Niko mi neće vjerovat ali reče mi jedan čovjek, a ne smijem reći koji, da običaj parkiranja automobila na pješačkom prelazu ispred „Planeta“ seže u daleku prošlost.

Kaže tu je nekad kralj Nikola vezivao konja. Ako on laže mene – lažem i ja vas!
I od tada svako pokušava da na neki način bude kralj u ovoj našom multikraljevskoj – prinčevskoj zemlji.
Ili da između nogu ima nešto koliko je imao kralj Nikola.

* Piše: Labud N. Lončar

Zbilja, nije šala! Bar je jedini Grad u svijetu koji će ući u Riplijevu rubriku „Vjerovali ili ne“!
Jedino u Baru automobili se mogu komotno parkirati na pješačkom prelazu kod kafea Planet bez ikakvih posledica!
I to vjerovali ili ne tokom cijele godine! Bila turistička sezona ili ne!
Slobodno zovite komunalnu inspekciju, šaljite im snimke (jer će vam to tražiti) žalite im se na licu mjesta.. džaba!
Ripli je Ripli!
Posebnu čar parkiranju na pješačkom prelazu je da se auto parkira ukoso tako da eventualno kolica sa djecom ili invalidima ni slučajno ne prođu pješačkim prelazom, i onda invalidi i male bebe moraju zaobilaziti pješačko ostrvo i izlagati sebe automobilima iz oba pravca, dovodeći sebe u opasnost.
Njihov problem! Čuš! Pa oni su samo invalidi i bebe!
A Ripli ili Moć je čudo! Moć opija!

*
Upitah jednu komunalnu policajku koja je upalila sve sirene i rotacije jer se neki drznik parkirao ispred kioska da kupi cigarete, zašto ništa ne preduzimaju protiv onih koji tako parkiraju i dovode u opasnost invalide i djecu?  Ugrijalo je čovječe!

Kaže:“ Pogledat ćemo! Pa nećete valjda da ih strijeljamo???!
-„Ne, nedao Bog gospođice - gospođo!
MolimVas odnesite im po jednu medalju i ponesite im po jedno pivo a mi ćemo bebe i ostale ukoriti!“
Čuš! Sve li tim bebama i invalidima ne smeta! Parkiranje na pješačkom prelazu?
Čuš!!!
I tako, vrućina je...

*

A kad smo već kod vrućine da se izžalimo i na nju! Kao da nam nije bilo lijepo sa onolikim kišama! Mogli smo lijepo počet sadit pirinač! Pa onda nijesmo morali kosit travu. Nijesmo morali brat trešnje jer i onako od onolike vode nijesu ni bile ukusne.
Juče su kod naše zgrade došli komunalci i okolo nje pokosili travu! I oko komšijske zgrade.
Boga mi, imali su posla! Njih pet – šest! Jedva su pokosili do dva sata onoliko travu. Imao sam osjećaj da sam neđe na planinu i da je moba kosidbe u toku! Samo što nijesu pjevali, a šteta..lijepo je zapjevat!
Pogotovu na vrućini!
Stvarno, imali su dosta posla. Trava do pojasa. Padala kiša. A Bar veliki. Treba svud stić. A ulicu Popa Dukljanina lako je zaobić. Mala. Ali jaka!
Jedino me oko te kosidbe brine dali će sad pobjeći ili je pobjegao jedan mali jež koji se u dvorištu nastanio.
Pa me malo, malo, moj komšija Gojko zabrinuto pita:
- „Boga ti, viđe li ježa? Ja ga nijesam vidio dva dana...“
A od juče ga stvarno ni ja ne gledam. Kao da je emigrirao..

*
Ne znam dali ste skoro bili na Gradskoj plaži?  Sigurno 90% stanovnika Bara uopšte ne ide na plažu..
Bilo ju je lijepo viđet posle ravnanje plaže bagerima.
Zaboravio sam koliko je velika i lijepa!
Kao nekad!
Gradska!
A onda za dva dana zakupci pobodoše stubove i postaviše suncobrane i ležaljke. Ako, uložili ljudi pare.
I treba da zarade!
Ali se nekako gradska plaža smanji!
Ništa to ne mari, izađite i okupajte se.
Voda je odlična. Malo se zamuti popodne ali to je samo od pijeska i morske trave. Ili kruzeri dignu sve sa dna kad uplovljavaju ili isplovaljavaju.
Važno je da je Morsko dobro donijelo odluku koja obavezuje zakupce da od 17.00h ne smiju naplaćivati ležaljke..
Ajd, da vidimo...

*

U svemu ovome jedino su ostali uskraćeni (opet) invalidi jer su im bageri prilikom ravnanja zatrpali betonsko korito(put) i stazu do plaže.
Prošle godine su ga uporno tražili i jedva našli i osposobili. Nadam se da će neko, pa makar i oni koju su za taj projekat uzeli pare, ponovo osposobiti stazu i prilaz.
Jer tek kada bude dobro svima bit će dobro i nama!*

Nestrpljivo u svoj ovoj vrućini čekamo početak Ljetopisa.
I nadamo se.
Možda ove godine bude Barski?Red je...

*

Gužve su već počele na plažama, pa i na gradskoj. U prodavnicama, na ulici..

Ugledajte se kako strpljivo, na Trgu Vladimira i Kosare, penzioneri, djeca, golubovi i vrapci čekaju da neko osposobi česmu.
Zato vas molim da se strpite jer je strpljen – spašen!*

Vrućina je...

Autor je predsjednik Medjunrodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnost „Nekazano“-Bar.
Stavovi izraženi u kolumni Autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Jedra.