U nedjelju, 15. avgusta, proslavljen je jedan od najvećih kršćanskih blagdana, Uznesenje Blažene Djevice Marije, u narodu poznat kao Velika Gospa.

Svečana euharistija slavljena je tim povodom i na ostatcima čuvene benediktinske opatije Ratac. Svetu misu u 10 sati predslavio je don Dražen Kraljić, a okupili su se vjernici iz Spiča, Šušanja, Zubaca i Bara koji tradicionalno hodočaste na Ratac. Pridružili su im se također hodočasnici iz udaljenijih župa i biskupija, ali i vjernici turisti koji u ovo vrijeme borave na našoj obali.

Predvoditelj misnog slavlja je u svojoj propovijedi aktualizirao odabrane biblijske ulomke za svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije naglasivši da je „riječ o dramatičnoj životnoj borbi koja se vodi u ljudskoj povijesti, o borbi dobra i zla, Boga i đavla, u kojoj je pobjednik Bog i oni koji su njegovi“. Potaknuo je vjernike da se ugledaju u majku Mariju jer „ona prednjači pred svima nama svojim odazivom Gospodinu koji joj je učinio velika djela“. Posebno je njezinu zagovornu, suputničku i posredničku ulogu istaknuo danas kada „vlada globalna kriza u svijetu, kad hara ovaj nesretni virus, kad mnogi ljudi ostaju bez posla, gube nadu i tonu u siromaštvo. Bez međusobne ljudske i vjerničke solidarnosti nije moguće graditi pravedno društvo jer nejednakost među ljudima rađa nemirima, pa čak i ubojstvima i ratovima“. Velika Gospa nam pokazuje da Bog dušom i tijelom vodi svakog čovjeka u Nebesko Kraljevstvo, kazao je don Dražen u svojoj homiliji.

Prije svete mise na Ratcu okupljeni vjernici su se u molitvi odazvali na apel Svjetskog vijeća Crkava na ekumensku molitvu toga dana za ponovno ujedinjenje Koreje. Molitva za liječenje rana podjele korejskog poluotoka završava riječima: „Iako nas je bodljikava žica razdvojila, znamo da su naš duh i srce povezani u Gospodinu. Pomozi nam Gospodine da zajedno u miru i praštanju koračamo ka Kraljevstvu Božjem“. Na Ratcu se također molilo i za kršćanske Crkve na našim prostorima, ali i za ujedinjenje u našim često razdijeljenim malim sredinama i obiteljima.

Nakon euharistijskog slavlja, poput drevnih benediktinskih redovnika, u dva kora izmoljen je Srednji čas iz Časoslova. Okupljeni vjernici su rado prihvatili tu molitvu Crkve i zdušno je izmolili.