Odlazi ljeto... polako i sigurno.

Dolazi nečujno zlatna jesen. Nema više gužvi ni i u prodavnicama, ni na plaži, ni na drumu. Vrijeme pred nama donosi promjenljivo vrijeme ali se nadam da će posle iduće nedelje nastupiti ona lijepa jesen u kojoj ćemo uživati na plažama. Ljeto koje je kasnilo valjalo bi da se „produži“ u septembru.
Mnogi mališani će se sjutra uputiti u škole. Prvaci u pratnji roditelja, baki i deka a ostali ponovo u đačke klupe. Tamo gdje su stali na putu sticanja znanja. Nadam se da su kupili sve knjige i sveske i da su se spremili za nove petice.

Piše: Labud N. Lončar

A za nama ostade još jedno „Kulturno ljeto“. Dva mlada direktora, Turističe organizacije i Kulturnog centra, dali su sve od sebe da nam ljeto bude bogato sa programima. Nadam se da ih taj entuzijazam neće napustiti! Naslušali smo se i nagledali mnogih pjevača, muzičara, pisaca. Odgledali lijepu predstavu. Vratila se „Balkanska carica“ u Bar.
A i drugi nijesu ostali dužni svom gradu. Po završetku Barskog ljetopisa“ udruženje „Nekazano“ iz Bara održalo je Drugi festival ljubavne poezije „Pjesnik – Svetionik“ i to bez skoro ičije pomoći. Simbolično su ih pomogli „Cakan Sport“, „Gurman“ iz ulice Maršala Tita, ordinacija „Dr. Gina Masoničić“, igraonica „Start“ i apartmani „Rajak Tanje“. Hvala im. Njihovo malo nama je značilo puno. Okupili smo trideset pet pjesnika i pjesnikinja iz Italije, Holandije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Hrvatske, Makedonije i naravno Crne Gore.
Tih dana održane su četiri promocije knjiga tj. pjesničke večeri a zahvaljujući Kulturnom centru sa navednim gostima obišao se Barski muzej, tvrđava Stari Bar, Stara maslina, Stari Bar i vjerski objekti u Baru. Na taj način kod istih je promovisana istorija i kultura Bara.

*
Prije početka Barskog kulturnog ljeta, po meni, obilježila je činjenica da jedna knjiga o Baru i njegovim zaslužnim građanima nije našla mjesta na „Barskom“ ljetopisu. I to je ispalo veoma dobro, mada oni koji su odlučivali o tome nijesu računali na to. Da će umjesto jedne promocije Bar imati skoro deset promocija. Sa jednom promocijom na Ljetopisu organizatori ne bi mogli okupiti toliko gledalaca a iz razloga malog prostora za
takvo veče.
Željko Milović i ekipa održaše i sedmu promociju knjige “Ljudi iz grada bez vratî” na crmničkom Viru.
Ne znam kako vama ali meni ova ekipa djeluje kao ona ekipa iz “Povratka otpisanih”. Kad ono polako okolo, naokolo, na kraju dođu tamo gdje je trebalo i oslobode Grad.
Željko Milović me podsjeća na “Vezistu Joca”, mlađahni Dušan M. na Prleta, samo ne mogu da skontam ko je Tihi?
Zbilja, ko je Tihi?

*
Vjerovali ili ne ljetnja sezona sa osobe sa invaliditetom ove godine počela je negdje oko desetog avgusta. Postavljanjem drvene staze do obale. Niko se čak nije ni potrudio da pokuša da otkopa “bazen” da bi invalidi mogli da se spuste u more.
Žalosno i sramotno.

*
Tužnim povodom putovao sam na sjever. Na sahranu mog kuma Dragana Raičevića.
I prisjetio se sretnih dana Sokolane. Nigdje i nikada Sokolanci neće biti sretni kao što su bili u Sokoloni! Svi sada žive u lijepim stanovima I sredili su se ali ono vrijeme!! Roštilj, hladno pivo, muzika do daske... a znalo se i pretjerati...
Nikad više!
U povratku sa sahrane isprepadao sam se kroz kanjon Morače suludom vožnjom brojnih kamiona koji prevoze drva iz Kolašina za Podgoricu. Dolazi jesen. Kao oni kamioni iz filmova strave i užasa. Noć. Uski putevi tj. kanjon Morače..
Ne znam šta radi policija? Ko dozvoljava onoliko tovarenje drva u visinu. Skoro da kače plafone u tunelima. Razmišljam, samo jedna cjepanica da padne sa kamiona pred kolonu ili na auto koje dolazi iz drugog pravca... Nastao bi haos! A kamioni neki kratki,. Neobični.
Ni sam ne znam koliko stari. Ko ih registruje takve?

*
U toku je rad na saobraćajnicama u Baru. Ono što mogu da primijetim je da pješački prelazi ispred Doma Revolucije i “Planeta” ni ove godine nijesu ofarbani. Da nijesu postavljeni polomljeni znaci.. Koliko se sjećam od 2012 godine nijesu farbani, pa ne čudi činjenica što se koriste kao parking mjesta. Samo u Baru može da se pješački prelaz koristi za parking. Dok se ne desi neka nesreća i ne strada neko od djece ili invalida. Zašto su onda rađene “rampe” za invalidna lica i djecu?
Gledam na TV – Papa u Rimu pozvao narod da pozdrave aplauzom vatrogasce. Nadam se da će se neko i kod nas sjetiti da pohvali vatrogasce za gašenje požara u Sutomoru a evo vidim da gori i u Gorani.

*
I naravno, na Trgu Vladimira i Kosare na jedinoj gradskoj česmi i dalje nema vode.
Odlazi ljeto...