Sinoć u 19.30 h je bilo "otvaranje" murala mojeg pokojnog brata Deni boy-a.

Mural je na zidu zgrade pored poslovnice T-Coma u Baru.
Zahvaljujem čelnicima grada Bara na učinjenoj pažnji prema mojoj porodici.

U skromnoj atmosferi koja je više ličila na "ajtar" uz predstavnice ŽENA BARA VELIKOG SRCA, akademskog slikara Davida Husića koji je oslikao mural i predstavnika Bars-a Željka Milovića, umjesto da bilo što kažem, dunuo sam u pištaljku pokojnog brata Denija triput... a htjedoh reći par rečenica sa kraja biografskog romana, u kojem sam opisao njegov bogatunsko bijedni život. Htjedoh reći svoje sopstvene rječi:"...nije Deni bio jedan od onih koji bi nacrtao ribu na papiru, izrezao nacrt makazama pa ga pustio u tekuću vodu i čekao da oživivši zapliva.
Deni je bio ridikul perfekcionista. Da je umio otvorio bi konzervu sardina, prosuo bi njenu sadržinu u more i čekao da ožive pa zaplove živahno ka Sredozemnom moru.
Po tome ispada: Deni je bio Isus sa greškom, odnosno Isus epileptičar, a sva njegova bliža rodbina, to jest mi Karađozi smo bili čopor Juda i nevjernih Toma koji nisu umjeli čuti njegovu stvarnu misao"...
Kraj biografskog romana “RAZDOBLJE PRODUŽENE TIŠINE”, napisao je brat Senad na svom FB profilu.