Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Matica crnogorska predstavlja instituciju koja svojim radom, zalaganjem, izdavaštvom i borbom na najljepši način čuva identitet, jezik i kulturu Crnogoraca. Njena misija nije samo očuvanje onoga što je bilo, već i stvaranje temelja za budućnost, promišljeno i sa odgovornošću prema svim generacijama u Crnoj Gori. Upravo tu odgovornost prema prošlosti i budućnosti na najbolji način opisuje austrijsko-američka istoričarka Gerda Lerner (1920-2013), koja je istakla suštinsku lekciju istorije: „Osnovno što nas istorija uči jeste da ljudski postupci imaju posljedice i da neke odluke, jednom donijete, ne možemo povući. One ne dopuštaju mogućnost donošenja drugih odluka pa na taj način određuju buduće događaje.“

Ovaj citat Gerde Lerner nosi dublje značenje za Crnu Goru i Maticu crnogorsku. On naglašava neizbježnu povezanost između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Svaka aktivnost, svaka donesena odluka, utkana je u prezentovanje istorije i ima odjek kroz vrijeme. Upravo zbog toga je važno da institucije poput Matice crnogorske djeluju odgovorno sa sviješću o značaju njihovih odluka za crnogorsku kulturu i identitet. Crna Gora je gradila sebe kroz vjekove – od Duklje i Zete, preko srednjovjekovnih borbi i osmanskog perioda, do savremene Crne Gore. U državi koja se gradila na kamenju, stijenama, moru, poljima, planinama, rijeci i krvi, odluke koje su se donosile nisu bile samo trenuci u vremenu, već su oblikovale narodni duh, vjeru i kulturu. Matica crnogorska u tom kontekstu ima veoma značajnu ulogu, jer je čuvar te istorije, ali i kreator budućnosti, koja se gradi na temeljima prošlosti koja bila više nego složena.

Aktuelni predsjednik Matice crnogorske od 2023. godine je magistar Ivan Jovović, ugledni pravnik i kulturolog sa bogatim iskustvom u oblasti javne administracije i kulturnog djelovanja. Rođen je 1977. godine u Baru, gradu u kojem je proveo svoje djetinjstvo i mladost, završivši osnovno i srednje obrazovanje sa izuzetnim uspjehom. Jovovićevo akademsko obrazovanje započinje na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici, đe je 2001. godine stekao zvanje diplomiranog pravnika. Njegova posvećenost daljem usavršavanju i težnja ka dubljem razumijevanju pravne nauke odvela ga je na poslijediplomske studije Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, đe je 2010. godine magistrirao, braneći rad kojim je potvrdio svoju stručnost i istraživački potencijal. Jovović je tokom godina izgradio profil ozbiljnog stručnjaka posvećenog očuvanju crnogorske kulture, jezika i identiteta a njegovo bogato znanje i iskustvo danas su u službi Matice crnogorske, jedne od najvažnijih institucija koja se bavi promocijom i očuvanjem crnogorske istorije, tradicije, kulture i identiteta. Aktuelni je direktor radio Bara. 

Svoju profesionalnu karijeru Ivan Jovović započinje 2002. godine, kada zasniva radni odnos u Sindikatu pomoraca i lučkih radnika Crne Gore – ITF Montenegro, prepoznajući važnost unapređenja prava pomoraca i lučkih radnika, kao jedne od najvažnijih privrednih grana Crne Gore. Njegova predanost obrazovanju i dijeljenju znanja dolazi do izražaja tokom zaposlenja u JU Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola u Baru, đe je obavljao dužnosti profesora Pravne grupe predmeta, pružajući učenicima temeljno pravno obrazovanje, kao i sekretara škole, pokazujući organizacione sposobnosti i administrativnu stručnost. Njegova karijera dobija novu dimenziju 2013. godine, kada preuzima funkciju direktora Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, dajući značajan doprinos interkulturalnom dijalogu i promociji tolerancije među različitim vjerskim grupama. Godinu dana kasnije, 2014., imenovan je za člana međudržavne Mješovite komisije Vlade Crne Gore i Svete stolice, čime postaje značajan činilac u kreiranju i održavanju važnih međunarodnih odnosa između Crne Gore i Vatikana. Jovovićev angažman u oblasti dijaspore započinje 2018. godine, kada preuzima odgovornu funkciju pomoćnika direktora Uprave za dijasporu. U toj ulozi dao je značajan doprinos jačanju veza između matične države i iseljenika Crne Gore širom svijeta. Kao član Savjeta za saradnju sa dijasporom-iseljenicima, bio je aktivni učesnik u kreiranju politika i programa usmjerenih na očuvanje identiteta i kulture iseljenika Crne Gore. Njegovo dugogodišnje iskustvo u državnim institucijama obogaćeno je 2022. godine, kada preuzima poziciju načelnika u Direkciji za viznu politiku, prelete i tranzit u Ministarstvu spoljnih poslova, đe je svojim radom doprinosio unapređenju viznog režima i međunarodne mobilnosti, čineći još jedan korak ka modernizaciji crnogorskih institucija i unapređenju odnosa sa inostranstvom. 

Ivan Jovović je vanredni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) i član crnogorskog PEN centra, što potvrđuje njegov aktivan intelektualni angažman i posvećenost razvoju crnogorske kulture i nauke. Njegova stručnost i poznavanje crnogorske istorije i tradicije prepoznati su još 2015. godine, kada je imenovan za člana državnog Odbora za obilježavanje hiljadugodišnjice smrti kneza Vladimira Dukljanskog – Sv. Vladimira, što svjedoči o njegovom značajnom doprinosu očuvanju i promociji crnogorske istorijske baštine. Njegova svestranost i posvećenost crnogorskom kulturnom identitetu dolaze do izražaja i kroz članstvo u Žiriju za dodjelu Trinaestojulske nagrade 2022. godine, najprestižnijeg priznanja za dostignuća u kulturi i nauci u Crnoj Gori. Kao pravnik i naučnik, Jovović je objavio niz stručnih radova iz oblasti pomorskog prava i međunarodnog prava, ali i radova koji se tiču crnogorske istoriografije i kulturologije, čime je dao značajan doprinos akademskoj zajednici i razvoju pravne nauke. Učestvujući na brojnim okruglim stolovima, tribinama i naučnim simpozijumima, Jovović je uvijek bio na prvoj liniji diskusija o ključnim temama crnogorskog društva, iznoseći stavove utemeljene na znanju, iskustvu i ljubavi prema domovini. Njegov intelektualni profil možda najbolje opisuju riječi Alberta Camusa: „Intelektualac je onaj čiji um nadzire samoga sebe.“ Ova misao odražava suštinu Jovovićeve ličnosti – mislioca koji kontinuirano preispituje, analizira i unapređuje sebe i društvo kojem pripada. 

Ivan Jovović se istakao kao autor i urednik brojnih djela koja istražuju i predstavljaju bogatu crnogorsku istoriju, kulturu i tradiciju. Autor je dvije značajne knjige koje istražuju nasljeđe Dukljansko-barske nadbiskupije: „Iz prošlosti Dukljansko-barske nadbiskupije” (Bar, 2004) i „Prilozi za istoriju Barske nadbiskupije” (Bar, 2012). Ova djela nude dubok uvid u istorijski značaj nadbiskupije, njen uticaj na razvoj crnogorskog crkvenog i kulturnog identiteta, takođe doprinose sveobuhvatnijem razumijevanju crnogorske prošlosti. Kao priređivač i urednik fototipske publikacije „Tri studije o Dukljansko-barskoj nadbiskupiji” (Bar, 2014), koja je objavljena kao jubilarno izdanje, Jovović je odao počast značajnom segmentu crnogorske crkvene istorije, oslanjajući se na autentične izvore i pružajući čitaocima priliku da se susretnu sa bogatom i kompleksnom baštinom ovog regiona. Njegov rad kao zamjenika urednika i koautora monografije „Dukljanski Knez Sveti Vladimir (970-1016)” (Podgorica, 2016) dodatno osnažuje crnogorski identitet, oživljavajući istorijske figure i događaje koji su imali istorijski važnu ulogu u formiranju državnosti Crne Gore. Jovovićeva posvećenost očuvanju crnogorskog identiteta ogleda se i u njegovoj ulozi urednika i koautora monografske studije „Dijaspora Crne Gore u prošlosti i sadašnjosti” (Podgorica, 2019), koja osvjetljava veze crnogorske dijaspore sa maticom, ukazujući na njihovu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta, tradicije i kulture u inostranstvu. Sve ove publikacije svjedoče o ne samo stručnom, već i ličnom Jovovićevom zalaganju za očuvanje i prezentaciju crnogorskog kulturno-istorijskog nasljeđa. Možda najbolje tu misiju opisuje Alber Kami, koji je rekao: „Veličina čovjeka je u njegovoj odluci da bude jači od svoje sudbine.” Ova misao odražava suštinu Jovovićevog rada – odluku da svojim djelovanjem bude glas i snaga crnogorskog kulturnog identiteta, prevazilazeći sudbinu ne želeći da bude ,,običan posmatrač“, već da aktivno oblikujući buduće generacije kroz očuvanje tradicije i istorije. 

Sa otvaranja Izložba Matice crnogorske „13. jul 1941 – godine prkosa i ponosa“ u Plavu. Ivan Jovović predsjenik Matice i Vladimir Knežević direktor Centra za kulturu Husein Bašić
Danas se Matica crnogorska nalazi na jednom od mnogobrojnih raskršća te naše složene istorije – raskršća na kojem se prepliću borbe za očuvanje imena, identiteta, crkve i jezika, kroz vjekove osporavane, ali nepokorene Crne Gore. U centru te borbe, na kormilu intelektualnog broda, nalazi se Ivan Jovović, čovjek sa vizijom i snažnim duhom, spreman da odbrani vrijednosti koje Matica crnogorska baštini. Takve borbe i misije nisu lake, naročito u vremenu kada bure i oluje nacionalizama u svim njihovim nijansama, pokušavaju slomiti i potisnuti ono što je suštinsko za crnogorski identitet. Matica crnogorska nije samo institucija, već stub i hrid – nepokolebljiva tvrđava na kojoj se lome talasi negiranja, nepriznavanja i pokušaja preoblikovanja crnogorskog identiteta. Ona je čuvar vjekovnog nasljeđa, ali i savremeni vodič koji hrabro korača kroz neizvjesnosti današnjice. Dok nacionalističke oluje i dalje huče, Matica crnogorska ostaje postojana, prkoseći svim naporima da se izbriše njen trag ili ućutka njen glas. Kao hrid što se diže iznad mora, tako i Matica, predvođena Ivanom Jovovićem, čvrsto stoji na braniku crnogorske kulture, jezika i duha. Ona je svjetionik koji pokazuje put kroz tamu svjetova, osvetljavajući ne samo prošlost, već i otvarajući put ka budućnosti – budućnosti u kojoj će Crna Gora ostati ono što jeste, ponosna i svoja, vođena snagom svojih korijena i vizijom svojih intelektualaca. 

Na kraju, reći ću: ovaj autorski tekst je posveta svakom intelektualcu, svakom članu Matice crnogorske, koji razumije da se neke borbe moraju voditi perom i intelektom, jer je to oružje koje siječe dublje i trajnije od bilo koje sablje ili mača. Svaka riječ, svaka misao, svaki zapis nosi težinu hiljadugodišnje borbe za slobodu, za očuvanje onoga što nas čini Crnogorcima. To je borba u kojoj nema predaje, borba u kojoj mastilo ostavlja trag jednak krvi a misao postaje čvršća od čelika. Crna Gora, satkana od hrabrosti i bola, izdizala se iznad svih bojišta, krvavih bedema i ofanziva zavojevača koji su kroz vjekove pokušavali da zatru njeno ime i dušu. Njena istorija je istorija nepokornosti – od svakog vojnika koji je branio njene vrhove do svakog intelektualca koji je svojim riječima čuvao njen identitet. Naš neporaženi „Termopilski klanac“, krvlju okovan, simbol je istrajnosti, ponosa i nepokorivog duha, naše „rujna zoro“ koja svjetluca u bojama stradanja, pobjede, krvi i bola, ali uvijek donosi novi dan.U tom svetom spoju prošlosti i budućnosti, između ognja i munje, pera i mača, između planina i mora, Matica crnogorska je plamen i luča koji obasjava put. Ona je i branik i hrid, čuvar ne samo kulturne, već i duhovne vertikale Crne Gore. Zato, svaki član Matice, svaki intelektualac, vodi bitku koja prevazilazi prolazne oluje vremena – bitku za dušu naroda, za jezik, za kulturu i sjećanje. I zato, kada pišem i govorim, ne zaboravimo: naša borba nije završena. Kao što su naši preci odbranili svaki pedalj ove zemlje mačem, tako mi moramo odbraniti svaki stih, svaku riječ, svaki simbol naše neprolazne Crne Gore – perom koje gradi, jače od bilo kojeg mača i dušom koja nepokolebljivo svijetli kroz mrak. 

Ivan Jovović pripada onoj plejadi vizionara Matice crnogorske koji su otvarajući novo poglavlje njenog rada, dali sebe u potpunosti u službu onoga što je najsvetije – očuvanja duha, duše i borbe crnogorskog naroda. Njegovo djelovanje nije samo institucionalni zadatak, već duboko ukorijenjena misija koja istorijske epohe posvećena onome što čini srž crnogorskog identiteta. Jovović razumije da je Matica crnogorska mnogo više od jedne institucije; ona je živa veza sa korijenima sa nasljeđem predaka sa svetim vremenima kada se sloboda plaćala krvlju a identitet branio životom. Njegova vizija nije statična, nije tek održavanje starih ideala; ona je vitalna, kreativna snaga koja neprestano preispituje, izgrađuje i obogaćuje ono što znači biti Crnogorac. Sa snažnim intelektom, osjećajem odgovornosti i ljubavi prema domovini, Jovović unosi novu energiju u rad Matice, svjestan da borba za očuvanje kulture, crkve, jezika i istorije nije samo retrospektivna, već je i projekcija u budućnost, namijenjena svim onim generacijama koje tek dolaze. On je onaj koji zna da svaki narod ima svoj duh, svoj jedinstveni izraz postojanja, koji se ne može niti smije zaboraviti. Zato se Jovović sa jednakim žarom bori protiv zaborava, prepuštanja i pasivnosti. Kroz izdavaštvo, naučne radove, kulturne projekte i kontinuiranu intelektualnu angažovanost on gradi mostove između prošlih i budućih vremena, osvjetljavajući put kojim Matica Crnogorska treba da ide – put istine, pravde, slobode i autentičnosti.

Jovović je u tom smislu vitez intelektualne borbe, spreman da perom, riječju i djelom stane na branik crnogorskog identiteta, svjestan da svaki zapis, svaki tekst, svaki projekt koji Matica realizuje jeste štit protiv talasa velikosrpske asimilacije, negiranja i brisanja. Njegov rad odražava vjeru u snagu intelektualnog stvaralaštva kao najmoćnijeg sredstva u očuvanju jedne nacije – vjeru da riječ može biti mač, da knjiga može biti bedem, da duh naroda može biti nepokoren kada ima one koji su spremni da se za njega bore. Ivan Jovović ne vidi samo ono što je danas pred njim; on vidi ono što može i mora biti sjutra. Njegova vizija je vizija Crne Gore koja je svjesna svojih korijena, ponosna na svoje nasljeđe i odlučna da to nasljeđe prenese budućim generacijama. Za njega, Matica crnogorska nije samo čuvar prošlosti, već i postament budućnosti – institucija koja će nastaviti da oblikuje svijest, identitet i dušu crnogorskog naroda u decenijama koje dolaze.

Kao što Ela Viler Vikloks u svojoj pjesmi kaže:
Jedan brod plovi na istok,
drugi na zapad,
a isti vjetar duva.
Položaj jedara, a ne vjetrovi
određuju njihov smjer.
Kao vjetrovi s mora, nose nas
valovi vremena kroz život.
Stanje duše određuje cilj,
a ne mir ili borba.