Poziv za “Struške književne susrete” zatekao me je nespremnog.

Prepun stan moje slatke dječice. Plaža. Ljeto. Gužve. A onda djeca pođoše svojim putem.
I počeh da se raspitujem..Najbolja saobraćajna veza za Ohrid je autobus iz Herceg Novog koji prolazi kroz Bar u dvadesetjedan sat i dvadeset minta. Svakog parnog dana. Autobus čist.Vozač i kondukter ljubazni. Prtljag se ne naplaćuje! Smjestismo se i krenusmo.. Preko “zemlje orlova” do Ohrida. U Ohridu smo imali obezbijeđen smeštaj a do Struge imamo organizovan prevoz, za vrijeme održavanja manifestacija.

* Piše: Labud N. Lončar

Albanija. Zemlja orlova...
Malo sam se razočarao jer sam u svojoj glavi bio formirao neke gudure i ponore kroz koje ćemo putovati ali na sreću široki i moderni put nas je vodio kroz nepregledne ravnice. Nigdje brda. Tek tamo iza Elbasana kad smo se počeli približavat Makedoniji put poče da hvata krivine i imao sam osjećaj da sam na pruru preko Lokvi za Peć a ne kroz zemlju orlova ka Makedoniji. I sve je veliko.
Svuda velike građevine. Hale. Hoteli. Poznate svetske marke su izgradile ogromne objekte i skladišta. Ogromni. Las Vegas.
I stvarno naiđosmo na hotel Las Vegas!
Nestvarno.
Objekti kakvih ima samo na TV-u.
I htio – ne htio ne može čovjek da ne napravi u glavi paralelu sa nekim vremenima Enver Hodže kad su glavna obeležja bila bunkeri. Doduše, noću se ništa ne vidi.
Tama sakriva mnogo toga ali sam sa svog mjesta u autobusu mogao da vidim samo zvjezdano nebo i ravnicu.
Na par autobuskih odmorišta oduševila me čistoća.
Nigdje papirića na parkingu.
Sanitarni objekti za primjer mnogim restoranima.
*
U Makedoniju čim uđosmo dočeka nas totalni kontrast.
Skromne kuće. Male. Fabrike pozatvarane kao kod nas.
Putevi se tek proširuju i izgrađuju.
Ali makedonska ljubaznost i gostoprimstvo su neprevaziđene i ništa ih ne može zamijeniti. Širok osmjeh i topao stisak ruke u pet sati ujutru na autobuskoj stanici u Ohridu.
Naša domaćica Anka poranila da nas dočeka i smjesti.
Skuvala kafu. Spremila doručak.

*
Struga me odmah sječa na t'gu za jug..
Prebaciše nas iz Ohrida do Struge. Bio je to moj prvi susret sa Strugom. Struga ima sačuvanu strušku arhitekturu, objekte.
Na svakom koraku po neki manastir ili crkva.
A kao kontrast tome na svakom koraku američke, albanske i makedonske zastave.
Na drugoj strani rijeke albanske, makedonske i EU.
Svuda podjele. Ali bez galame i buke.
Kroz grad protiče plahovita rijeka Crni Drim. Zanimljivo je bilo vidjeti u koritu rijeke neke ljude u ribolovnoj opremi (pa neki od nas pomisliše da su u pitanju ribolovci) koji su čudnim nekim motkama. U stvari bili su to radnici koji su nekim posebnim kosama nalik kosijeru sjekli travu iz rijeke i puštali je da teče niz rijeku.
Čitavom dužinom rijeke sa obadvije strane postavljeni su restorani. Stolovi, stolice i suncobrani.
Prija sjesti i odmoriti se u hladu.
U spomenom Domu braće Miladinovski nas dočeka ljubazni domaćin Petko Šipikarovski i zajedno ispratismo stručno predavanje o istorijatu i savremenom makedonkom književnom stvaralaštvu.

*

Vevčanska republika ili Vevčani.
Posebna država u državi.
Još u vrijeme SFRJ a za života Josipa Broza Tita, kad su komunisti počeli da prave vikendice u okolnim selima odmah su počeli da prave o trošku države i vodovod kojim su snabdijevali svoej vikendice i da odvode vodu sa izvora.
Vevčani digoše pobunu, bilo je mnogo povrijeđenih milicajaca i mještana.
Pohapsiše mještane.
Vodovod se napravi ali ostade prkosni bunt Vevčana na koji su dan - danas ponosni.
U Vevčanima je nas pedesetak pjesnika sa mosta ispod kog je tekla brza i čista izvorks voda govorilo svoje pjesme.
Ja sam posebno bio fasciniran tim mjestom i tom vodom koja je jednostavno “mirisala” na čistoću i ljepotu i tu sam govorio jednu svoju pjesmu. Posebno zadovoljstvo kao i odgovornost je bila činjenica što sam na ovim susretima bio jedini pjesnik iz Crne Gore i samo mogu da kažem da sam nas dostojanstveno predstavio. Tako bar drugi kažu..
Kada smo već kod vode da vam kažem još jednu lijepu a zanimljivu stvar. Naime, odmah ispod mosta gdje smo govorili poeziju nalazi se restoran “Izvor”. I kada smo se okrijepili sa izvrsnom hranom žeđ smo ugasili vodom sa kamena u restoranu preko koga je ozgor iz brda tekla hladna, izvorska voda. Tako nešto nije moguće ni u jednom drugom restoranu. Da ne zaboravimo prelijepu I staru crkvu Svetog Nikole koja je bogata starim ikonama.
I na kraju posebno spominjem ljubaznost Vevčana.
Ako vas nanese put nemojte obići Vevčane!

*

Subota. Pijačni dan u Strugi.
U predvorju crkve Svetog Georgija govore se stihovi na makedonskom i drugim jezicima. Dodjeljuju se priznanja makednoskim stvaraocima.
I ponovo pred početak manifestacije ugrabih da razgledam pijacu. Čajevi, ljekovito bilje, povrće.. po mnogo nižim cijenama nego kod nas. Trešnje su koštale četrdeset denara. Šezdeset denara je jedan euro. Pa vidite. Inače smo se tih nekoliko dana isćefili trešanja i kajsija jer kod nas trešanja praktično sa onim kišama i nije bilo. Kajsije su dvadesetdevet denara.
Sjedosmo u kafanu preko puta crkve i naručismo kafe.
Iznenada me preplavi žagor. Kao košnica. Brujanje raznih glasova, na raznim jezicima i različite muzike.
Sve se to stapalo u jednu čudnu buku koja mi nije ni smetala.
Samo sam nekako i čudno postao svestan nje.
Nijesmo zanli šifru za WiFi i ja mahnuh konobaru koji očito nije video.. zaboravih na njega aon se odjednom stvori pored mene i svima nama ljubazno unese šifre u telefon. Prijateljica reče da je jedan čičica koji je sjedio iza nas vidio da nam nešto treba i sam je pozvao konobara i uputio ga ka nama.
Platismo i krenusmo da ne zakasnimo.
Tek tada vidjeh sa strane gomilu albanskih zastava u nekom stalku, nalik drvenom krugu.
Bila je to kafana u koju dolaze albanci ali niko nikom n epravi problem. Preko puta pravoslavnog hrama..

*

U predvorju crkve Svetog Georgija, u hladu stoljetnih oraha pjesnici sa svih strana govorili su svoje pjesme.
I opet neka tiha groznica i uzbuđenje zbog činjenice da sam jedini pjesnik iz Crne Gore.
Mnogo lijepe poezije se čulo te subote.
Iz svih krajeva Evrope stigli su pjesnici. Pored domaćina iz Makedonije doputovali su iz Srbije, Kosova, Albanije,Njemačke, Holandije, Hrvatske, Crne Gore...
I govorilo se vatreno.
Ja sam prije nego što sam govorio pjesmu pozvao sve pjesnike da dođu kod nas u Bar.
Posebno ih pozvah da nas posjete u drugom dijelu avgusta kada “Nekazano” organizuje festival ljubavne poezije “Pjesnik – Svetionik”.
I rekoh svoju pjesmu.
I dobih nagradu “Branuvanja” za najbolje govorenu pjesmu.
Najvažnije - nijesam Vas a ni sebe obrukao.
Pogotovu nijesam obrukao “Nekazano”!
Naprotiv!

*

U nedelju na zahtjev organizatora ostao sam još jedan dan u Ohridu na dogovore i razgovore o saradnji i posle njih iskoristismo slobodno vrijeme da obiđemo Ohrid.
Ljuvazni domaćin Petko nas je izveo u Ohrid da se počastimo i popričamo a kada smo se rastali mi smo sami prošetali i počastili se po Ohridu.
Ukratko, Ohrid je makedonska Budva.
Samo što su domaćini mnogo ljubazniji od Budvana I od nas u Baru.
I cijene su pristupačnije.
Čamaca i brodova za obilazak i turističke izlete ima mnogo. Priđu vam njihovi promoteri ali nenapadno i pitaju dali ste zainteresovani za vožnju a vi im kažete ne. Odmah vam uz osmijeh odgovore: “Prijatan i lijep dan vam želim. Mogui li vam nekako pomognem?”
Odavno to nijesam čuo u Baru.
A tako je i u prodavnicama i marketima.
Jedina zamjerka koju bih dao je nemanje dovoljno menjačnica za novac. Ili ih mi nijesmio mogli naći. Ili su slabo obeležene...

*

I onda dođe vrijeme za povratak.. Radost što se vraćate svom kućnom komforu, trema pred put. Dali će biti mjesta u autobusu, imali gužve, I slično..
Autobus iz Ohrida az Bar kreće u dvadesetdva sata i trideset minuta. Neparnim danima.
Karta košta dvadeset eura. U Bar se stiže u zoru, oko pet sati ujutru.

*
I kada smo krenuli krenuli uskim makedonsakim putevima, zagledan u kućiće pored puta ne mogah a da se sjetim pjesme “T'ga za jug”
"Dajte mi krilja ja da si metnam,
i v naši st’rni da si preletnam:
na naši mesta ja da si idam,
da vidam Ohrid, Struga da vidam..."

*

Ipak se obradovah kad ugledah barske ulice oprane kišom ulažeći u Bar.
Za mnom ostade - T'ga za jug...