Članovi Izvidjačkog odreda 24-ti Novembar u subotu su realizovali tradicionalni pohod na Vrsutu.
Vrsuta (400 – 1183 mnv) pripada širem području Rumije, zadnjeg planinskog vijenca u nizu naših primorskih planina, koji zahvata predio između Skadarskog jezera i obale mora. Izdiže se iznad prevoja Sutorman (810 mnv), koji dijeli ravnicu Bara od plodne Crmničke nizije. Jugoistočne padine Vrsute pružaju se prema Baru, jugozapadne prema Sutomoru, dok se sa sjevera spušta prema dolini Limljana.
Na pohod je krenulo oko 30 članova, od kojih je većina prvi put izašla na Vrstu. Pridruzili su nam se i stariji izvidjaci i upotpunili dozivljaj penjanja na 1183 metara nadmorske visine. Pored redovnih izviđačkih takmičarskih aktivnosti koje smo gore izveli, profesorka Ana Pantović nas je upoznala sa zančajem ovog područja.
Burna geološka prošlost, heterogena pedološka podloga, različiti klimatski uslovi i antropogeni uticaji doveli su do toga da ovo područje karakteriše izuzetnim florističkim bogatstvom.
Područje Vrsute nema nikakav stepen zaštite koji je zakonski obavezujući za Crnu Goru osim što je određeno kao IPA područje (Important Plant Area – važno biljno stanište).
Vrsuta je identifikovana kao IPA područje jer zadovoljava dva kriterijuma za izbor najvrednijih botaničkih lokaliteta. Na širem području Vrsute zabilježeno je oko 500 različitih vrsta biljaka, među kojima je 57 vrsta različitog ranga endemizma. Po svom značaju se izdvajaju endemi poput albanskog gimnospermiuma (Gimnospermium scipetarum), grizebahove lale (Tulipa grisebachiana) i vetštajnovog zvončića (Edrianthus wettsteini).
Albanski gimnospermijum, je veoma mala populacija na Vrsuti
Botanicka istraživanja na Vrsuti pocela su jos 1842. Tada je Vrsutu posjetio Vilhelm Ebel sa svojim asistenetom Petrarkom, i kad su dosli na Vrsutu toliko je suma gusta bila da na par metara nije mogao vidjeti svog asistenta. i tada je rekao:
„Toliko izgleda za uspjeh kao sto je bio danas jos nismo imali u Crnoj Gori. Hrastovi, Jasenovi, bukve, javori i drugi liscari postajali su sve gušći tako da smo uskoro bili njima okruženi te smo mogli samo malo da vidimo naprijed ili nazad“. Nažalost od ovoga mi danas smo mogli da vidimo vrlo malo jer je veliki dio šume posječen, na mnogim mjestima se vide tragovi skore sječe šume-javili su nam iz IO 24 novembar Bar.
{galerija}obale/2017/4/24{/galerija}
