U akciji za povratak crnogorske trajektne linije   Bar- Bari predjeno više od 500 kilometara po putevima Albanije i Italije.

Ćazim Alković i njegov šesnaestogodišnji sin Emir su protekle sedmice u namjeri da podsjete javnost i nadležne da Bar i Crna Gora nakon više od pola vijeka nemaju trajekt koji je plovio na liniji Bar – Bari – Bar krenuli biciklima po Albaniji i Italiji i tako prešli više od 500 kilometara. Odluku da i ove godine svoj protest izraze time što će u Bari, u Italiju umjesto barskim trajektom doći vozeći bicikla preko Albanije i ploveći italijanskim trajektom od Drača do Barija su donjeli jer se nakon mnogobrojnih predizbornih obećanja većine partija vlasti i opozicije nije odmaklo daleko i nema realnih šansi da će uskoro barski trajekt krenutiiz Bara za Bari.
Putovanje nije bilo jednostavno i lagano, trebalo je biciklima po vrućini ali i po kiši i grmljavini preći više od 500 kilometra. Polazak iz Bara je bio u ranu zoru i to simbolično sa gata V odakle je Sveti Stefan isplovljavao za Bari. Prvo prenoćište je bilo u Šenđinu gdje se moglo primjetiti da nema uobičajene gužve. I pored uređenosti plaža i lokala mnogi od njih su bili gotovo prazni. Sjutradan je put ponovo u zoru nastavljen za Drač. U predvečerje je bio ukrcaj na italijanski brod AF Francesca. Barska plovidba je nedavno najavila da namjerava da kupi upravo taj brod.Međutim, i pored žarke želje da bar dobije Brod za očekivati je da je ovo bilo pred ili post izborno obećanje. U baru se stalno govorilo da treba kupiti manji ekonomičan trajekt a Francesca ima 149 metara i što je još gore stara je 44 godine. Ostaje nada da je ta „ideja“ već zaboravljena i da će odgovorni i stručni ljudi u Barskoj plovidbi pristupiti ozbiljnom izboru broda i da će naći odgovarajući za potrebe Bara, Crne Gore i okruženja je sigurno je da Baru ne treba trajekt toliko dug i toliko star.
Planirano vrijeme polaska je bilo 22 h ali AF Francesca je isplovila nešto poslije 1 poslije ponoći a razlog kašnjenja je bio neprekidni ukrcaj kamiona i automobila. Pored Francesce uporedo se punio i drugi brod Regel II. Na oba broda su ukrcani mnogobrojni kamioni sa registarskim oznakama NK, PG, CT, DG i sl. takođe, bilo je dosta kamiona sa registarskim oznakama Srbije, Kosova i sl. Kako je moguće da trajekt Bar - Bari bude neisplativ i skup a da u isto vrijeme iz Drača svaku noć isplovljavaju po dva trajekta koji su puni kamiona, autobusa i automobila a da pri tome značajan broj kamiona čine prevoznivci iz Crne Gore. Takođe, povratna karta od Drača do Barija još sa biciklom je nešto manje od 70 eura a iz Bara je ako se dobro sjećam bila 100 eura.
Nakon Barija put je nastavljen ka Brindiziju koji je ako se ide autoputem udaljen oko 120 km što je bolo predaleko za jedan dan biciklom pa je pauza napravljena u prelijepom gradiću Ostuni koji se nalazi na 300 metara nadmorske visine. Do Ostunija se dolazi preko Fasana i put prolazi kroz prelijepe stare maslinjake. Svaki maslinjak je obrađen i uredno izoran što bi kao primjr moglo poslužiti i crnogorskim maslinarima.
Iz Ostunija put je ka Brindiziju nastavljen preko San Vito Normani. Vožnja je bila lagana jer je uslijedilo spuštanje sa 300 metara nadmorske visine na nulu, odnosno na nivo mora. Vožnja jeste bila lagana ali je zato pogled na prirodu uz put bio više negu tužan. Sa obije strane puta su se mogli vidjeti nepregledni maslinjaci sa starim stablima koja su bila potpuno suva. Opasna bakterija Xsilella fastidiosa je na jugu Italije uništila milione stabala maslina. Bilo je teško gledati prelijepa stabla masline koja nestaju i koja čekaju da budu odsječena i njihov korijen iščupan.
Brindizije lijep grad na obali sa bogatom istorijom i kulturom. U blizini grada je i luka do koje bi prema najavama ove godine trebao da plovi trajekt iz Bara. Teško je a ne primjetiti da je i to loša odluka. Dobro znamo da svi kamioni uglavnom iz Barija nastavljaju ka Sjevernoj Italiji odnosno Zapadnoj Evropi. Zašto bi neki prevoznik išao brodom iz Bara u Brindizi pa onda vozio 120 kilometara do Barija i dalje nastavio put.
Iz Brindizija je put nastavljen ka tuistički veomao interesantnom gradu Martina Franka koji je na 500 metara nadmorske visine. Ljepota starog grada je nadomjestila napor koji je trebalo uložiti za penjanje bciklom na tu nadmorsku visinu. Sjutradan je put od Martina Franca nastavjen ka Bariju. Put je vodio kroz prelijepe stare maslinjake koji su već bili puni ploda. Zanimljivo je primjetiti da su i ovi maslinjaci bili uredno uzorani i orezani.
Za povratak od Barija do Drača je izabrana druga kompanija čiji trajekt Regel II je bio udobrniji od Francesca a takođe je bio pun kamiona, autobusa i automobila i naravno putnika. Oba trajekta koji su tu noć plovili od Barija do Drača su bili do kraja popunjeni. Iz Drača do Bara povratak je bio uobičajenom i već poznatom rutom što osim napora nije donjelo ništa novo.
Sedmodnevno putovanje biciklom i pređenih 500 kilometara, mnogo znoja i truda predstavljaju APEL nadležnima i odgovornima da trajekt Bar – Bari – Bar bude vraćen i ponovo otvoren prozor u svijet! - napisao je u svom osvrtu an ovo putovanje Alković.