Saopštenje za javnost Momčila Lekovića, poslanika Demokrata

Većina Barana zna za Velišu Nikočevića, uglednog Baranina koji je bio posljednji privatni vlasnik Stare masline na Mirovici.

On je bio čovjek kome je 1941. godine okupaciona italijanska vlast ponudila 2.500.000 lira u zlatu da je proda, jer su zbog njene neprocjenjive vrijednosti žarko željeli da je sa korijenom presele u svoj Prirodnjački muzej u Bariju.

Ali je ugledni domaćin, svjestan njene neprocjenjive vrijednosti, ne samo za svoje imanje, već i za čitavi kraj i državu, energično odbio ovu nevjerovatnu ponudu.
Bio je dakle čovjek, Baranin, koji je rekao ponosno ne, uprkos zlatu i pritom znajući koliko rizikuje.

Za Velišu je maslina bila sveto drvo, neprocjenjivo kako materijalno tako kulturno i društveno, a Veliša Nikočević je to znao i prema tome se na čestit način i odnosio.

Kako kažu njegovi potomci Veliša je kroz tu maslinu vidio nešto što je stvorio u životu, ona je bila ponos porodice i njega lično, a i samog barskog kraja.

Zato danas, 83 godine od tog herojskog i patriotskog čina svi moramo bar dijelom biti Veliša Nikočević. Počev od gradskih vlasti koje su 'hitno' reagovale pod pritiskom javnosti tek kada je 'voda došla do poda', do onih državnih, stručnih udruženja, komisija, političara ali i svih građana. Jer je Stara maslina danas vlasništvo svih nas. Nekada jednog čovjeka koji je hrabro i pošteno štitio, a danas opšte dobro svih u ovoj državi. 

Primjer Veliše Nikočevića nas uči da nema tog zlata i novca koji može zamijeniti Staru maslinu na Mirovici.

Zato me raduje informacija da su određeni radovi za spas Stare masline na Mirovici juče započeti. Nadam se i da ćemo što prije izaći iz začaranog kruga prebacivanja odgovornosti u ovom slučaju.
Nadam se i da ćemo Staru maslinu što prije osloboditi, učiniti je pristupačnom kakva je nekada i bila, dati joj prostora da diše, da ozdravi i da nastavi da živi onako kako je milenijumima i živjela.

U potpisu, Momčilo Leković, poslanik Demokrata