koji smo dobili ljubavlju Očevom koji Duhom Svetim podiže svoga Sina Jedinorodnog iz mrtvih. Svjetlost Života, koja je zasijala vrlo rano ujutru u prvi dan sedmice (Mk 16, 2), prostire se i do našeg vremena i prosvećuje i poziva sve koji lutaju po raznim bespućima, izgubljeni u tami i sjenci smrti (Lk 1, 79). Zato objavljujemo svima da nema toga grijeha, nema toga mraka, nema te smrti koja neće biti poražena pred Onim koji je Vaskrsenje i Život (Jn 11, 25).
Ustavši iz mrtvih Gospod se višekratno javljao svojim učenicima sa pozdravom Mir vam! On daje mir koji prevazilazi svaki um. U tom miru je izmirenje Boga i čovjeka, koje je Hristos izvršio svojom žrtvom na krstu i objavio svojim Vaskrsenjem. U njemu je istovremeno radost izmirenja među ljudima. Neka Vaskrsli Gospod i danas donese radost izmirenja svim ljudima, počevši od najbližih srodnika. Kolika radost nastaje u domu kada se zavađeni supružnici, muž i žena, izmire! Koliko to izmirenje znači za duše njihove djece, za njihov dobar psihofizički razvoj i vaspitanje! Izmirenje muža i žene, djece sa roditeljima, braće i sestara, bližih i daljih srodnika dragocjenije je od bilo kakvog zemaljskog blaga i bogatstva. Uspostavljanje mira među zavađenima, ljudskim dušama donosi obilje plemenitosti, sreće, optimizma i životnog poleta.
Gospod je sve hrišćane pozvao da šire mir govoreći: Blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati (Mt 5,9). Ako pravilno ocijenimo važnost unutrašnjeg mira i sloge u porodici onda ćemo lako razumjeti i značaj izmirenja u podijeljenom i zavađenom društvu. Gledajući kako se u posljednje vrijeme u našoj Otadžbini polako i mukotrpno uspostavljaju red i pravda, i slušajući, još uvijek rijetke, ali i sve češće pozive za svenarodno izmirenje, nadamo se da će Crna Gora u dogledno vrijeme prevazići sve unutrašnje podjele i dostići svijetlu sinergiju i harmoniju različitih slojeva društva o kojoj car David pjeva: Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno! (Ps. 132, 1); Milost i istina sretoše se, pravda i mir poljubiše se (Ps. 84, 11). Ideal takvog društva je u nama, naučili smo ga od proroka i apostola, a naslijedili od Svetog Save i Svetog Petra Cetinjskoga. Ne propustimo draga braćo i sestre da taj ideal, uz Božiju pomoć, i ostvarimo.
Slaveći Vaskrsenje Hristovo koje nemirne ljudske duše uspokojava nebeskim mirom dužni smo da pozovemo na izmirenje zavađene narode u svijetu. Nedaleko od nas, nama bliski narodi, jedni po vjeri, drugi po stradanju, međusobno ratuju. Svakodnevno se prolijeva ljudska krv i ratni zločini umnožavaju, djeca ubijaju, na žalost i na sramotu svega svijeta, ali se, od zaraćenih naroda ne čuju pozivi na pregovore i mir, još manje od onih koji ratove planiraju i finansiraju. Sporadični i jedva čujni pozivi na mir djeluju kao glas vapijućeg u pustinji (Is 40, 3). Tim pozivima mi pridružujemo naš glas za mir, s molitvom Bogu milosti i mira da omekša srca i urazumi čelnike zaraćenih zemalja te da prekinu međusobno krvoproliće da bi što prije postigli mir koji je potreban svima, a najviše njihovim narodima.
Slaveći Vaskrsenje Hristovo koje nemirne ljudske duše uspokojava nebeskim mirom dužni smo da pozovemo na izmirenje zavađene narode u svijetu. Nedaleko od nas, nama bliski narodi, jedni po vjeri, drugi po stradanju, međusobno ratuju. Svakodnevno se prolijeva ljudska krv i ratni zločini umnožavaju, djeca ubijaju, na žalost i na sramotu svega svijeta, ali se, od zaraćenih naroda ne čuju pozivi na pregovore i mir, još manje od onih koji ratove planiraju i finansiraju. Sporadični i jedva čujni pozivi na mir djeluju kao glas vapijućeg u pustinji (Is 40, 3). Tim pozivima mi pridružujemo naš glas za mir, s molitvom Bogu milosti i mira da omekša srca i urazumi čelnike zaraćenih zemalja te da prekinu međusobno krvoproliće da bi što prije postigli mir koji je potreban svima, a najviše njihovim narodima.
Kao što ne zaboravljamo stradanja Hristova kada slavimo njegovo Vaskrsenje i pobjedu nad smrću, tako na ovaj svijetli praznik ne zaboravljamo stradanja naše braće i sestara, djece i omladine, pravoslavnih Srba na raspetom Kosovu i Metohiji. Od Kosovskog boja na ovamo, skoro bez prekida i predaha, oni trpe ubijanja i etnička čišćenja, ali su, uz neizbrojne žrtve i gubitke ostali na svojim ognjištima. Najviše boli što za naš narod, koji je posljednjih decenija pretrpio ubistva i razaranja, paljenje svetinja, uništavanje grobova i kulturnih dobara, nema pravde ni razumijevanja u takozvanoj međunarodnoj zajednici, dok prištinske vlasti, koje rečena nedjela učiniše i čine, zapadne zemlje preporučuju za Savjet Evrope i ostale međunarodne institucije. I danas je, kao što Njegoš reče, Kosovo grdno sudilište. Nad njim se u naše dane svršila tajna bezakonja (2 Sol. 2,7). Na njemu je pogaženo međunarodno pravo, što ne može proći bez teških posljedica u svijetu. Međutim, mi pravoslavni hrišćani se ne uzdamo u čovjeka nego u Boga i njegovu pravdu. Nadamo se da će Gospod koji uvijek pravedno sudi uslišiti vapaje i molitve naše stradalne braće i sestara sa Kosova i Metohije, da će im dati sigurnost i mir, i bogato ih nagraditi za odanost našim svetinjama i za istrajnost na krstonosnom putu Hristovom.
Vaskrsenje Hristovo proslavljamo na svetim bogosluženjima u hramovima, nastavljamo pashalno slavlje u našim domovima, međusobno se posjećujemo i duhovno osnažujemo. Njegujemo hrišćansku sabornost i bratsko zajedništvo, već ovdje i sada predokušamo Carstvo nebesko u koje nas uvodi Hristos. Otvorenog srca prihvatamo sve ljude s kojima dijelimo istu vjeru, ali i one koji drugačije vjeruju i misle. Božju ljubav kojom nas je Hristos obasjao svojim Vaskrsenjem treba da svjedočimo najprije dobrim djelima i čovječnim postupcima, pa tek onda i blagim, razumnim i istinitim riječima.
Neka pashalna radost, koja obuhvata nebo i zemlju ispuni naša srca. To je radost koja obnavlja cijelo biće, utvrđuje našu međusobnu ljubav, razgoni tamu, podiže iz tuge i depresije, daje nadu, uliva optimizam. Ona je svijetla, stvaralačka i božanska. Pomolimo se svi, draga braćo i sestre, da Gospod izlije svoj mir i blagodat na djecu i omladinu, na stare i mlade, na cijelu svoju Crkvu i na sve one kojima je milost i pomoć Božija potrebna. Sa ovim mislima i molitvenim željama svima, pravoslavnim hrišćanima i ljudima dobre volje čestitamo svijetli praznik Vaskrsenja Hristovog, sa vječno radosnim pozdravom: Hristos Vaskrse!
Vaistinu Vaskrse!
Izvor: Mitropolija.com
