Sa sjećanjem na neka vremena za koje želim da se više nikad ne ponove.
Sa sjećanjem na jednog dobrog čovjeka koji mi je bio i ostao prijatelj, pravi

********

PIŠE: Marijan BRAJAC

Mnogima neće biti, a jeste - Božićna je. Sretan Božić, Rifet aga

Ovako ili onako, kako god okreneš ništa bez mora i bez vapora.
Ispao je goli slučaj da sam ga našao sad skoro, prije par dana.

Koji je brod bio više ni ja ne znam. Znam da je bio lijep dan i manovra je počinjala. Partenca iz Montreala ili odakle li već, ma ni to nije važno.
Nikad mu nisam htio pokazati, čak sam uvijek nastojao držati što službeniji ton u komunikaciji sa njime, koliko god mi je bio simpatičan. Imao je nešto sakriveno u sebi, pomalo mangupsko, ali istovremeno i pošteno. Taj Rifet iz Bosanske Gradiške.

Bio je, tada, malo izmoren u licu - znate onako kako se čovjek zna na brodu umoriti.
Radiš cijeli dan, a nekad i duša traži svoje pa kad se spoje dan i noć lice nekako pocrni.
To što duša traži, opet, slabo tone u Coca Colu.

Dođe to tako, mornarska posla iz onoga vremena kad Coca Cola nije bila implemetirana zakonom, a popiti se smjelo dok god čovjeku ne smeta poslu.

Čekalo se malo duže na remorkere. Vidim ga i sad kako je sjeo na skalin od osmatračke platforme i za par minuta zaspao. Nisam ga ćeo budit kad je remućadur finalmente arivo.

I tako, partili smo, poslije smo se razišli, a godine su polako proticale... kako god izgledalo kasnije sam baš vrlo često mislio na toga čovjeka.

Poslije su došla neka, što bi rekli moji stari u Primorju, grda vrimena.

Jednu noć, negdje oko dva ujutro, telefon zazvoni. Svi nemiri i strahovi proključaju ponovo. Javim se. Začujem njegov glas: ,,Barba, kako ste, ma proći će i ovo. Svako vam dobro i vama i familiji”.

Sad, kad su vrata moje kinoteke otvorena, gledam opet te moje dokumentarce.
Badnje je veče.
Taj brodić, pomalo gegavo, ide kako mu je rečeno - prema Barceloni.

More k’o ulje, malkice mrtvog mora - tek da se ne zaboravi da si na moru.
Plavo - crno nebo, puno zvijezda. Kako ja to volim reći - čuješ kako zvijezde pucketaju.
Okrećem kazaljku prijemnika ne bi li uhvatio koju našu stanicu i čuo kakve vijesti,
mada ništa dobra tada nisi mogao čuti.

Samo par minuta je do ponoći. Odjednom začujem: ,,Ovdje radio postaja Ljubljana”.
Blagi zvuci one stare božićne Silent night preplaviše nježno most.

E, tu, sad skoro, naletim opet ja na moga Rifeta.
Zvao me iz Švedske. Bilo mi je vrlo drago čuti da je zadovoljan i dobro.

,,Eto, moje, Rifet aga, Znam ja da ti nisi aga nego, štono kažu u tvom kraju, ‘nako, ljepše zvuči.”

,,Znaš kad nekoga zovneš ušao si u njegovo.”

,,Ti učini to baš lijepo, kao čovjek dobre volje i čista srca.”

,,Božić je već tu, pa kad se reče - Mir ljudima dobre volje - to je i tebi čestitka.
Čestit ti, blagoslovljen Božić, moj dobri Rifet aga.
Kad to radim, znaš da ti ništa ne naturam već ti dajem komadić onoga što je tvoje kao
što je svaku godinu komadić tvoga Bajrama itekako moj, jašta bolan.”

,,Jebo ti njiha što bi samo za mostove prikivali.”

Ne bi mi smetalo opet biti na mostu za neki Božić. Ne dao Bog kao u ona luda vremena,
ali biti na mostu. Gledati tu plavo-crnu mjesečinu i slušati zvijezde kako pucketaju.

Inače, znaš ti to i sam, moj Rifete. Ispričasmo se mi davno o tome, a da nikad riječ nismo o tome progovorili. Jebeš ti mornara koji pije Coca Colu. E, zato te nisam ni budio.
Bili smo jedno bratstvo koje niko nikad neće razumijeti, ali nije ni važno.
Važno je da smo se mi razumijeli i da smo ostali ljudi.

Potpuno mi je svejedno što ovo mnogi neće razumijeti, a još manje prihvatiti.
Jedno ti je sjedati doma u fotelji, a drugo ti je kad moraš biti stalno na noge, a nikad ne znaš ko bi ti dao ruku da ti se, ne dao Bog, guzica nađe u ledenome moru.
Možeš se toćati onda najviše 20 minuta, i 10 je, obično, dosta.

Božić je!
Homo, da nazdravimo i da popijemo jednu ko ljudi.
Dobra neka vojvođanska, manastirska. Dunja.
Dobra, mirisna i nježna, kao ženski vrat.
Dobra, lijepa ko i Vojvodina, cijela.
Dobra i nježna, kao snaša sa salaša.
E, ma neću ovo obrisati, neka ostane, iako znam da su se mogi na ovo nasmiješili.
Ne znam ja kakve su snaše sa salaša, ali ako su ušle u jednu ovakvu uzrečicu onda su sigurno i dobre.

‘Ajte , ljudi moji dobri, neka vam je nazdravlje!

Nazdravlje vam Badnji dan!

Čestit vam i blagoslovljen Božić!
Mir ljudima dobre volje!

copyright © Capt. Marijan - Maro Brajac