Kada se zukovi sudare...
I pored glasne muzike iz obližnjeg hotela koja je prijetila da upropasti ugođaj večeri, stotinjak posjetilaca uživalo je u pretposljednjoj večeri bARS segmenta festivala „Barski ljetopis“, koja je protekla u znaku obilježavanja 55 godina stvaralaštva Rajka Joličića.
Ovaj pjesnik, novinar, glumac i humanista objavio je 33 knjige poezije (za djecu i odrasle), aforizama i satiričnih radova. Pjeva se preko 40 njegovih pjesama, neke su zastupljene u lektiri i prevođene na nekoliko stranih jezika. Dugogodišnji je autor i voditelj emisija Radio Bara „Selu u pohode“ i „Mali, veliki“. Dobitnik je mnogih priznanja, između ostalog, priznanja „24. novembar“ i nagrade za sveukupno stvaralaštvo za djecu i mlade „Stara maslina“.
„Lembo, kako smo ga od milja u Radiju zvali, bavio se mnogo čime – od humanizma do književnosti, od sporta do očuvanja zdrave vode, zemlje i vazduha. Istina, nije uvijek pogađao ’u sridu’, niti je hvatao pravi vjetar da mu nosi čun niz jezero, ali je vazda bio dobronamjeran u onom osnovnom, ljudskom smislu. Rajko je i jedan od ’Dva gusara iz Bara’ iz najizvođenije pozorišne predstave u istoriji Bara, čovjek koji je kao dobrovoljni davalac krvi darivao 130 boca, spasio pet života nakon raznih nesreća ili tragičnih dešavanja, preplivavao jezero da spasi krapove, a drugo jezero da ukaže na značaj borovnica...“ kazao je, između ostalog, selektor bARS-a Željko Milović.
Moderator večeri Suljo Mustafić istakao je da u Joličićevom stvaralaštvu ima za svakog ponešto, a njegov život je prožet ljubavlju prema čovjeku, životu, prirodi, vjerom u ljepši, humaniji i zdraviji svijet, nadom i snovima o ostvarenju tih ideala.
„Rajko je davno i neposredno ušao u dječji svijet predstavama, igrokazima, festivalom pod Starom maslinom. Kad djeca nekog zavole, rade to iz osjećaja, instinktivno, nepotkupljivom bliskošću. Generacije Barana ga pamte kao druga – čika Rajka i Đeda Mraza. Kroz svoje radijsko stvaralaštvo, otkrio je brojne dječje talente – neki od njih su uspješni pisci, glumci, umjetnici… Značajan dio njegovog opusa motivisan je težnjom da se očuva spomen na arkadijske prostore djetinjstva i odrastanja. Pretačući svoje impresije u stihove napravio je nezaboravne eko-vinjete, ali i antologijski vrijedne pjesme u slavu sela, seljaka, poljoprivrede, te zdrave i čiste prirode. Neke su transportovane u muzičke kompozicije… Kao pjesnik, Joličić će se najviše pamtiti po svojim patriotskim stihovima koji nose širu, univerzalnu poruku. Oni su vezani za rodni kraj, Bar, masline, Rumiju, Skadarsko jezero… Zemlja o kojoj pripovjeda je zemlja-majka, otadžbina iz koje crpi antejsku snagu da živi, voli, pjeva, bori se…“ naveo je Mustafić, ne zaboravivši da spomene i ciklus Joličićevih ljubavnih pjesama, kao i sudjelovanje u pisanju „Tradicionalne barske kuhinje“.
„Jedino se u snovima i može živjeti. Duško Radović je rekao da ko vjeruje u snove, ostvariće mu se. Bog nam je dao život i mi smo dužni da mu to vratimo dobrotom, lijepom riječju, dobrim djelom, onako kako najbolje možemo, jer je dobrota veliko zdravlje“, naglasio je Joličić izražavajući zadovoljstvo što pred sobom vidi brojne humane ljude – dobrovoljne davaoce krvi, predstavnice Narodne kuhinje, dobrotvore iz dijaspore…
Rajko Joličić je sinoć najviše govorio sopstvenim stihovima. Kritikovao je, kao i uvijek, loše pojave u društvu i promovisao dobre primjere ponašanja, a novom pjesmom „Balkansko drvo mira“ poslao poruke ljubavi i sloge.
Specijalni gost programa bila je malena Nikolija Pandurica, koja je recitovala Joličićevu pjesmu „Zrno dobrote“ i otpjevala narodnu „Gledala sam s Koma plava“.